Mens sana 2640

Korizma u svjetlu uskrsnog otajstva

Korizma u svjetlu uskrsnog otajstva
Živimo u vremenu u kojem je Kristov Križ sablazan / BRANIMIR BOBAN CROPIX

Korizma počinje s Čistom srijedom ili Pepelnicom i traje punih 40 dana, do večernje mise Velikog četvrtka. Korizma je izrazito pokorničko vrijeme u kome se pripremamo za Uskrs. Glavni smisao korizme je nutarnja obnova svakoga pojedinog kršćanina i obnova cijele kršćanske zajednice po nutarnjoj i vanjskoj pokori.

Kad kažemo "pokora", prvotno mislimo na obraćenje i na sakrament pokore, a onda na pokorničke čine ili askezu. Stoga je korizma vrijeme pristupanja na sakramente obraćenja – na krštenje i ispovijed. U kršćanstvu su uvijek bila prisutna tri oblika izvanjske pokore: post, molitva i karitativno djelovanje. To odricanje treba poprimiti socijalni karakter, a to biva kad s onim što smo uštedjeli vlastitim odricanjem pomažemo svoje bližnje koji su u potrebi.

1. korizmena nedjelja (Mk 13, 33-37) Krist je pobijedio sotonu

Kršćani vjernici u današnjem vremenu na korizmu moraju gledati kao na vrijeme posebne milosti. Nadalje, svjesno i odgovorno otkrivati znakove božanske ljubavi, po kojima im se Bog i danas želi očitovati posredstvom svoga Sina Isusa Krista. Pustinja je duhovno bojno polje na kojem je Isus pobijedio sotonu.

Krist Gospodin, unatoč nesnošljivoj gladi i iscrpljenosti nije htio kamenje pretvoriti u kruh, kako bi na taj način svoju božansku moć sebično usmjerio na čudesno ugađanje svojim tjelesnim potrebama za hranom i vodom. Krist nam želi reći da čovjek ne živi samo o kruhu nego i o riječi Božjoj, koja nam daje vječni život. Ljudsko srce moramo gledati kao na duhovno bojno polje, koje sotona želi zatrovati virusom smrtnog grijeha.

Životni put je trnovit, mukotrpan i nadasve težak. Gospodin nam je pokazao svojim primjerom kako se možemo nositi sa svim životnim kušnjama i poteškoćama i pobijediti zlo u čovjekovu srcu. Krist nas tješi sa svojim riječima: "Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet." Ohrabreni njegovim riječima hrabro zakoračimo u sve dublje prostore svog srca, kako bi smo na taj način otkrili bogatstvo duhovne pustinje u srcu.

Neka nam Krist bude učitelj kršćanskog života i svjetlo na ovom svijetu, koji će nam obasjati životni put za vječnost. Potpuno se opredijelimo za Gospodina i za njegovo kraljevstvo ljubavi i mira, koje će Krist Gospodin izgraditi u nama. Kraljujući u nama, dopuštamo Isusu da u svemu postaje pobjednikom, u našem kršćanskom vjerničkom životu u Bogu.

2. korizmena nedjelja (Mk 9, 2-10) Preobraženje u Gospodinu

Petar, Jakov i Ivan bili su uzbuđeni u trenutku Kristova preobraženja na brdu Taboru. U tom trenutku ukaza im se Ilija s Mojsijem kako razgovaraju s Isusom. U jednom trenutku zaboravili su na sve životne brige i probleme. Petar je u uzbuđenju rekao: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice..."

Krist je svojim preobraženjem htio kod učenika odagnati sablazan križa. Živimo u vremenu u kojem Kristov Križ, na žalost postaje sablazan za mnoge "moderne" kršćane vjernike. Životni križ za njih postaje pretežak i nesnošljiv, jer nemaju dovoljno vjere i pouzdanja u Boga. Duh sekularizma, u današnjem "modernom" svijetu unosi nemir i životnu nesigurnost u čovjekovo srce i dušu. Gospodin nas i danas poziva da poput Petra, Jakova i Ivana, za trenutak zaboravimo i napustimo sve zemaljske životne brige, poteškoće, nedaće i nevolje, koje nas pritišću sa svih životnih strana. Kristova blizina daje nam mir i životnu sigurnost, i sretni smo zbog toga.

Zahvalimo Gospodinu, što nas je obasjao sjajem svoga lica i što smo doživjeli životnu i vjersku duhovnu preobrazbu, u dubini srca i duše. Nakon duhovnog preobraženja zajedno s Kristom vratimo se u svakodnevni život, bez obzira na sve poteškoće, probleme i nevolje. Više nas Kristov Križ ne sablažnjava, jer smo u njegovu križu našli mudrost i snagu, za nas hodočasnički životni put koji nas vodi k Bogu.

3. korizmena nedjelja (Iv 2, 13-25) Kršćani su živi hramovi Božji

Što nam je Gospodin htio reći, govoreći o sebi i o svom tijelu kao istinskom Hramu? Na žalost, mnogi su Židovi svojim nedoličnim ponašanjem narušili svetost i čistoću hrama Božjeg u Jeruzalemu. Njihovo ponašanje natjeralo je Isusa da ih izbaci van Hrama, jer su ga svojim trgovačkim mentalitetom pretvorili u pećinu razbojničku.

Međutim, Hram Božji je dom istinske molitve i susreta sa živim Bogom. Na ruševinama starog Hrama, Krist stavlja sebe kao živi Hram Božji. Gospodin nas želi ugraditi kao živo kamenje u novi i obnovljeni Hram, odnosno Crkvu Božju. Svjesni smo svoje ljudske slabosti i sklonosti prema grijehu, koji narušava duhovnu ljepotu bogoslužja u Crkvi. Kao živi udovi Mističnog Tijela Kristova (Crkva), u skladu sa svojim autentičnim kršćanskim i vjerskim življenjem, moramo doprinijeti dostojanstvu i duhovnoj čistoći Crkve Božje u današnjem svijetu.

Krist snagom svoga Duha, duboko proniče i zahvaća nam srce i dušu. Zahvalimo mu što se po sakramentu krštenja i po posvetnoj milosti, zajedno s Ocem i Duom Svetim nastanio i prebiva u dubini našeg kršćanskog bića. Okupani na nepresušnom izvoru žive vode i obnovljeni u duhovnoj čistoći autentičnog kršćanskog i vjerskog življenja, postajemo duhovno plodonosni za život u vječnosti.

4. korizmena nedjelja (Iv 3, 14-21) Budimo prepoznatljivi po ljubavi Božjoj

Svijet u kojemu živimo svakodnevno se udaljuje od Boga, a kao posljedica svega toga rezultat je duhovne agonije i umiranja u kulturi smrti. Ljudi u takovome svijetu kao da ne pronalaze dovoljno vremena za Boga. Zatrovani duhom svijeta mnogi kršćani današnjice proživljavaju sljepoću srca i duše. Zamolimo Krista da nas oslobodi od svakog oblika sljepoće duše i tmine srca.

Poput Nikodema, nađimo vremena za Gospodina i uđimo u jedan dublji i intimniji razgovor s Kristom. Bog Otac progovorio nam je po svome Sinu Isusu o svojoj neizmjernoj ljubavi, koju nam besplatno daruje. Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Jedinorođenog Sina Isusa Krista, kako bi nas otkupio od jarma i grijeha smrti i darovao nam život vječni.

Kroz svoga Sina Isusa Krista i Gospodina, Bog nas sve ljubi i iščekuje nas raširenih ruku, da mu se poput rasipnog sina vratimo. U Isusu Kristu i Gospodinu vidimo objavu te Božje očinske ljubavi, koja je upućena cijelom svijetu. U trenutku našeg krštenja, Bog u našem srcu pali vatreni plamen, koji se nikad više neće ugasiti u nama, jer nam cijela duša gori i plamti, u plamenom ognju Božje ljubavi. Svojim kršćanskim i vjerskim življenjem, gorimo i izgaramo kao Božja svijeća u današnjem svijetu.

5. korizmena nedjelja (Iv 12, 20-33) Raspeta Božja ljubav

Snagom svoje raspete ljubavi u dimenziji križa, Krist Gospodin nas sve k sebi privlači. Svojom smrću na križu pobijedio je našu smrt, kao posljedicu grijeha. Grijeh je izvor svakog oblika zla i nepravde u svijetu i među ljudima. Svojim nedoličnim življenjem ljudi su kroz povijest, a i u naše vrijeme prouzročili toliko zla jedni drugima.

Gospodin nas ne osuđuje, jer nas s raširenim rukama na križu života očinskom plemenitošću i dobrotom sve grli i ljubi. Poziva nas na duboko iskreno i skrušeno kajanje i obraćenje. Naš kršćanski i vjernički korizmeni hod ili putovanje, zajedno s Marijom Majkom Božjom, kao suputnicom i supatnicom, donosi nam obilje plodnog duhovnog rasta i sazrijevanja u Bogu. Zahvaljujući Gospodinovu križu života, kao kršćani i vjernici sudjelujemo u uzdignuću Kristova uskrsnuća i Uzašašća u Nebo!

Don Tomislav Topčić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.