Mens sana 3128

Poruke i pouke duša iz Čistilišta

Poruke i pouke duša iz Čistilišta
Maria Agata Simma / aleteia.org

Apostolski centar "Sav tvoj" – Glas iz Čistilišta br. 3; Zagreb, 2000 godine, osvrnuo se je pisanje P. Alfonsa Matta, župnika Sonntaga, 20. veljače 1955. Svećenik piše o Mariji Agata Simma, koja je još od djetinjstva pomagala dušama u Čistilištu. 

Marija Simma je rođena 5. veljače 1915. u Sonntagu (Vorarlber), u Austriji. Svim srcem i dušom duboko u sebi željela je biti redovnica, ali tri puta je bila otpuštena kući zbog narušenog zdravlja. 

Nitko ne može zanijekati mogućnost da se duše iz Čistilišta javljaju pojedinim osobama i traže njihov pomoć u molitvi i postu, da što prije uz Božje dopuštenje napuste čistilišne muke. Imamo primjer iz života sv. Marije Margarete Alacque kad joj se je jedna duša ukazala na sam blagdan Spasova. Mons. Palafox Mendoza, biskup u mjestu Osma u Španjolskoj, objavio je zbirku takvih ukazanja: "Iskustva mrtvih – svjetlo za žive". "Čistilište", časopis što ga je u korist duša u Čistilištu izdavalo Društvo Presvetog Srca Isusova, u razdoblju od 1900. do 1912. donosi izvještaje o velikom borju ukazanja duša iz Čistilišta. Danas postoji Muzej duša u Čistilištu, u sakristiji bazilike Srca Isusova, nedaleko od bazilike Sv. Petra u Rimu.

Duše iz Čistilišta tijekom 1940. godine javljaju se pojedinačno Mariji Simmi, tražeći od nje da se za njih svakodnevno moli i posti. Na svetkovinu Svih Svetih 1953. Maria Simma počela je redovito pomagati siromašnim dušama iz Čistilišta. Podnosila je teške patnje zadovoljštine putem vlastitog okajanja za njihove grijehe. Međutim, najveće patnje zadovoljštine podnosila je radi grijeha pobačaja i nečistoće, podnoseći strašne tjelesne boli i povraćanje. Stoga je mnogo trpjela od sotone odnosno od neprijatelja ljudskih duša.

Jedna duša iz Čistilišta ju je tješila da ne klone duhom: "On ti može naškoditi samo toliko, koliko mu Bog dozvoli, jer si pod posebnom zaštitom Majke Božje". 

Dušama u Čistilištu može se pomoći: Posebno po misnoj žrtvi; Po patnji vlastite zadovoljštine; Krunica; Pobožnost križnog puta; Oprosti imaju neizmjernu vrijednost; Milostinja i djela milosrđa, posebno darovati u korist misija; Paljenje svijeća pomaže dušama u Čistilištu; Škropljenje blagoslovljenom vodom ublažuje bolove dušama u Čistilištu. Međutim, ona duša koja je za vrijeme zemaljskog života malo cijenila svetu Misu, odnosno nije shvaćala njenu vrijednost, dok bude u Čistilištu neće od svete Mise imati veliku korist.

Danas se u Crkvi mnogo govori o ljubavi prema bližnjemu, ali nažalost teško se prijelazi s riječi na djelo. Stoga ljubav prema Bogu ne isključuje ljubav prema bližnjemu iz ljubavi prema Bogu. Ljubav u dimenziji križa temelj je našeg svakodnevnog kršćanskog vjerničkog življenja s Bogom. Nažalost, danas ima mnogo svećenika u našoj Crkvi koji propovijedaju o ljubavi prema bližnjemu, ali ne prednjače dobrim primjerom. Gdje mu je ljubav prema bližnjemu kad zabranjuje Pričest na usta i klečeći, premda bi se mnogi htjeli tako pričestiti, što i dolikuje prisutnost svemogućega Boga. 

Nažalost i od prvopričesnika se traži primanje Pričesti stojeći i na ruke, premda roditelji zbog toga žalosno negoduju. Gdje je tu ljubav prema Bogu i bližnjemu? Mnogi govore: "Važan je unutarnji stav!" Međutim, radi toga upravo moraju poštivati unutarnji stav vjernika. Nadalje, u bogoslovije bi trebao više uvesti duha molitve, žrtve i pokore, a posebno moliti za svećenička zvanja. Nema više strahopoštovanja prema Presvetom Oltarskom Sakramentu, ali nažalost u mnogim crkvama Svetohranište više nije u središtu, nego negdje sa strane daleko od očiju. 

Putem modernizacije veliko zlo je ušlo u Crkvu. Vrijeme je da dobri kršćani dignu svoj glas u obrani Crkve i njenog dostojanstva. Danas na mnogim pastirima leži odgovornost zbog kukavičluka. Stoga vjernici su dužni mnogo moliti i prinositi žrtve za svoje biskupe i svećenike, da steknu hrabrost i odvažnost u svojoj službi i poslanju. 

Maria Simma svjedoči kao je duša jednog svećenika došla kod nje govoreći: "Moli za mene, jer moram teško trpjeti". Nakon toga više nije mogao govoriti i nestao je. Međutim, jedna druga duša iz Čistilišta objasnila joj je slučaj: "On mora teško trpjeti, jer je uveo pričešćivanje na ruku i učinio da se iz crkve odstrane klupe za pričest. Najviše bi mu se moglo pomoći ako bi se ponovo povratile u crkvu klupe za pričest, koje je on odstranio, i da one koje je on naveo da primaju Pričest na ruke, to više ne čine".  

Maria Simma rekla je o ovom slučaju nadležnom dekanu koji je bio razborit svećenik imajući razumijevanja za sve to. Međutim, odgovorio je: "Ja nisam uveo primanje Pričesti na ruke. Ali što se tiče klupica za primanje Pričesti, mogu samo pokušati da se udovolji toj želji, ali odluku o tome trebaju donijeti tamošnji svećenici". 

Još je i jedan drugi svećenik dvaput došao kod nje žaleći se da mora teško trpjeti, jer je klupu za pričest uklonio iz crkve i na taj način prisiljavao vjernike da stojeći primaju svetu Pričest. Papa, rimski biskup do duše je dozvolio da oni koji ne mogu kleknuti mogu primati pričest i stojeći na nogama ili sjedeći u kolicima. 

Što se pak tiče projektiranja i izgradnje modernih crkava, to je ruglo i sramota. Imamo primjer u crkvi Svete Krunice u Hetzendorfu, u jednom dijelu Beča, zatim u Lienzu i Osttrolu, žali se Maria Simma. 

Svakodnevno pohađanje sv. Mise, ima neprocjenjivu vrijednost za sve vjernike. Nažalost i međuljudski odnosi pali su na nisku granu, jer se međusobno bespotrebno osuđujemo. Drugim riječima, ljudska srca su puna prezira, srdžbe, zlih sklonosti, zlonamjerne kritike itd. Pozvani smo da se međusobno darujemo dobrotom i ljubavlju na slavu Božju i naše spasenje. 

Nadalje, svakodnevno se preporučivati zagovoru Mariji, Kraljici neba i zemlje. Drugim riječima, Marija Majka mora ponovo uči u naš svakodnevni život. Preporučiti se našim blaženicima i svecima kao i anđelima. Mi smo hodočasnici na putu za nebo. Stoga ovo darovano nam vrijeme na zemlji moramo iskoristiti za duhovni rast u Bogu. Svakodnevno živjeti u poslušnosti i vršenju Božje volje kao duhovne hane. Nadalje, više cijeniti i živjeti darovanu nam od Boga sakramentalnu posvetnu milost. Štovati na poseban način Srce Isusovo, jer Isus nam govori: "Učite od mene, jer sam blaga i ponizna Srca!"


Piše Don Tomislav Topčić