Mens sana 1765

Za mnoge kršćane križ postaje sablazan i nesnošljiv

Za mnoge kršćane križ postaje sablazan i nesnošljiv
Snimio: Robert Fajt/CROPIX

Prije svog javnog nastupa Isus je četrdeset dana proveo u pustinji.

Tijekom četrdeset dana provedenih u pustinji bio je izložen kušnjama od strane sotone. U prvoj kušnji sotona ga nagovara da pretvori kamenje u kruh. Isus unatoč nesnošljivoj gladi, žeđi i iscrpljenosti uspijeva odoljeti prvoj kušnji: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu." (Lk 4,4). U drugoj kušnji sotona ga potiče da mu se ničice pokloni, nudeći mu svu slavu i bogatstvo svijeta. Isus uspijeva i drugoj kušnji odoljeti: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, i njemu jedinome služi!" (Lk 4,8). U trećoj kušnji sotona potiče i nagovara da se baci s vrha hrama. Isus nije podlegao ni trećoj kušnji: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svoga!" (Lk 4,12).

Naš životni hodočasnički križni put je mukotrpan i trnovit, jer smo svakodnevno izloženi životnim kušnjama. Međutim, bez milosti Božje ne možemo se nositi i oduprijeti životnim kušnjama. Isus nam je da primjer kako se možemo boriti s životnim kušnjama. U prvoj kušnji vidimo da čovjek ne živi samo o kruhu, nego i o Riječi Božjoj. Drugim riječima, ne smijemo biti navezani na materijalna raspadljiva dobra, nego na duhovna vječna dobra. Stoga ne bi smjeli zgrtati zemaljsko blago što ga nagrizaju moljac i riđa, nego moramo više zgrtati blago na nebu gdje ga moljac i riđa ne nagrizaju. Bolje rečeno moramo se bogatiti u Bogu. Druga nas kušnja potiče da se moramo samo klanjati Bogu, a ne zlatnom teletu odnosno božanstvu novca. Treća nas kušnja podučava da nikada u svom životu ne smijemo iskušavati Boga, odnosno sumnjajući u njegovu vjernost, i neizmjernu ljubav i dobrotu.

Trojica apostola, Petar, Ivan i Jakov na gori preobraženja doživjeli su mistično iskustvo Boga. Iskustvo preobraženja oslobodilo ih je od sablazni križa koja ih je već duže vremena sputavala, u prihvaćanju i nošenju životnog križa. Na žalost za mnoge kršćane vjernike današnjice križ postaje sablazan i nesnošljiv. Ipak bez životnog križa nemoguće je nasljedovati Krista Raspetoga i Uskrsloga. Bez prihvaćanja i nošenja križa, u kojem ćemo crpsti duhovnu snagu i mudrost za život, nezamisliv je duhovno plodonosna život u Bogu. Nemoguće je bez životnog križa duhovno rasti i sazrijevati u živoj vjeri. Kršćanin vjernik koji ne prakticira svoju vjeru nalik je na neplodnu smokvu: "Evo već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?" (Lk 13,7).

Gospodin nas godinama obilazi, imajući razumijevanja i strpljena u svezi naše duhovne plodnosti. Želimo li biti duhovno plodonosni, Bogu moramo prepustiti inicijativu u životu. Drugim riječima, Bog postaje središte našeg kršćanskog i vjerskog života. Tri prispodobe o Božjem milosrđu govore nam o: izgubljenoj i nađenoj ovci; izgubljenoj i nađenoj drahmi; i o rasipnom sinu (usp. Lk 15,1-32). Koliko smo puta u svom životu bili izgubljeni i pronađeni, mrtvi i oživljeni. Stoga hodimo u susret Božjem milosrđu koje nas pronalazi u bespućima životne pustinje, i vraća na ramenima Dobrog Pastira, u Očinski Dom. Često nam se puta dogodi da se nađemo zatečeni u bilo kojem grijehu, koji nas je učinio izgubljenim i smrtnim za vječnost. Sjetimo se žene koja je bila uhvaćena u preljubu, i osuđena na smrt kamenovanjem.

Međutim, Boga nas ne osuđuje: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj griješiti." (Iv 8,11). Stoga nitko od nas nema pravo bilo koda osuđivati: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." (Iv 8,7). Neka korizmeni hod s Gospodinom bude za sve nas duhovno plodonosan za naš svakodnevni rast u vjeri. Božje milosrđe nas udaljava od jarma grijeha i vječne smrti. Drugim riječima, usmjerava i vodi nas putem vječnog života u zajedništvu s Bogom.


Don Tomislav Topčić