Mens sana 1603

Svakodnevno rastu sotonski kultovi

Svakodnevno rastu sotonski kultovi
ILUSTRACIJA

U svojoj nadaleko poznatoj i popularnoj knjizi: Kateheza Sotone (poglavlje: 25. str. 179.-197.) pater Pellegrino Ernetti osvrnuo se je na jedan vrlo gorući problem s kojima se svakodnevno susreću kršćani vjernici, i općenito svi ljudi današnjice bez obzira vjeruju li u Boga ili ne vjeruju, a to je problem čaranja ili vračanja (maleficij).

Nažalost, moramo se suočiti s činjenicom da i danas u suvremenom i tehnološko "naprednom" svijetu postoji čaranje (maleficij) na svim mogućim razinama, bilo da je riječ o pojedinačnom ili socijalnom i masovnom. Nitko pametan to ne može nijekati, jer postoje nevine žrtve među ljudima koji nam govore o strašnim posljedicama čaranja. Riječ je o prestrašenim i uništenim ljudskim žrtvama koji svakodnevno u očaju traže pomoć. 

Svjedoci smo o svakodnevnom porastu sotonskih kultova, koji među ljude šire: mržnju, ljubomoru i zavist. Osobe kao što su: kartomanti, hiromanti, vračari, vještice, sekte crne magije, sotonske sekte, negromanti, gataoci, imaju nešto s demonskim svijetom. Biblija, u Starom ili Novom zavjetu takve ljude opetovano osuđuje (usp. Lev 19, 16.31); Pnz 18, 9-14).

Pojam "vračanja" u potpunosti odgovara smislu zavođenja osobe od strane sotone. Drugim riječima, može se govoriti o potpunom đavolskom posjednuću i opsjednuću konkretne osobe. Đavao može čovjeku naškoditi bilo pod psihičkih ili fiziološkim vidom. Đavao čovjekovu dušu ranjava grijehom, a tijelo mu muči različitim tjelesnim patnjama, koje ovise o samoj težini sotonske nazočnosti bilo izravne ili neizravne, i to posredstvom osoba preko kojih se ostvaruje "čaranje", općenito nazvano ili "nabacivanje" ili "uroci". 

Težina slučaja proizlazi iz same činjenice što se ljudsko stvorenje posvećuje sotoni od koje dobiva moć, kako bi djelovao u ime samog Sotone. Riječ je o osobama koje se krste vlastitom krvlju u ime Sotone i na taj način postaju članovima "sekte crne magije i sotonske sekte". Oni pripadaju vrsti religije naglavce: zazivajući Sotonu kako bi nanijeli zlo ljudskim stvorenjima. 

U Bibliji glagol "posjedovati" ima posebno značenje (usp. 1 Sam 18,10; 19,9; Tob 6,8; Mt 15, 22-25; 17, 14-15; Mk 1,23; 5,2; 7,25; 9,17; Lk 4,33; 8,27; 9,38). S posjednućem đavao "ulazi" u ljudsku osobu koja postaje sotonizirana u biblijskom izražavanju. Drugim riječima, đavao stvarno živi unutar ljudske osobe u apsolutom smislu riječi bilo da je riječ o psihofizičkom ili u psihoemotivnom dinamizmu, koji u biti oblikuje ljudsku osobu. Međutim, riječ je o posjednuću koje se nikada ne odnosi na nutrinu ljudskog stvorenja u užem duhovnom smislu. Zbog toga, što jedinio Bog može u potpunosti živjeti na taj način u ljudskom stvorenju odnosno u čovjeku (usp. Mt 12,43; 17,18; 26,14; Mk 9,25; 14,10; Lk 11,24; 22,3; Iv 13,27; Dj 5,3; 8,7).


Kako se ostvaruje čaranje (maleficij)

Čaranje (urok, nabacivanje, maleficij) može ostvariti jedna konkretna osoba koja želi drugoj osobi na različite načine naškoditi. Ukoliko ne može izravnim putem, onda se obraća vračarima zahtijevajući da nanese zlo drugoj osobi, ne pitajući cijenu odnosno novčani iznos koji nije baš mali. Riječ je o različitim zahtjevima: "Hoću da poslovi Ticija idu slabo i da propadne... Hoću da njegova obitelj bude uništena od bolesti... Hoću da ova osoba napusti muža... ili ženu... Hoću da se oni zaručnici raziđu... Hoću da ona osoba umre u teškim mukama smrću itd..."

Otac Ernetti iznosi mišljenje stručnjaka koji općenito vračbine/čaranja dijele na: vračbine vezivanja: riječ je o jednom ovijanju zla, kako netko ne može više djelovati, odnosno ni kretati se više...; vračbine zaljubljivanja: ide s ciljem da jedna osoba zamrzi drugu osobu, odnosno da se u nju ne zaljubi, nego prema nakani naručitelja; vračbine trovanja: kad se neku osobu u potpunosti želi zatrovati fiziološki, intelektivno, voljno i afektivno, ukratko rečeno, zatrovati čitav osobni i obiteljski život dotične osobe; vračbine raspadanja (truljenja, putrefazione); odnosno vračbina "usmrćenja": kad se začarani predmet duboko zakopa u zemlju na domak kuće onog koga se žele uništiti. 

Tijekom vremena zakopani predmet se počinje pretvarati u prah proizvodeći bolesti kod osobe zbog čega je vračbina učinjena, dovodeći tu osobu do sve jačeg psihosomatskog iscrpljenja, i na kraju do same smrti. Na žalost, nijedan liječnik ni specijalist ne mogu otkriti uzrok bolesti kod osobe, koja je klinički potpuno zdrava, međutim, postepeno se kao svijeća gasi; troši se i na kraju umire. Riječ je o jednoj najstrašnijoj, vračbini, koje ne čine sami vračevi (magi) odnosno vještice koje su posvećene Sotoni, nego na poseban način pripadnici sotonskih sekti, kršteni u vlastitoj krvi u ime Sotone. 

Vračbine prijenosa: vrač crne magije uzme neki predmet (robu, slike, lutke) ubadajući u te predmete igle ili nožice, na konkretna mjesta gdje želi najviše naškoditi određenoj osobi, moleći se Sotoni da sve ono što on izvodi na lutki ili fotografiji dogodi se i toj osobi, kojoj želi u tom trenutku naškoditi. Dotična osoba na koju se baca vračbina trajno osjeća neopisivo užasne bolove na određenim dijelovima tijela. Nadalje, trajno pada u duboku nesvijest i više ne može ni raditi, ni jesti, ni spavati, i nažalost nikakav joj lijek više ne može pomoći, kako bi ublažio ili smirio sve te njezine bolove.

U Evanđelju čitamo jedan veoma sličan slučaj koji je veoma bogat značenjem, u svezi vračanja, a riječ je o ozdravljenju zgrbljene žene u subotu. Po običaju jedne subote Isus je naučavao u jednoj sinagogi. Dok je naučavao vidje jednu ženu opsjednutu punih osamnaest godina od zloduha koji je začetnik bolesti. Sva je jadna bila zgrbljena, i nikako se nije mogla uspraviti. Isus je oslobađa od njene bolesti, polažući na nju ruke nakon čega se ona uspravi, i u jednom trenutku sva u zanosu iz dubine srca i duše poče slaviti Boga zahvaljujući mu na daru ozdravljenja. 

Nadstojnik sinagoge, razljuti se na Isusa što bijaše izliječio u subotu bolesnu ženu. Zatim ukori i sam narod govoreći im da imaju šest dana u tjednu, i neka u te dane dolaze i liječe se, a ne nikako u subotu koja je posvećena Bogu. Licimjeri! Ukori ga Gospodin. Nije problem to što subotom driješite od jasla vola ili magarca da ga odvede i napoji? A ovu Abrahamovu kćer, dakle koju Sotona punih osamnaest godina drži vezanu odnosno zarobljenu, po vašem nerazboritom razmišljanju nije do duše trebalo osloboditi od đavolskih lanaca subotom? Nakon što ovo reče, svi njegovi neprijatelji se postidješe, a sav narod se radovao svim njegovim čudesima i znamenjima (usp. Lk 13,10-17).

Nažalost i danas se također susrećemo s slučajevima koji su doista čudnovati kad je riječ o čaranju ističe u svom pisanju Pellegrino Ernetti. Poznavao je mnoge osobe, koje nažalost, usprkos stalnih egzorcizama koji je nad njima vršen od strane mnogih svećenika, godinama i godinama osjećaju se tlačene ili posjednute duhovno i tjelesno, sa zastrašujućim posljedicama. Godinama obilaze razne zdravstvene ustanove (klinike) tražeći pomoć od zdravstvenih djelatnika. Međutim, nikako im ne mogu pomoći ni liječnici, ni specijalisti, jer ih nakon pregleda uvijek proglase "zdravim", ali oni su stvarno žalosno "bolesni" od neprotumačive bolesti.

Također imamo slučajeva koji jednako vrijede za ambijente i kuće: u kojima su godinama i godinama stanari mučeni i pritisnuti, veoma teškim i neprotumačivim šumovima, fenomenima halcunacije ( npr. iz slavina curi krv, umjesto vode, satima i satima), svijetla se sama od sebe pale i gase, udarci po zidovima soba i grebanje noktima, ljuljanje kreveta, kućni aparati poput televizora, radija i stroja za pranje rublja i posuđa također se samo od sebe pale i gase; kao i zvukovi klavira i drugih glazbenih predmeta... itd. 

U takvim slučajevima ne pomažu ni učestali egzorcizmi više svećenika, kao ni škropljenje egzorciziranom vodom! Što u takvim slučajevima moramo pod hitno učiniti? Dugogodišnje iskustvo nas uči da treba u istom trenutku upotrijebiti slijedeća sredstva: sakrament ispovijedi i pričesti, pokoru i obraćenje, molitve, zaključuje pater Ernetti. Sakramenti djeluju "ex opere operato" ("po samom činu"), odnosno na temelju zasluga muke i smrti Isusove: drugim riječima, sakramenti imaju sigurnu i apsolutnu djelotvornost, jer u njima djeluje sam Isus. Nakon toga slijede blagoslovine: razne molitve bilo privatne ili javne...

Blagoslovine djeluju i proizvode "ex opere operantis" ("prema djelovanju"), odnosno prema zaslugama onoga koji djeluje, u poniznosti, čistoći srca, sa živom i djelotvornom vjerom utkanom u ljubavi prema bližnjima. Stoga, sakramenti i blagoslovine trebaju biti naša svagdašnja hrana za dušu, odnosno moramo svakodnevno živjeti svoj sakramentalni i molitveni život s Bogom, i u tom slučaju Sotona je pobijeđen. Drugim riječima, naši naravni darovi dobivaju snagu od nadnaravnih darova milosti sakramenata po nazočnosti Presvetoga Trojstva, i zbog toga bivaju osnaženi; a mi postajemo istinski pobjednici , kao pravi Isusovi vojnici, protiv onog neprijatelja, "čija djela je On došao uništiti", zaključuje otac Pellegrino Ernetti.

Piše Don Tomislav Topčić