Mens sana 1403

Ispovjedajte se dobro i što češće

Ispovjedajte se dobro i što češće
ILUSTRACIJA

Moj je grijeh prvenstveno nevjernost Kristu jer mi njegove riječi nisu životno načelo. Grijeh je i zlo koje meni samome šteti, čini me nečovječnijim i smanjuje ljudsku dobrotu. Griješimo ako ne činimo dobro koje smo mogli i trebali učiniti, te ako činimo zlo. Sakrament pomirenja djeluje ex opere operato, tj sam po sebi, snagom zasluga Isusa Krista.

Svećenik Luigi Chiavarino u svoj knjizi: "Dijalozi i primjeri - Ispovijedajte se dobro" preporučuje nam što je moguće češće pristupati sakramentu pomirenja. Da nije riječ o pretjeranoj učestalosti u svezi svete ispovijedi navodi nam primjere poznatih svetaca u Crkvi. Franjo Saleški ispovijedao se svaka dva do tri dana. Sveti Vinko Paulski pristupao je svetoj ispovijedi najmanje dva puta u tjednu. Sv. Vinko Fererski, sv. Karlo Boromejski, sv. Ignacije Loyola, sv. Ljudevit Bertrand, sv. Andrija Avelinski i mnogi drugi, svaki su se dan ispovijedali.

Nije riječ o skrupuloznim svecima, nego je riječ o velikim duhovnim djelatnicima, koji su na taj način htjeli očuvati svoju svećeničku savjest u velikoj čistoći i poniznosti. Drugim riječima, nisu toliko razmišljali o svojim ljudskim slabostima, nego o milostima koje su dobivali, i na taj način uživali mnogovrsne blagodati spomenutog Sakramenta.

Spomenuti sveci nisu samo za sebe često upotrebljavali ovaj božanski lijek tj. svetu ispovijed, nego su ga drugima ne samo preporučivali nego i velikodušno dijelili. Sv. Filip Neri znao je u svojim propovijedima govoriti, ako bi već jednom nogom bio u nebu ne bi mu bi se bilo teško vratiti, kad bi ga netko zamolio za svetu ispovijed, i rado bi ga saslušao.

Sv. Ambrozije propovijedao je svom narodu, kad bi se odmarao u svojoj sobi, neka se ne ustručavaju kucati kad je u pitanju sveta ispovijed. Sv. Franjo Saleški znao bi prekinuti hitna putovanja, kako bi ispovjedio siromašnog starca. Sv. Sebastijan Valfre, sv. Josip Cafasso, sv. Ivan Bosco, često su puta cijele noći provodili u svojim duhovnim centrima (oratorijama) zbog svete ispovijedi, kao i u bolnicama i zatvorima ili tamnicama.

Nažalost, ima i onih koji govore čemu česta ispovijed, jer što se više ispovijedaju, postaju gori, stoga njihove pogreške stalno rastu. Čovjek uvijek ima pogrešaka u životu, ali nije ih dobro upoznao da bi se protiv njih borio. Česta i iskrena ispovijed svaki put prosvjetljuje i ukazuje nam naše pogreške, kako bi ih bolje upoznali, i protiv njih se borili, i u svakodnevnom životu ispravljali.

Sv. Franjo Saleški kaže da je svako odrješenje novo sunce, koje obasja tamnu sobicu naše savjesti. Želimo li kršćanski živjeti, moramo se ispovijedati toliko puta, koliko je potrebno da izbjegnemo smrtni grijeh. Tko želi pobožno živjeti neka se barem jednom mjesečno ispovjedi. Međutim, duši koje žarko žude za što tijesnijim jedinstvom s Bogom, nužno je potrebna tjedna ispovijed.

Sveti Arški župnik opisuje tijesno jedinstvo s Bogom riječima: "Nutarnji je život kupelj ljubavi u Krvi Isusa Krista, u koju duša uranja i ostaje kao utopljena. Bog drži ove duše, kao što majka drži glavu svog djeteta među rukama, da ga prekrije poljupcima i milovanjem." Svećenici, redovnici i redovnice odnosno Bogu posvećene osobe, ili osobe posvećena života trebali bi se ispovijedati češće, kao spomenuti sveci.

A što se pak tiče drugih osoba, najbolje je pravilo da se drže tjedne ispovijedi, osim ako nisu u smrtnom grijehu, preporučuje autor spomenute knjige svećenik Luigi Chiavarino. Svaki put kad bi odlagao ispovijed pokajao bi se, i zbog toga držimo se savjeta svetog Filipa Nerija i Don Boska: Nikada nemoj zaspati sa smrtnim grijehom na duši, zaključuje Luigi Chiavarinio.

Monsigor De Segur pripovijedao o jednom dječaku koji je obećao Isusu da nikada neće ići spavati s grijehom na duši. Dogodilo mu da je jednog dana učinio nekakav grijeh, ali je održao obećanje dano Isusu. Tijekom noći, ohrabri se, i ode kod svećenika i ispovijedi se. Nakon ispovijedi vrati se kući zahvaljujući Bogu na obavljenu činu. Odmah je otišao na počinak i zaspao. Njegova majka ujutro je primijetila da još nije ustao iz kreveta. Užurbanim koracima uđe u njegovu sobu pokušavajući ga probuditi, ali ne uspijeva jer je dječak mrtav. Sretna li djeteta!

Sv. Filip Neri pripovijedao je o jednom mladiću koji je učestalo padao u nečisti grijeh. Jednog dana je mladić potražio pomoć od njega, odlučivši da po svaku cijenu konačno napusti stanovite nečiste grijehe. Sasluša ga, odriješi ga govoreći mu neka pođe u miru, ali ako bi ponovo pao, neka se odmah vrati k njemu i ponovo ispovijedi. Sv. Filip Neri više je mjeseci radio na tom mladiću koji je nažalost često padao u nečisti grijeh. Nakon višemjesečne borbe u potpunosti ga je izliječio i učinio ga anđelom čistoće.

Čuvši za odgojnu metodu Don Bosca, neki ga je engleski ministar htio što prije upoznati. Došavši u Torino, izrazio je želju da odmah posjetiti Oratorij, i Don Ivan Bosco odmah ga je odveo. Obilazeći zajedno s Don Boskom laboratorije i odjeljenja, engleski ministar bio je u čudu, diveći se i hvaleći savršen red i disciplinu.

Međutim, kad ga je Don Bosco uveo u dvoranu - učionicu, u kojoj je bilo prisutno oko 500 dječaka kako u savršenoj tišini i ozbiljnosti uče, uz nadgledanje samo dvojnice klerika, njegovo čuđenje je u tom trenutku prešlo sve granice. Okrenuo se prema Don Boscu govoreći mu o veličanstvenom prizoru. Na kraju ga je upitao da mu reče u čemu je tajna, u takvoj savršenoj šutnji i disciplini, koja vlada među 500 dječaka? Htio bih to vaše odgojno iskustvo ako je ikako moguće ponijeti sa sobom u Englesku.

Nadalje, zamolio je Don Bosca da mu reče u čemu je tajna takvog odgojnog iskustva? Don Bosco mu je odgovorio da se njegova tajna ne može nikako primijeniti u njihovom engleskom odgojnom sustavu. Riječ je o tajni katolika, tj. tajni česte ispovijedi, koju protestanti nikako u svojoj praksi ne mogu primijeniti. Na žalost, nama u Engleskoj nedostaje ovo moć sredstvo odgoja, zaključio je ministar.

Riječi engleskog ministra u svezi sakramenta pomirenja kao o moćnom duhovnom sredstvu odgoja, trebale bi nama katolicima kršćanima biti poticajne. Pristupamo li mi katolici kršćani  na doličan način kad je u pitanju sveta ispovijed? Sv. Pavao u duhu ljubavi upozorava nas: "sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja" (Fil 2,12).

Svakodnevno u životu susrećemo se sa smrtonosnim virusom grijeha, koji nam truje dušu. Sveci Katoličke Crkve duboko su u svom srcu gajili čistu i besprijekornu ljubav prema sakramentu pomirenja. Riječ je o božanskom lijeku koji uništava grijeh i oslobađa dušu od bolesti. Nadalje, vraća nam sva duhovna dobra, koja smo smrtnim grijehom izgubili.

Stoga, iskrena česta sveta ispovijed je najbolji lijek za našu dušu, jer oprašta nam grijehe i vraća vječni život. Stoga, kršćani vjernici koji nedolično pristupaju sakramentu pomirenja, jednog dana doći će pred Boga praznih ruku, duša će im biti opterećena grijesima i grižnjom savjesti, i na žalost biti izgubljeni za vječnost, zaključuje svećenik Luigi Chiavarino.

Don Tomislav Topčić