Mens sana 622

Marija Majka naša suputnica i supatnica

Marija Majka naša suputnica i supatnica
Snimio: Reuters

Liturgijska čitanja prve korizmene nedjelje govore nam o životnoj pustinji kao duhovnom polju, odnosno mjestu okršaja sa paklenim (demonskim) silama. Liturgijska čitanja druge korizmene nedjelje žele nas osloboditi od sablazni križa. Liturgijska čitanja treće korizmene nedjelje pozivaju nas da bdijemo nad duhovnom čistoćom u Crkvi. Liturgija čitanja četvrte korizmene nedjelje govore nam o Božjoj neizmjernoj ljubavi. Liturgija čitanja pete korizmene nedjelje govori nam o pšeničnom zrno, koje nam donosi obilat rod. Neka nas Marija Majka naša suputnica i supatnica, prati i tješi na našem životnom hodočasničkom križnom putu.

1. korizmena nedjelja (Mk 1, 12-15) (B) 2018 Iskušavan od sotone

Evanđelja u pet korizmeni nedjelja, uvode nas u vrijeme intenzivne duhovne priprave za Kristovu Pashu. Drugim riječima, njegova Pasha je središte i biti korizemnog vremena. Krist Gospodin na početku korizme pojavljuje se ka istinski uzor autentičnog kršćanina. Pustinja je duhovno polje odnosno mjesto okršaja sa paklenim i demonskim silama. Duh u ono vrijeme nagna Isusa u pustinju, u kojoj je bio iskušavan od sotone (usp. Mk1,12). Unatoč ne snošljivoj gladi, žeđi i iscrpljenosti nije klonuo duhom. Nije htio ugoditi svojim tjelesnim potrebama za hranom i vodom. "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta"(Mt 4,4). Riječ Božja krijepi nas duhovnom snagom, kako bi se mogli oduprijeti sotonskim kušnjama i napastima. Moramo proći kroz vlastitu životnu pustinju kao kroz vatru odnosno oganj, koja će nas duhovno pročišćava i jača . Hodočasteći u vlastito srce otkriti ćemo duhovno blago životne pustinje. Naše srce je duhovno bojno polje, koje sotona želi otrovati virus grijeha. Isus se nije uplašio kušnje u pustinji, jer je za njega kušnja bila vrijeme odvažnog i hrabrog opredjeljenja, za njegovo veliko mesijansko otkupiteljsko djelo u povijesti spasenja. Neka nam pomogne da i mi pobijedimo u našim svakodnevnim životnim kušnjama i poteškoćama, i odagna od nas svaki strah. Nakon što je pobijedio sve kušnje u pustinji, anđeli su mu prišli i služahu mu (usp. Mk 1, 13). Neka nam Gospodin pošalje i naše anđele koji će nas čuvati i hrabriti, u našim svakodnevni životnim tjeskobama i nevoljama.


2. korizmena nedjelja (Mk 9,2-10) (B) 2018 Ovo Sin moj, ljubljeni

Krist Gospodin je u ono vrijeme na brdo Tabor poveo sa sobom Petra, Jakova i Ivana. U jednom trenutku se preobrazi pred njima. Haljine mu bijaše neopisivo bijele, i ukaza im se Ilija sa Mojsijem koji su razgovarali sa Isusom (usp. Mk 9,2-4). Petra je u jednom ushićenju reko kao im je veoma lijepo biti na mjestu Isusova preobraženja. Htio je načiniti tri sjenice: Isusu, Mojsiju i Iliji. Nije znao što govori jer su bili prestrašeni tog nesvakidašnjeg prozora. U jednom trenutku pojavi se oblak koji ih zasjeni, i začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" (Mk 9,7). Odjednom nestane sva taj prizor i nakon toga sami ostadoše s Isusom. Dok su se vraćali sa brda Preobraženja Gospodinova, Isus im naloži da o tome još nikome ne pripovijedaju, sve dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih. Nisu razumjeli što to znači "od mrtvih ustati" (usp. Mk 9,8-11). Neka i nas Gospodin povede na visoku goru Preobraženja. Vjerujemo da si Ti ljubljeni Sin Božji. Tvoja blizina ulijeva nam mir u srce, i daje nam životnu sigurnost. Slušajmo Gospodinov glas u svim našim životnim kušnjama, kako se ne bi odvojili od Puta, Istine i Života. Hodajmo zajedno sa Kristom Gospodinom kroz svoj svakodnevni život. Njegov nas Križ ne smije više sablažnjavati, jer iz njegova križa crpimo životnu snagu i mudrost, za svakodnevno nošenje osobnog životnog križa. Čvrsto prigrlimo svoj križ i ne ispuštajmo ga iz ruku, jer u križu je spasenje i utjeha naša.

3. korizmena nedjelja (Iv 2, 13-25) (B) 2018 Novozavjetni Hram Božji

Bijaše blizu Židovska Pasha, kad Gospodin uziđe u Jeruzalem. Hram Božji bijaše pretvoren u kuću trgovačku, prepun: volova, ovaca, golubova i mjenjača gdje sjede. Gospodin način bič od užeta i sve ih istjera iz Hrama, govoreće im da ne čine od kuće njegova Oca kuću trgovačku. Židovi se na to umiješaju pitajući ga koje im znamenje može pokazati da to može činiti. Isus pun revnosti odgovori im ako ovaj Hram sruše da će ga on za tri dana ponovo podići odnosno sagraditi. Odgovoriše mu da je nemoguće ovaj Hram podići za tri dana, jer je građen punih četrdeset i šest godina. Gospodin je govorio o hramu svoga tijela, pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći, i povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Boraveći u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi Izraelci su povjerovali u njegovo ime gledajući znamenja koja je činio na očigled mnogima u Izraelu (usp. Iv 2,13-22). Na Gospodinovo tijelo moramo gledati kao istinski novi duhovni Hram. Duhovni Hram Božji postati će duhovno sveto mjesto klanjanja i molitve, u kojem ćemo prepoznati Božju nazočnost. Dolazi trenutak kad se više nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu, nego dolazi trenutak kad će se istinski klanjaoci u duhu i istini klanjati Ocu, jer takve istinske klanjaoce traži Otac (usp Lk 4,21-23). Na ruševinama starozavjetnog Hrama Božjeg, Krist Gospodin stavlja sebe kao živi novozavjetni Hram Božji. Pozvani smo da svojim svakodnevnim djelotvornim kršćanskim življenjem bdijemo nad duhovnom čistoćom svetog mjesta (Crkva). Kao živo kamenje ugrađeno u novozavjetni Hram Božji, kršćani vjernici postaju autentični svjedoci Božje nazočnosti u svijetu.

4. korizmena nedjelja (Iv 3, 14-21) (B) 2018. Božja ljubav prema svijetu

Sin Čovječji će Božji biti podignut, kao što je nekoć u pustinji i Mojsije podigao zmiju, i svi koji povjeruju u njega imati će život vječni, reče Isus Nikodemu. Drugim riječima, uistinu Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođena, i koji u njega povjeruju neće propasti nego će baštini život vječni u Bogu. Stoga, Bog po svome Sinu ne osuđuje svijet nego ga spašava. Svjetlost Božja je došla na svijet, nažalost ljudi su više ljubili tamo nego svjetlost, jer im djela bijahu zla. Uistinu, svi koji čine zlo u svom životu izbjegavaju svjetlo kako se ne bi razotkrila njihova zla dijela; a oni koji žive po istini, dolaze k svjetlosti da njihova djela budu vidljiva na slavu Božju i njihovo spasenje (usp. Iv 3,14-19). Krist Gospodin objavio nam je Očevu neizmjernu ljubav. Božja ljubav je dokaz da nas Bog nikada nije zaboravio. Uvijek moramo vjerovati u Božju ljubav, koja traga za izgubljenom i nađenom ovcom, izgubljenom i nađenom drahmom, i izgubljenom i nađenom rasipnom sinu (usp. Lk 15, 1-32). Bez straha darujmo se otvorena srca Božjoj ljubavi. Svjetlost Božja koja je došla na svijet da odagna tminu svijeta, polako osvaja zemlju na kojoj živimo. Neka plamen tog svijetla rastjera svu tminu u našim srcima. Budimo svijetlo svim dušama koje još traže Boga u svom životu. Stoga, gorimo i izgarajmo kao Božja svijeća u današnjem svijetu. Postanimo svjetionici na morima života, koji će mnogim životnim brodolomcima obasjavati i pokazivati put u luku spasa.

5. korizmena nedjelja (Iv 12, 20-33) (B) 2018. Pšenično zrno

Među mnoštvom svijeta koji su došli klanjati u Jeruzalem na Blagdan bijahu i neki Grci, koji su htjeli osobno upoznati Gospodina. Zamoliše Filipa iz Betsaide galilejske da ih upozna sa Isusom. Filip ode do Petra i onda zajedno otiđu do Isusa i kažu mu da ga neki Grci žele vidjeti. Gospodin im brzo odgovori: Kako je došao njegov čas da se proslavi kao Sin Čovječji. Govorio im je o pšeničnom zrnu koje mora pasti u zemlju, ako ne umre ostaje samo, ako pak umre donosi obilati plod (usp. Iv 12, 20-24). Svoj život moramo žrtvovati na slavu Božju i za spasenje svijeta, želimo baštiniti vječni život. Međutim, ukoliko ga želimo sačuvati odnosno živjeti samo za sebe u svojoj sebičnosti, izgubiti ćemo ga za vječnost (usp. Mt 25,31-46). Nadalje, Gospodin nas poziva da ga slijedimo u duhu poniznosti i služenju, a kao nagradu biti ćemo počašćeni od njegovog Oca (usp. Iv 25-26). Duša mu je bila do smrti potresena. Molio je Oca da ga izbavi iz časa smrtne agonije. Na kraju prihvaća Očevu volju, moleći ga da proslavi ime svoje (usp. Iv 12,27-33). Kristov Križ govori nam o snazi raspete Božje ljubavi. Riječ je o ljubavi u dimenziji križa, u kojom nas je do kraja ljubio. Nadalje, Križ na govori o neizmjernoj Božjoj ljubavi koja je i vlastitog Sina nije poštedjela, nego žrtvovala za naše spasenje. Viseći na križu svojim je probodenim i svetim rukama grlio čitav svijet. Na križu je ostao poslušan do kraja svom Ocu, kako bi dovršio svoje poslanje otkupljenja svijeta. Kao kršćani vjernici moramo uvije biti spremni za žrtvu križa, odnosno živeći i žrtvujući se za izgradnju, i širenja Božjeg kraljevstva u svijetu u kojemu živimo. Svakodnevno umiranje u nesebičnom darivanju ljubavi u dimenziji križa, čini nas sličnima Kristu Gospodinu.


Don Tomislav Topčić


Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.