Mens sana 2487

Starost i bolest - etape životnog puta

Starost i bolest - etape životnog puta
Ova baka nosi dostojanstveno svoje godine poput svetog Donata u Zadru / CROPIX

Duhovno skrbeći o bolesnima i umirućima, susreo sam se i razgovarao sa starijim osobama koje ne prihvaćaju svoju dob, jer se osjećaju napuštenima i ostavljenima od najbližih, a posebno od svoje djece odnosno od bližnje i daljnje rodbine, prijatelja i susjeda.

U trenucima napuštenosti i osamljenosti često znaju mrmljati ne samo protiv svojih nego i protiv Boga, jer misle da ih je On na neki način napustio. S gorčinom u srcu govore kako bilo najbolje da su umrli ne dočekavši staračke godine. Smatraju se beskorisnima i nepotrebnima u sredini i društvu u kojemu žive. Boli ih tolika nepravda i nezahvalnost od njihove djece, rodbine, prijatelja i susjeda za koje su učinili toliko dobra.

Sva ta izranjenost ostavlja duboke posljedice na njihovo psihosomatsko stanje. Proživljavaju tešku duševnu i psihičku traumu. Takvim bolesnicima treba objasniti da ih Gospodin nikada ne napušta i ostavlja same, čak ni onda kad im se čini da su napušteni, ostavljeni i zaboravljeni od svojih najdražih i najbližih po krvnom srodstvu. Potrebno im je skrenuti pozornost da je njihova staračka dob jedna od bitnih etapa životnog puta, vrijeme kad se treba znati povući od mnogih nepotrebnih životnih aktivnosti koje više nisu primjerene njihovim staračkim godinama, i svoj život više usmjeriti prema Bogu.

Veoma je bitno da shvate kako ih Bog želi osloboditi od povlačenja u sebe i od neprestanog i beskorisnog kukanja i jadikovanja zbog svojeg života. Potrebno im je malo više se posvetiti duhovnom životu,onoliko koliko im životne okolnosti i prilike to dozvoljavaju. Drugim riječima, posvetiti se molitvi i čitanju duhovnih knjiga, redovitom pristupanju sakramentu pokore i pomirenja i euharistije. Na taj način omogućiti Gospodinu da što više djeluje u njihovim životima.

Što su za vrijeme svojega dosadašnjeg životnog puta mnogima učinili dobra, neka im bude na čast i ponos, a na sramotu onima koji su za njihovu plemenitost i dobrotu ostali nezahvalni. Nužno ih je upozoriti da je današnji način života poprilično ubrzan i drugačiji u odnosu na vrijeme kad su oni bili mladi i u naponu snage. Zbog toga moraju donekle razumjeti i shvatiti, a ne samo osuđivati svoju djecu nego i sve one koji posredno ili neposredno svakodnevno skrbe o njihovom duševnom i tjelesnom zdravlju. Shvatiti kako njihova životna dob nije nikakva granice ljudske ljubavi.

Uz Božju pomoć oni i dalje mogu iskreno voljeti i ljubiti ne samo svoju djecu, nego i sve članove svoje bližnje i daljnje rodbine, kao i prijatelje i susjede. Usidreni u Njegovoj neizmjernoj i darovanoj ljubavi, biti će oslobođeni od bilo kakvog osjećaja da su nevoljeni, neljubljen i neprihvaćeni ne samo od svojih bližnjih, nego i od samog Boga.

Don Tomislav Topčić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.