Mens sana 4754

Molitva oslobađanja i ozdravljenja

Molitva oslobađanja i ozdravljenja
ILUSTRACIJA

Gabriele Amorth diljem svijeta poznati i popularni talijanski egzorcist koji nedavno preminuo (usnuo) u Gospodinu, u svojoj knjizi "Egzorcist i psihijatar" naglasio je važnost molitve oslobađanja i ozdravljenja u katoličkoj Crkvi u svezi egzorcizma. U devetom poglavlju pod naslovom: Molitva oslobađanja u obnovi u Duhu (str. 131-149), blagopokojni Gabriele Amorth ukratko se osvrnuo na taj gorući problem u Crkvi.

Čovjekov život na ovoj zemlji je neprestana borba (usp. Job 7,1), protiv đavla (usp. Ef 6,12). Nažalost moderni kršćani našeg vremena izgubili su osjećaj borbe protiv sotone. Drugim riječima izgubili su osjećaj grijeha, i zbog toga su dospjeli do posvemašnje životne nemoralnosti, koju su kardinali definirali kao "etička noć". Blagopokojni papa Pio XII. znao je govoriti da je najveći grijeh današnjice što su mnogi kršćani izgubili osjećaj za grijeh.

Po riječima bl. pape Pavla VI. Božja milost je presudna obrana protiv nevidljivog neprijatelja tj. đavla. Stoga bi kršćani morali ozbiljno shvatiti važnost redovitih sredstava milosti zaključuje bl. Pavao VI. Poznato nam je da ne postoji uvijek redovito djelovanje sotone protiv čovjeka. Njegovo napastovanje kršćani vjernici uvijek mogu pobijediti životom budnošću i redovitom svakodnevnom molitvom. Nadalje protiv njegova djelovanja protiv čovjeka nisu dovoljna samo spomenuta redovita sredstva. Zbog toga je Gospodin dao vlast protiv sotone, prvo apostolima, a zatim ostalim učenicima, i na kraju svima onima koji istinski vjeruju u njega.

I ako je od svog biskupa dobio neočekivanu neograničenu ovlast egzorciranja, Gabriele Amorth nije mogao zatvoriti oči pred čitavim svijetom i hrabro progovoriti o pastoralnim nedostacima u svezu službe egzorcizma u Crkvi. Jedan od tih gorućih nedostataka je upravo činjenica zanemarivanje svećenika egzorcista. Amorth se divi onim biskupima koji se trude u pronalaženju rješenja, makar se i oni nalaze pred gorućim problemom za koji do duše nisu baš ni pripremljeni da ga rješavaju.

Pod utjecajem modernističkih struja u Crkvi malo od njih u to uopće vjeruje, i zbog toga nikada nisu ni prisustvovali a kamoli vršili službu egzorcizma. Međutim ima među biskupima i iznimaka, ali zbilja iznimaka zaključuje Amorth. I ako je egzorcizam bitan dio pastorala Crkve, nažalost egzorcisti ne mogu pokriti sve potrebe Crkve. Kad je latinska Crkva ustanovila egzorcistat, nije imala nakanu oduzeti ostalim vjernicima ovlast koju je Krist Gospodin dao istinskim vjernicima koji u živoj vjeri djeluju snagom njegova Svetog Imena. Stoga, čitava zajednica vjernika treba se osjetiti pozvana i uključena u to svakodnevnu borbu protiv sotone riječi su Amortha. Molitva Oče naš koju nam je Isus darovao ima veliku moć u oslobađanju od utjecaja Zla u našem kršćanskom životu s Bogom.

Također veliki važnost imaju molitve oslobađanja, koje su dragocjene u otkrivanju đavolskog zla u čovjeku, jer nam pomažu već u prvoj dijagnozi kod same problematike đavolskog djelovanja u čovjeku. Nažalost moramo priznati da su katolici u prošlim vremenima napustili ovaj dragocjen oblik molitve. Međutim, ubrzo su obnovili ovaj oblik molitve vidjevši kako je jednodušno obavljaju pentekostalci s obilnim duhovnim plodovima. Riječ je o privatnoj molitvi koju mogu obavljati svi, pojedinci ili molitvene grupe nad svima koji imaju problema s đavolskim utjecajem, i zato nije potrebna nikakva dozvola.

Molitvu oslobađanja treba obavljati dobro, i ako nema određenih formula (shema) odnosno pravila. Međutim egzorcizam je javna (službena) molitva, koja uključuje autoritet Crkve. Drugim riječima, mogu je obavljati samo biskupi ili svećenici kojima su biskupi dali ovlast. Zahvaljujući jednom od najvećih crkvenih pokreta Obnove u duhu poslije Drugog vatikanskog koncila (1962-1965), molitva oslobađanja i ozdravljenja proširena je u katoličkoj Crkvi.

Mnogi egzorcisti, vidjevši veliku dragocjenost ili pomoć koja proizlazi iz molitve za oslobađanja i ozdravljenja oslonili su se na molitvene grupe iz Obnove u Duhu. Riječ je o jedinom velikom crkvenom pokretu koji je veoma osjetljiv na goruće probleme u katoličkoj Crkvi, i ujedno raspoložen da pomogne svim osobama koji su pogođeni ovom vrstom problema, odnosno utjecajem i djelovanjem đavla u njihovim životima, hrabro i odvažno zaključuje Gabriele Amorth.

Shema molitve

Knjiga Salvuccia: Indicazioni pastorali di un esorcista (Pastoralne upute jednog egzorcista) (ed. Ancora), donosi veoma dobru shemu molitve. Gabriele Amorth sa svojim suradnicima godinama je slijedio istu shemu.

a) Prva stvar, najvažnija za početak, jest zaziv Duha Svetoga: O dođi, Stvorče Duše Sveti (Veni, Creator Spiritus).

b) Zatim prelazimo na razlikovanje duhova; također i ovo je veoma važno, i ne smije se nikada propustiti. Najteži zadatak egzorciste, jest dijagnoza. Jedna konstanta je da se često duhovi grupiraju i povezuju. Ako postoji duh mržnje, lako ulazi duh srdžbe i osvete; duh proždrljivosti doziva duha bluda i lijenosti; duh zavisti je uvijek praćen duhom oholosti. Ti duhovi se mogu zamaskirati pod oblikom osobnih prisutnosti, koje su samo projekcije osobe ili fiktivne osobnosti, pod djelovanjem duha.

c) Poslije razlikovanja duhova, počinjemo s liječenjem bolesnika moleći i započnemo s pjesmom u jezicima da potresemo neprijatelja. Prije nego li pristupimo molitvi oslobađanja, moramo osigurati Kristovu prisutnost među nama tj. moliteljima, jer Gospodin taj koji oslobađa. Krist Gospodin je rekao: "Gdje su dvojica ili trojica, sjedinjeni u mojem imenu, ja sam među njima" (Mt 18,20). Za vrijeme molitve u Ime Isusovo ispunja nas osjećaj ljubavi, radosti, mira, jer osjećamo djelotvornu nazočnost Gospodina i u tom trenutku dosita molimo s dubokom vjerom u srcu.

d) Bila bi velika pogreška nakon oslobođenja prepustiti bolesnika samom sebi, jer nije lako uzdržati osobu da ostane slobodna. Stoga su ustanovljenje kolektivne službe ozdravljenja i oslobođenja, koje će pratiti duhovni rast bolesnika usmjeravajući ih sakramentalnom življenju s Bogom. Zbog toga, potrebno je imati jednu terapeutsku zajednicu, u kojoj će sudjelovati svi oni koji su ozdravili ili bili oslobođeni. Drugim riječima, svi oni sudjeluju u toj molitvenoj zajednici koja nalazi prikladan ambijent (duhovno ozračje) kako bi učvrstili postignuto oslobođenje ili ozdravljenje.


Don Tomislav Topčić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.