Mens sana 1177

Uskrsna radost plamti u našim srcima

Uskrsna radost plamti u našim srcima
ILUSTRACIJA

Uskrsno ili vazmeno vrijeme najvažnije je vrijeme crkvene godine, koje nas ispunja uskrsnom radošću. Razlog te radosti jest uskrsli Krist koji je pobijedio smrt i nama otvorio pristup u vječan život. Četrdesetog dana uskrsnog vremena slavi se kao Kristovo uzašašće, kad je Isus uzašao u nebesku slavu i sjeo zdesna Ocu kao naš zagovornik. Nedjeljom Pedesetnice ili svetkovinom Duha završava se uskrsno vrijeme. Krist međutim po svom Duhu i dalje ostaje i djeluje u svojoj Crkvi sve do konca svijeta. Duh Sveti naime vodi Crkvu i usmjeruje sav tijek povijesti.

2. vazmena nedjelja (Iv 20, 19-31) (A) 2017. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju

Prvog dana u tjednu uvečer, zbog straha od Židova, apostoli su se zatvorili u neku sobu, kad iznenada dođe Isus, i stane u sredinu sobe govoreći im: "Mir vama!" (Iv 20,19). Nakon toga pokaza im ruke i bok. Ugledavši Gospodina u njihovim srcima nestade straha, i obuze ih velika i neopisiva radost. Kristova blizina ispunja ih istinski mirom, i daje im životnu sigurnost u svakodnevnom življenju autentičnog kršćanskog života. Kao što je Otac poslao Isusa u svijet, tako i on šalje i svoje učenike. Međutim znajući njihovu ljudsku krhkost tj. slabost neće ih ostaviti same u svijetu.

Stoga: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; a kojima zadržite, zadržani su im"(Iv 20,23). Jedan od dvanaestorice apostola, Toma zvani Blizanac u tom trenutku nije bio s ostalim učenicima. Vidjevši njihovu radost i hrabrost, vjerojatno se upitao što je tome uzrok? Kad su mu apostoli počeli govoriti kao im se ukazao uskrsli Gospodin, i da su ga vidjeli i razgovarali s njim nije im vjerovao. Htio se sam uvjeriti da je uistinu živ, jer u protivnom neće im vjerovati u istinitost njihovih riječi.

Radi toga im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama bijeg čavla i ne stavim svoj prst u mjesto čavla, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati" (Iv 20,25). Nakon osama dana njegovi učenici zajedno s Tom bijahu na istom mjestu. Isus ponovo dođe i stade na sredinu govoreći im: "Mir vama!" (Iv 20,26). Ukori nevjeru apostola Tome: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju" (Iv 20,29). Neka Gospodin dođe u naš život kao što je došao i u život svojih učenika. Svojim dolaskom ispuni će naša srca istinskim mirom, i ljubavlju kojim istjeruje svaki strah u nama. Kristovim uskrsnućem postajemo nova stvorenja u Bogu. Drugim riječima, kao što je promijenio vodu u vino u Kani Galilejskoj neka promijeni i naše srce, u velikodušno i ponizno srce prepuno dobrote. Stoga, sa novom srcem i dušom, postajemo nositelji radosne novosti njegova uskrsnuća.

3. vazmena nedjelja (Lk 24, 13-35) (A) 2017. Prepoznaše ga u lomljenju kruha

Dvojica Isusovih učenika, istog dana - prvog u tjednu putovala su u selo Emaus, udaljeno od Jeruzalema oko šezdeset stadija. Među sobom su razgovarali o Isusov muci i smrti. Dok su međusobno razgovarali o svim tim događajima, koji su se tih dana zbili u Jeruzalemu, u susret im dođe Krist Gospodin. Razgovarajući s Isusom o svim tim događajima nisu ga odmah mogli prepoznati, jer im bijaše uskraćeno njihovim očima.

Gospodin ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?"( Lk 24, 17). Bili su zbunjeni pitanjem nepoznatog čovjeka. Kleofa mu na to odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" (Lk 24, 18). Govorili su mu o Isusu Nazarećaninu, u kojem su vidjeli velikog istinskog proroka, moćnog na riječima i djelima pred Bogom i ljudima. Međutim glavari svećenički i starješine osudiše ga na smrt i nakon toga ga razapeli. Svi su bili zbunjeni i prestrašeni tim zločinom, jer mnogi u Izraelu doživjeli su ga kao Spasitelja i Otkupitelja. Još veću zabunu stvoriše žene koje su ga navodno vidjele živa tvrdeći da je uskrsnuo od mrtvih.

Nažalost njegovi učenici ne povjerovaše ženama koje su ga vidjele živa i s njim razgovarahu. Isus ukori nevjeru i okorjelost srca dvojice učenika: "O bezumni i srca spora, da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" (Lk 24,25). Nakon toga, protumači im sve što u Pismu piše o njemu, počevši od Mojsija i svih starozavjetnih proroka. Razgovarahu međusobno uskoro dođoše u selo, a već bijaše noć, te ga zamole da ostane s njima i večera. Sjedeći za stolom, Isus uzme kruh, i izreče blagoslov, te razlomi i dade im.

Uzimajući blagoslovljeni kruh u ruke, otvoriše im se oči i odmah ga prepoznaše, međutim on im u tom trenutku iščeznu ispred očiju. Stoga, rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srca u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" (Lk 24,32). Nakon toga odmah se vratiše u Jeruzalem i javiše njegovim učenica kao ga prepoznaše u lomljenju kruha. Na žalost oni im ne povjerovaše u istinitost njihove priče.

Neka Gospodin, obnovi čudo Emausa i u našim srcima, koje je nažalost više puta okorjelo i sporo za vjerovanje od srca samih učenika (apostola). Dvojica učenika su ga prepoznala u lomljenju kruha. Nakon što Gospodin iščeznu s njihovih očiju, nije iščeznuo iz njihova srca. Duboko su svjesni da je Isus živ, što ih ispunja radošću i mirom. Krist Gospodin je punina istinskog života, jer uskrsnu i živi među nama i u nama. Drugim riječima, Uskrsli Krist Gospodin, živi u svakome koji istinski vjeruje u njega.

4. vazmena nedjelja ( Iv 10,1-10) (A ) 2017. Isus je vrata ovcama

Isus upozorava svoje učenike na lažne pastire koji ne ulaze na vrata ovčinjaka, nego poput kradljivaca i razbojnika preskaču negdje drugdje. Samo istinski pastir ulazi kroz vrata ovčinjaka, jer njegove ovce prepoznaju njegov glas,a glas tuđinca tj. razbojnika i kradljivca ne prepoznaju. Međutim njegovi učenici ne razumješe tu prispodobu. Gospodin im protumači prispodobu govoreći im da je on sam vrata ovcama. Svi koji su prije njega došli u "mesijanskom" duhu i ozračju su razbojnici i kradljivci, ali ih ovce nisu poslušale njihov glas, jer u njima ne prepoznaše i ne vidješe istinskog Pastira.

"Ja sam ta vrata. Kroza me toko uđe, spasit će se: i ulaziti će i izlaziti i pašu nalaziti" (Iv 10,9). Najamnicima nije do stada, jer oni su vukovi u janjećoj koži, i cilj im je ukrasti, zaklati i pogubiti Božje stado. Drugim riječima: "Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju" (Iv 10,10). Stoga: "Nema ni u kome drugom spasenja. Nema, uistinu, pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti" (Dj 4,12). Dobri Pastir poziva nas budnost srca i uma: "Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre" (2Pt 5,8).

Stoga: "Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista" (1Pt 1,13). Krist Gospodin je vrata kroz koja se ulazi i dolazi u nebo. Više nam se puta kroz život dogodilo da zalutamo od puta, istine i života vječnoga:"Ja sam Put i Istina i Život" (Iv14,6). Okretali smo leđa od Gospodina, a vjerovali lažnim prorocima i "mesijama" (spasiteljima), odnosno raznim ideolozima ili sljedbenicima smrti. Neka nam Gospodin oprosti, što sam nam vrata našeg srca više puta kroz život bila zatvorena za njega, i njegovu otkupiteljsku i spasiteljsku milost. Otvorimo širom vrata našeg kamenog srca istinskom Spasitelju i Otkupitelju svijeta. Srce koje će je uvijek biti otvoreno i spremno na povjerenje i Božju ljubav.

5. vazmena nedjelja (Iv 14, 1-12) (A) 2017. Isus je Put, Istina i Život

Gospodin tješi svoje učenike neka se ne uznemiruje njihovo srce, i da vjeru u Boga i njega, jer u kući njegova Oca ima mnogo stanova. Krist odlazi da svojim učenicima pripravi mjesto, i nakon toga ponovo će doći k njima i uzeti ih sa sobom. Vi znate put kamo ja odlazim. Toma na to reče da ono ne znaju kamo on odlazi, i kako da onda mogu znati kojim je putem otišao. Gospodin mu odgovori: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni" (Iv 14,6). Želimo upoznati Oca najprije moramo upoznavati Sina. Međutim, od ovog trenutka poznajete ga i vidjeli se ga. Učenici su malo bili zbunjeni, ali Filip se ohrabri i zamoli Isusa da im pokaže Oca. Isus će mu: "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?" (Iv 14,9).

Nadalje, Isus objašnjava Filipu i ostalim učenicima, tko je vidio njega vidio je i Oca, jer on je u Ocu i Otac u njemu. Riječi koje Isus govori, ne govori od samog sebe: Otac koji prebiva u Sinu čini djela svoja. Stoga, učenici moraju vjerovati radi samih djela koja Otca čini u Sinu. "Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činiti će djela koja ja činim; jer ja odlazim Ocu jer ja odlazim Ocu" (Iv 14,12). Krist Gospodin objavio nam je Oca, i njegovu neizmjernu ljubav koju nam je otkrio i darovao u svom Sinu. Gospodin nas poziva na poslušnost nebeskom Ocu, i koji će nas zbog naše vjernosti i poslušnosti nagraditi vječnim životom:

"Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i Otac moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti" (Iv14,23). Moramo biti neizmjerno zahvalni Gospodinu što nam je Put, kojim smijmo hrabrio i neustrašivo kročiti tim putem u vječnost. Dakle, po Kristu Gospodinu, dolazimo k Ocu koji nas otvorena srca i raširenih ruku čeka u vječnom nebeskom domu.

6. vazmena nedjelja ( Iv 14, 15-21) 2017. (A) Isus moli Oca da nam da Duha Branitelja

Gospodin govori svojim učenicima ukoliko ga budu ljubili, čuvajući njegove zapovijedi u srcu, moliti će svog Oca da im pošalje Duha Branitelja. Riječ je o Duhu Istine, a kojega svijet ne može primiti, jer ga niti vidi i ne želi primiti. Njegovi ga učenici poznaju jer u njima prebiva. Nadalje, svoje učenike neće ostaviti u svijetu poput siročadi. Govorio je svojim učenicima da ga svijet uskoro više neće vidjeti, ali oni će ga i dalje vidjeti jer će Isus nastaviti živjeti i djelovati u svojim učenicima.

Stoga: "Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati" (Iv 14,21). Tješeći svoje učenike, Isus sve svoje vjernike tješi. Apostoli su mu bili neizmjerno zahvalni na daru Duha Branitelja. Budimo i mi zahvalni za taj neizmjerni i nezasluženi dar. U Duhu Branitelju otkriva nam i dariva Oca. Nadalje, Duh Sveti uvodi nas u to milosno zajedništvo s Ocem i Sinom. U tom zajedništvu postajemo sugrađani vječnog života u zajedništvu s nebeskim Ocem. Neka Duh Branitelj kroz nas djeluje kako bi nam srce bilo otvoreno za molitvu hvale i slave: Trojednom Bogu.

7. vazmena nedjelja ( Iv 7, 1-11) (A) 2017. Oče, proslavi Sina svoga!

Isus podiže oči prema nebu zahvaljujući Ocu što je došao trenutak da proslavi svoga Sina i da Sin proslavi Oca. Svojim dolaskom u svijet Isus htio da svi ljudi upoznaju njegova Oca kao jedinog istinskog Boga, koji je poslao na svijet svog Sina ne da svijet osudi, nego da se svijet spasi po njemu. Dovršivši djelo koje mu je Otca dao, Isus ga je dovršio i na taj način proslavi Oca na zemlji. Nakon što je proslavio Oca na zemlji, Isus moli Oca da on sad proslavi njega kod sebe onom istom slavom kojom Isus proslavi Oca.

"Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali"( Iv 17,6). Riječi koje je Isus primio od Oca on ih sada preda ljudima, kako bi upoznali sve što Isus ima pripada od Oca nebeskog. Mnogi ljudi spoznaše da je Gospodin izišao od Oca te uistinu povjerovaše da ga je na svijet poslao Otac. Želeći ih učvrstiti u vjeri Isus moli za njih: "Ja za njih molim; ne molim za svijte, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje" (Iv 7,9-10).

Zahvalimo Ocu nebeskom što na je darovao Isusa, Sina svoga. Svojom poslušnošću Ocu do smrti, smrti na križu, otkupio nas je od grijeha i jarama smrti, i otvorio nam je put u vječnost. U Isusovoj zagovorničkoj molitvi vidimo znak njegove neizmjerene darovane i besplatne ljubavi u dimenziji križa.

Don Tomislav Topčić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.