Mens sana 986

Betlehemska tiha sveta noć

Betlehemska tiha sveta noć
ILUSTRACIJA / foto REUTERS

Božićno Dijete je Knez mira, kojega je navijestio prorok Izajija. Nadalje, to Dijete je slika Boga nevidljivog i njegova najsavršenija objava, on je Otkupitelj i Spasitelj koji dolazi na svijet da Bogu iskaže slavu, a ljudima osigura mir te da im bude svjetlo i život. To Dijete je ljubljeni Sin, Jedionorođenac Očev koji nam objavljuje Boga. Od Njegove punine svi mi primismo i postadosmo dionici božanstva onoga koji je čovjeku postao brat i drug. Knez mira odnosno Spasitelj svijeta bio je očekivan ne samo Izraela nego od čitavog tadašnjeg svijeta.


Za vrijeme Kvirinijeva upravlja Sirijom po naredbi Rimskog cara Augusta izvršen je prvi popis sveg pučanstva u ondašnjem svijetu. Stanovnici koji su bili podvrgnuti tom popisu morali su ići u svoj rodni grad. Josip pošto je bio iz loze Davidove, zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja je bila trudna, uputio se je u svoj rodni zavičaj u grad Davidov Betlehem, kako bi se podvrgnuo popisu (usp. Lk 2,1-5).

Stanovnici Betlehem nisu se pokazali gostoljubivo prema Josipu i Mariji: "K svojima dođe i njegovi ga ne primiše".(Iv 1, 11). Pored svih poteškoća i problema u svezi smještaja kako bi moga u miru roditi Sina Božjega (Spasitelja svijeta), Josip i Marija sačuvali su mir i radost u srcu i spokoj u duši. Pronašli su smještaj u siromašnoj štalici, u kojoj porodi prvorođenca, sina svoga (usp. Lk 2,6).

Betlehemsku tihu svetu noć odjednom je obasjalo neobično svjetlo, koje je poput bljeska (munje) bjesnilo nad gradom Betlehemom i okolicom. Pastiri koji su po danu na betlehemskim pašnjacima pasli svoja stada, a noću su ih čuvali grijući se uz vatru jer je bila zima, bili su zbunjen i uplašeni neobičnim noćnim prizorom (usp. Lk 2,8).

Anđeo Gospodnji koji je svojom pojavom u jednom trenutku uplašio, međutim svojim riječima ohrabrenja upućenima njima povratio im se mir u srcu. Objavio im je radosnu blagovijest o rođenu Spasitelja- Krista, Gospodina u gradu Davidovu u Betlehemu. Zatim ih je uputio gdje će naći novorođenče (usp. Lk 2, 9-12). U jednom trenutku silna nebeska vojska se pridruži hvaleći i slaveći Boga:"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima,miljenicima njegovim" (Lk 2, 13-14).

Ispunjeni radošću i mirom hrabro se uputiše prema Betlehemu i pronađoše malu priprostu štalicu vidjevši predivan prizor: Josipa, Mariju i malo Dijete koje je ležalo u siromašnim jaslicama. Očarani tim nesvakidašnjim prizorom, kao da se samo nebo spustilo na to sveto mjesto, duboko se pokloniše Spasitelju svijeta i ostavši svoje skromne pastirske darove radosno se vratiše svome stadu.

Ljudi ondašnjeg vremena nisu znali tko je uopće Isus. Odakle dolazi i zbog čega uopće dolazi na svijet medu ljude. Obećani Mesija o kojem se starozavjetni proroci pisali i govorili, svojim dolskom (rođenjem) u siromašnoj štalici mnoge je u Izraelu u one vrijeme iznenadio. "Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijte ga ne upozna" (Iv 1,9-10).

Na žalost mnogi u Izraelu nisu prepoznali u Isusu Mesiju odnosno Spasitelja svijeta. Nadalje, svojim rođenjem Isus je unio nemir i zbunjenost ne samo u redove "duhovne" nego i političke elite. "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođeni od Oca – pun milosti i istine" (Iv 1,14). Što su očekivali od Isusa? Političkog a ne duhovnog Mesiju, i u tome jest najveća nacionalna i vjerska tragedija Izraela.

Duhovne i političke vođe u Izraelu odbijali su uspostavu duhovnog odnosno vječnog Božjeg kraljevstva o kojem su proroci pisali i govorili. Na žalost previše su bili navezani na prolaznost odnosno vremenito zemaljsko (ljudsko) kraljevstvo. Izabrani Božji narod kao da nije imao dovoljno sluha za Boga. Vječne duhovne vrednote koje je Bog po starozavjetnim prorocima dao Izraelu, na žalost nisu našli plodno tlo u njegovom vjerskom i društveno-političkom životu. U Isusu iz Nazareta nisu prepoznali Spasitelja svijeta, o kojem Preteča Ivan Krstitelj govori:"To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" (Iv 1,15).

Na žalost nisu povjerovali Ivanovim proročkim riječima koji im je neustrašivo govorio i svojim životom posvjedočio, o duhovnom a ne o političkom Mesiji Kristu Gospodinu. Drugim riječima, govorio je svojim sunarodnjacima o Njegovoj milosti:"Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost" (Iv 1, 16). Riječ je o Božjem milosrđu po kojem smo svi spašeni.

Međutim, ukoliko želimo biti spašeni moramo aktivno (ne pasivno) sudjelovati na polju spasenja, i to svakodnevnim vjerskim življenjem u zajedništvu s Bogom. Stoga, slovo zakona nas ne spašava nego milost Božja:"Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu" ( Iv 1,17).

Betlehemska tiha sveta noć ostavila je dubok trag u povijesti spasenja ljudskog roda. Betlehemsko svjetlo obasjalo je tminu svijeta koji je duboko utonio u mrklu noć samouništenja. U veličanstvenoj svetoj noći, Sin Božji svojim dolaskom odnosno rođenjem na svijet, ispunio je male, ponizne i neznatne ljudske duše velikom radošću. Riječ je o jednostavnim ljudima koji su osjetili toplinu srca i duše dolaskom Boga na svijet.

U njihovim siromašnim srcima koja nisu zaleđena mržnjom i egoizmom, a koja su zračila toplinom ljubavi poput siromašne Betlehemske pastirske štalice, Spasitelj svijeta našao je sigurno utočište. Širom su otvorila vrata svog srca svetim betlehemskim putnicima Josipu i Mariji. Ove blažene i svete noći sveti betlehemski putnici putuju svijetom i traže utočište i toplinu, kod mnogih ljudi čija su srca zatvorena i tvrda (bezosjećajna) poput nekadašnjih betlehemskih stanovnika.

Mi kršćani vjerenici moramo noćas širom otvoriti vrata svojih domova (srdaca), da i u našim kršćanskim domovima plane Betlehemsko svjetlo Božje ljubavi i spasenja. Neka se Sin Božji rodi i u našem domu (srcu), i da mu se iz dna srca i duše duboko poklonimo u znak zahvalnosti. Svojim dolaskom u naše domove (srca), sveti Betlehemski putnici donijeti ce sa sobom nebo, odnosno ljepotu i toplinu Božića.

Otvarajući širom vrta svojih domova Josipu i Mariji, neka nas ne uplaši Šimunovo proroštvo:"Ovaj je, evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" (Lk 2,34-35). U Šimunovom proroštvu vidimo navještaj koji nam govori o Isusovu životnom djelovanju kroz muku i patnju, i o Marijinom teškom mukotrpnom životnom trpljenu. Božićno svjetlo spasenja koje tinja i izgara u našem srcu, hrabro i odvažno nosimo ga kroz život koji je isprepleten mukom, patnjom i trpljenjem.

Nadalje, neustrašivo propovijedajmo svim ljudima dobre volje o Božićnom Djetetu, kojeg smo našli i uz svom srcu duboko pohranili. Kao što je Bog nekoć po prorocima na razne načine govorio: "konačno, u ove naše dane, progovori nam u Sinu" (Heb 1, 1-2). Drugim riječima, Bog želi da kroz naš svakodnevni djelotvorni kršćanski vjernički život govori,o svojoj neizmjernoj darovanoj nam milosrdnoj ljubavi. Stoga, Božić je blagdan domišljate milosrdne (neizmjerene) darovane nam Božje ljubavi po kojoj smo spašeni.

Don Tomislav Topčić






Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.