Mens sana 1544

Advent u srcu

Advent u srcu
ILUSTRACIJA

Advent nas potiče na otvorenost srca u iščekivanju svečanog Kristovog dolaska u ljudsku povijest. Drugim riječima, živimo u radosnom iščekivanju božićnog djeteta koji nam dolazi u milosti. Božićno Dijete svojim dolaskom potiče nas da živimo kao osobe istinskog (autentičnog) došašća.

Krist Gospodin je u proteklim stoljećima živio u vjernicima kršćanima, kroz njihovu autentičnu (iskrenu) živu vjeru. U današnjim teškim vremenima potrudimo se da kao kršćani vjernici, u ovo vrijeme došašća živimo ponizno i trijezno darovanu nam adventsku radost. Ne dozvolimo da nam duh sekulariziranog potrošačkog svijeta oko nas unese nemir u srca, kako bi na taj način spriječio našu kršćansku vjerničku pažnju na duhovnu stranu Božića.

1. nedjelja došašća (Mt 24, 37-44) (A) 2016. Budnost srca

Gospodinov prvi dolazak za mnoge ondašnje ljude bio je neočekivan i veliko iznenađenje. Doduše iščekivali su ga, ali ne na način kao što je Krist došao u ondašnji svijet u potpunim siromaštvu i bijedi nejakog djeteta. Na žalost i današnjim mnogim kršćanima vjernicima zna se često puta dogoditi da imaju potpuno krivu sliku o Gospodinovom dolasku u svijet. Stoga, poput ondašnjih ljudi nisu ga spremni otvorena i radosna srca dočekati, i u svom svagdanjem životu prepoznati.

Gospodin upozorava svoje učenike na životnu budnost i pripravnost: "Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi" (Mt 24,44). U Noino vrijeme mnogi su ljudi bezbrižno živjeli ne razmišljajući o iznenadnom potopu. Živjeli su svakodnevnim životom jedući i pijući, ženili se i udavali. Drugim riječima, bili su previše opterećeni ovozemaljski prolaznim brigama, a ne o vječnom životu. Potop ih je iznenadio kao što će mnoge iznenaditi Dolazak Sina Čovječjega. Od dvoje ljudi koji su radili u polju jedan će se uzeti a jedan ostaviti. Dvije žene melju u mlinu a samo jedna od njih će se uzeti a druga ostaviti. Od one dvojice ljudi u polju samo je jedan bio budan i pripravan za dolazak Gospodinov, kao i od one dvije žene jedan je bila budna i pripravna a ona druga koja nije.

Gospodinov dolazak za zemlju i ljude koji na njoj obitavaju uvijek je bio veliko iznenađenje. Prije više od dvije tisuće godina u svom povijesnom i prvom dolasku na zemlju Isus je mnoge svoje suvremenike iznenadio. Očito su mnogi od njih bili potpuno nespremni za njegov dolazak. Gospodin je nastavio dolaziti kroz protekla stoljeća, i uvijek je mnoge ljude zatekao nespremne da ga dočekaju, i u svom životu prepoznaju. Nameće nam se logično pitanje u svezi današnjeg naraštaja kršćana vjernika, u kojoj su mjeri pripravni i budni dočekati Gospodina, i u svom ga životu istinski prepoznati? Neka nas Gospodin, nauči bdjeti, kakao bi bili dušom i srcem pripravni ga radosno dočekati, i u svom svakodnevnom životu prepoznati.

2. nedjelja došašća (Mt 3, 1-12) (A) 2016. Poziv na obraćenje

Ivan Krstitelj nije samo bio prethodnik Kristov nego i njegov svjedok. Svojim životom je svjedočio o Kristu, pokazujući u isto vrijeme drugim ljudima put koji ih vodi do Gospodina. Preteča Ivan Krstitelj svima nama označuje put kojim moramo neustrašivo hoditi slijedeći Krista Gospodina. Krstitelj nas poziva na obraćanje: "Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!" (Mt 3,2). Mnogi su se u njegovo vrijeme oglušili na njegov poziv u svezi njihova obraćenja i životnog predanja Bogu. Ivan je bio čovjek po Božjoj volji, koji je bio spreman umrijeti za Boga. Drugim riječima, bio je u potpunosti predan Gospodinovom djelu spasenja.

Nadalje, bio je autentičan Božji svjedok, jer sve ono što je govorio to je i svojim životom potvrdio. Govorio je o kraljevstvu nebeskom odnosno o vječnosti, koju nam Bog daruje po svom Sinu. Međutim, ljudi su više bili više vezani na ovozemaljsku vremenitost (prolaznost) u odnosu na vječnost. Izaija prorok proriče: "Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!" (Mt 3,3). Napadao je farizeje i saduceje koji su se smatrali pravednicima u odnosu na ostali svijet. Svojim dvoličnim životom nisu donosili dostojan plod obraćenja. Pozivali su se da imaju oca Abrahama, iako nisu u životu baštinili Abrahamovu živu i autentičnu vjeru.

Vidjevši ih da dolaze na krštenje ne radi krštenja nego da bi se narugali s pravom ih je nazvao: "Leglo gujine!" (Mt 3, 7). Upozorio ih je da sebe ne nazivaju djecom Abrahamovom, jer da Bog može od kamenja podići djecu Abrahamovu. Unatoč svom opravdanom kritičnom stavu prema njima pozvao ih je na krštenje i obraćenje. "Ja vas, istina krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene" (Mt 3, 11). Bio je toliko ponizan i neznatan da je sebe smatrao nedostojnim u odnosu na Gospodina koji dolazi poslije njega i koji će ih "krstiti Duhom Svetim i ognjem" (Mt 3, 11).

Preteča Gospodinov opominje i naš današnji naraštaj pozivajući nas na obraćenje duha i srca. Ne oglušimo se na riječi Ivana Krstitelja nego iskoristimo ovo blagoslovljeno vrijeme došašća, u kojem ćemo iskreno sagledati vlastitu nutrinu duše i srca, primivši njegove riječi koje nas pozivaju na obraćenje odnosno predanje volji Božjoj. Gospodin i danas treba ljude poput Ivana Krstitelja, koji će pripravljati put za njegov dolazak u današnji svijet koji je utonou u tminu grijeha smrti. Stoga, zamolimo Gospodina neka se i s nama posluži, da i mi budemo njegove preteče današnjice.

3. nedjelja došašća (Mt 11, 2-11) (A) 2016. Radosni iščekujmo Spasitelja


Ivan Krstitelj koji je bio zatočen u tamnici nije gubio radosnu nadu u dolazak Spasitelja Krista Gospodina. Ivan je uistinu povjerovao Isusu kao i njegovi učenici. Unatoč tome što je bio okovan u tamnici ali u srcu i u duši bio je slobodan. Zbog toga je bio izuzetno sretan i spreman da svoj život ugradi kao žrtvu za Gospodinov slavni dolazak u svijet. Istinski se radovao njegovom dolasku u svijet, jer je u Kristu vidio Otkupitelja i Spasitelja. Kad je čuo za Gospodinova djela odmah je poslao svoje učenike da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći, ili drugoga da čekamo?" (Mt 11, 3).

Isus je znao da je Ivan nepravedno utamničen. Šalje mu odgovor po njegovim učenicima da je došao trenutak njegova djelovanja u Izraelu kao Spasitelja. Mnogi će progledati, prohodati, čuti, mrtvi ustati itd. Ivan se nakon ovog smirio i spokojno se spremao za mučeničku smrt odnosno odlazak u vječnost. Njegov trud kao Preteče nije bio uzaludan jer vidi plodove svog mukotrpnog životnog poslanja u navještanju kraljevstva nebeskog i poziva na obraćenje.

Gospodin se čudio nevjeri svojih sunarodnjaka jer ne povjerovaše u njegova glasnika. Izraelci su čudom gledali na samu pojavu Ivana Krstitelja, koji se čudno odijevao i hranio, živeći pustinjačkim životom. Riječ je o istinskom proroku, što potvrđuje i sam Gospodin: "Evo ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom" (Mt 11, 10). Na žalost otvrdnuli su u gluhoći i sljepoći svoga srca, i zbog toga nisu ga mogli poslušati istinskog proroka, koji ih poziva na obraćenje i prihvaćanje kraljevstva nebeskog.

Crkva nas poziva da unatoč mnogim poteškoćama i nevoljama duhom ne klonemo, i ne odustanemo od puta koji nam je Gospodin zacrtao, u izvršenju životne zadače koju nam je istinski povjerio. Stoga, Crkva ponovo pred nas kršćane vjernike stavlja Gospodinova Preteču Ivana Krstitelja, kako bi nas na njegovu životom primjeru naučila kako ćemo u dubokoj poniznosti (neznatnosti), u čistoći srca primiti milosne darove u svetoj božićnoj badnjoj noći.

4. nedjelja došašća (Mt 1, 18-25) (A) 2016. Ne bojmo se Spasitelja

Josip se u jednom trenutku uplašio u Marijine trudnoće. Nije je htio izvrgnuti sramoti odnosno smrtnoj kazni, nego je donio nerazumnu odluku kako da je potajice napusti. Međutim u snu mu je anđeo objavio istinu u svezi Marijine trudnoće: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, dosita je od Duha Svetoga" (Mt 1, 20). Josip je nakon toga prihvatio Mariju, i dijete koje će uskoro donijeti na svijet. Riječ je o Božjem Djetetu, koje će biti na spasenje svakom čovjeku, koji u iskrenosti i otvorenosti srca traži Boga.

Nema sumnje da je za Gospodina svaki čovjek kao neponovljiva jedinka važan, i vrijedan neizmjerne božanske ljubavi i potpune pomoći. Radi čovjeka i njegova spasenja Gospodin se utjelovio, postavši čovjek nama sličan u svemu osim u grijehu. Na žalost mnogi Izraelci kao i njihov kralj Herod, ne prihvatiše ga kao Spasitelja i Otkupitelja. Otkud toliki strah i nepovjerenje prema Gospodinu, koji ih je htio osloboditi od grijeha i jarma smrti? Odbacili su i prezreli svog Spasitelja. Gospodin i u naše dane dolazi kao Spasitelj, Emanuel (Bog s nama). Na žalost kao da se povijest ponavlja, jer i u naše dane ima mnogo ljudi koji ne prihvaćaju Gospodina Spasitelja.

I u ovom vremenu Došašća Djevica Marija u svoj blaženoj i svetoj utrobi nosi Spasitelja. Njegovo rođenje objavili su svi proroci, a Ivan Krstitelj kao njegov Preteča proglasio je njegov dolazak i pokazao ga je ljudima. Svojim dolaskom na svijet Gospodin nas tješi svojim božanskim mirom i liječi nas svojom božanskom ljubavlju, jer poznaje naše boli. Stoga, ne bojmo se Gospodina Spasitelja, i primimo ga u svoja ranjena i tjeskobna srca, jer Krist Gospodin želi i danas biti (prebivati) u svim ljudima dobre volje.

Don Tomislav Topčić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.