Mens sana 1644

Svetogrdne ispovijedi i pričesti

Svetogrdne ispovijedi i pričesti
ILUSTRACIJA

Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrd i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište. U nj se, narode uzdaj, uzdaj u savko doba; Pred njim srce izlijevajte: Bog je naše utočište! U Boga je snaga! U tebe je, Gospodine, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima. (Ps 62,69.13)

Svećenik Luigi Chiavarino u svojoj knjizi: "Dijalozi i primjeri - Ispovijedajte se dobro" prema viđenju sv. Terezije upozorava nas na posljedice slabo obavljene ispovijedi, zbog čega mnoge duše idu u vječnu smrt odnosno prokletstvo. Sv. Terezija dok se molila u jednom viđenju vidjela je pred očima duboki ponor, i kako u nj padaju mnoge duše, poput snijega u zimskom dobu. U tom trenutku je pomislila da se radi o dušama jadnih pogana.

Međutim, u svom srcu čuje kako joj Bog govori da se radi o kršćanskim dušama. Pomislila je da je riječ o dušama naroda koji nije vjerovao u Boga, i koji nije primao svete sakramente. U svom srcu dobiva odgovor, da se radi o dušama kršćana vjernika, koji su poput sv. Terezije vjerovali u Boga i po toj vjeri svakodnevno živjeli. Možda se nikada u svom životu nisu ispovijedali, pa ni u smrtnom času, pomislila je sv. Terezija. Bog je u srcu ponovo govori da je riječ o kršćanskim dušama, koje su se manje više redovito ispovijedale pa i čak i u smrtnom času.

Zbog čega onda propadaju moj Bože? Ponovo u svom srcu čuje Božji glas kako te duše propadaju zbog svetogrdnih (slabih) ispovijedi. Nadalje, neka opominje i zaklinje biskupe i svećenike da u svojim propovijedima neumorno govore kršćanima vjernicima o važnosti ispovijedi, i protiv slabo obavljenih ispovijedi. Dakle, riječ je o sakramentu pomirenja i milosrđa, po kojem nam Bog daje oproštenje od grijeha i jarma smrti.

Blaženici i sveci stalno su govorili i upozoravali kako na žalost ima mnogo kršćanskih duša koje se svetogrdno ispovijedaju i pričešćuju. Nameće nam se razumsko i opravdano pitanje zbog čega se mnogi kršćani vjernici svetogrdno ispovijedaju, a time i pričešćuju? Mnogi kršćani a pogotovo mladi robuju toj nerazumnoj i suludoj strasti straha i stida. Najjače oružje koje sotona upotrebljava protiv čovjeka je ljudska znatiželja. Nijemi duh kojeg je Isus u Evanđelju nazvao đavao nečistoće, najčešće čovjeka potiče na grijeh bludnosti (6. i 9. Božja zapovijed). Kroz tu znatiželju potiče ih osobito na grijehe nečistoće (preljub).

Sotona obilazi oko čovjeka kao ričući lav, i navodeći ga da sagriješi protiv Boga. Nakon što je čovjek sagriješio, sotona mu ispuni um i srce spomenutom strasti straha i stida, a koja ga u potpunosti blokira u trenutku sv. ispovijedi. Požuda očiju i požuda tijela, ljude jednostavno lako potaknu na grijehe nečistoće, a koje je vrlo teško ispraviti bez Božje pomoći.

Sv. Augustin često je govorio: kao što oholost puni pakao s palim anđelima, tako ga grijeh bludnosti (nečistoće) puni ljudima. Nažalost, sotona žanje bezbroj duša koje se godinama redovito svetogrdno ispovijedaju, a time i svetogrdno pričešćuju. U trenucima raskalašenog i neurednog življenja mnogih kršćana vjernika, nečisti duh neprestano pojačava svoje napade i nemilosrdno žanje svoje žrtve.

Sv. Filip Neri znao je često upozoravati kršćane vjernike kada idu na sv. ispovijed neka razmišljaju kao da im je posljednja u životu. Nadalje, zaključuje isti svetac da je nemoguće živjeti u neurednoj nečistoći duše i srca, ako se redovito, iskreno i dobro ispovijedamo i pričešćujemo. Bez Božje milosti, jer "Bog je ljubav"(1 Iv 4,8), nije moguće da se iskreno i skrušeno ispovjedimo.

Apostol Pavao nas opominje: "Stoga tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se, dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije, ako ne razlikuje Tijela" (1 Kor, 27-29). Zbog toga, sv. Petar nas potiče na budnost: "Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri, znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu. A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi" (1 Pet, 5, 8-10).

Prispodoba od deset djevica potiče nas na životnu budnost i trijeznost: "Bdijte, dakle, jer ne znate dana ni časa" (Mt 25, 13). Mnogi blaženici i sveci poput sv. Augustina, prije nego li su se obratili živjeli su raskalašenim odnosno neurednim životom. Bili su izgubljeni i mrtvi, i nakon obraćenja nanovo nađeni i oživljeni tj. rođeni u Bogu. Gospodin od nas traži samo skrušeno, ponizno i otvoreno srce: "Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi se kao jednog od svojih najamnika" (Lk 15, 18-19).

Sjetimo se prispodobe o ženi preljubnici (usp. Iv 8, 7-11). Krit Gospodin nas očekuje otvorena srca i raširenih ruku. Kao Dobri Pastir ne uskraćuje nam svoje beskrajno i besplatno milosrđe. Dakle, otvorimo se i darujmo se njegovoj ljubavi i milosrđu. Zahvaljujmo na njegovom božanskom milosrdnom srcu, očinskoj ljubavi, dobroti i plemenitosti.

Don Tomislav Topčić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.