Mens sana 1212

Aleluja - Hvalite Boga

Aleluja - Hvalite Boga
ILUSTRACIJA

Uskrsna radost traje punih pedeset dana, od Uskrsa do Duhova. To se razdoblje crkvene godine naziva uskrsno ili vazmeno vrijeme, a slavi se u veselju i radosnom klicanju kao jedan dan, kao "velika nedjelja", kako se izrazio sv. Atanazije. Radost tih dana izražava se navlastito pjevanjem poklika "Aleluja", što znači: Hvalite Boga!

Razlog te radosti jest uskrsli Krist koji je pobijedio smrt i nama otvorio pristup u vječni život. Kristovo je uskrsnuće temelj naše kršćanske vjere. Pojedine nedjelje uskrsnog vremena nazivaju se prema evanđelju koje se čita dotične nedjelje (npr. IV. Vazmena nedjelja zove se Nedjelja Dobrog Pastira koji se slavi kao Međunarodni dan za duhovna zvanja). Četrdesetog dana uskrsnog vremena slavi se kao Kristovo uzašašće.

Krist međutim po svom Duhu i dalje ostaje i djeluje u svojoj Crkvi sve do konca svijeta. Po primjeru apostola i bl. Djevice Marije Crkva u danima između Uzašašća i Duhova moli da nju u izobilju siđe Duh Sveti. Molitva Duhu Svetom za njegove darove osobito je potrebno danas. Nedjelom Pedesetnice ili svetkovinom Duhova završava se uskrsno vrijeme i započinje vrijeme kroz godinu, koje je također označeno Kristovim Duhom. Duh Sveti naime vodi Crkvu i usmjeruje sav tijek povijesti.

Kristovo uskrsnuće ispunja nas neopisivom radošću, i istinskim mirom. Gospodin nam je svojim uskrsnućem ponudio istinsko spasenje, i darovao nam je vječnost. U Kristovu uskrsnuću vidimo pobjedu koja daje smisao svakom obliku patnje, trpljenja i boli. Svojim si apostolima zapovjedio, da Radosnu vijest uskrsnuća podjelu sa svim ljudima, jer nikoga ne isključuješ iz svoga spasenja. U današnjem nemirnom svijetu kojem prijeti samouništenje, šalješ i nas kršćane koji u svojim srcima nosimo tvoj spasiteljski uskrsni mir i radost, da donesemo svim ljudima dobre volje. Svoji Svetim Duhom nas hrabriš i potičeš da budemo ustrajni, i nepokolebljivi u evangelizaciji svijeta.

I mi kršćani vjernici ponekad klonemo pod teretom nemilih zbivanja i događanja ratnih i poratnih godina u svijetu. Svakodnevno se susrećemo s ljudima u čijim srcima vlada očaj, tuga, ispraznost života i življenja u svijetu. Osjećaju se ugroženima i nesigurnima u svijetu, što u njihovim srcima budi strah. Svi mi živimo u nemirnim i nesigurnim vremenima, i dijelimo istu sudbinu sa svim ljudima. Stoga se i mi kao tvoji učenici (kršćani vjernici) bojimo za svoje sutra zbog svih tih nemilih događanja, i previranja u svijetu u kojem svakodnevno živimo.

Apostoli su živjeli u strahu od Židova, čekajući iza zatvorenih vrata kad ćeš se pojaviti među njima. Apostolima si došao kroz zatvorena vrata. Svojim dolaskom povratio si im izgubljeni mir, i izbrisao svaki strah iz njihova srca. Pohodi i nas Gospodine, i uđi u sva zatvorena područja našeg života. Povrati nam izgubljeno međusobno povjerenje i životni optimizam. Tvoja nazočnost među nama Gospodine ulijeva nam sigurnost, i hrabrost da neustrašivo naviještamo Radosnu vijest uskrsnuća.

Petar je bio zatečen tvojim pitanjem: "Petre ljubiš li me?" (Iv 21,15). Kao i Petru i nama postavljaš isto pitanje. Mi te uistinu želimo ljubiti i voljeti, ali osjećamo svoju ljudsku ograničenost, koja nas često zna sputavati kao i Petra da te svim srcem ljubimo. Međutim, unatoč našoj ljudskoj slabosti, u nas imaš povjerenja kao i u Petra, te nas šalješ kao svoje učenike koji bi trebali biti nosioci tvojeg poslanja mira i radosti današnjem svijetu. Daruješ nam svoju ljubav Gospodine, koju trebamo nesebično znati podijeliti sa svima onima koji žeđaju i gladuju za njom. Govoriš nam da ne gledamo previše na svoju ljudsku slabost i ograničenost, nego da se uzdamo u tvoje neizmjerno milosrđe i ljubav.

Naše ljudsko srce je ograničeno, i nikad nas zbog toga ne osuđuješ, i uvijek nam praštaš, jer poznaješ sve tajne našeg ljudskog bića. Prije nego nam postavljaš pitanje: da li te ljubimo, ti znaš da te ljubimo i volimo kao istinskog otkupitelja i spasitelja.

Zahvaljujemo ti Gospodine za darovanu ljubav koja nam ulijeva sigurnost da nas nikada nećeš ostaviti. Urezani smo u tvoje dlanove (usp. Iz 49,16). Gospodine, tvoje nas ruke štite i vode kroz darovani nam život. U tvojim se rukama osjećamo sigurno i smireno, jer nitko ne može uzeti iz tvojih ruku. Čvrsto nas drži u svojim rukama da ne bi odlutali od tebe Gospodine. Tvoje su ruke za nas probodene na križ (drvo života). Svojim rukama Gospodine lomiš kruh života kako bi nahranio naše izgladnjele duše. Osjećamo tvoje ruke koje nas grle i miluju kao malu djecu, koja su potrebna tvoje ljubavi i nježnosti i topline. Neka nas desnica tvoja Gospodine čvrsto drži i vodi putem spasenja.

Gospodin svojim učenicima novu zapovijed daje, da se međusobno ljube kao što je i on ljubio njih, i po tome će se znati da su njegovi učenici ako se budu imali ljubavi jedni za druge (usp. Iv 13, 31-35). Ovu istu zapovijed ljubavi Gospodin i nama kršćanima vjernicima nalažeš. Bez te autentične Božje ljubavi nećemo biti prepoznatljivi kao njegovi učenici u današnjem svijetu. Njegova nas ljubav obnavlja, i postajemo novi ljudi koji su nanovo rođeni u Bogu, i na taj način postajo baštinici novoga saveza. Obnovljeni u Božjoj ljubavi koja nas potiče na kršćansku solidarnost (zajedništvo), postajemo osjetljivi za sve probleme i nedaće svoje braće u Gospodinu. Stoga trpimo jedni za druge (usp. I Kor 12,25-26).

Apostoli su bili svjedoci Krista raspetoga i uskrsloga, i kao njegovi autentični svjedoci u njegov će Ime propovijedati svim narodima, i pozivati ih na obraćanje, i opuštanje grijeha. Prije nego što je uzašao na nebo savjetovao ih je da ostanu u gradu, i čekaju Duha Svetog koji će na njih izliti svu silu svoju (milost) (usp. Lk 24, 46-53). Dakle, Krist Gospodin nakon uzašašća na nebo svoje će djelovanje nastaviti kroz Duha Svetoga. Kršćani vjernici moraju se otvoriti Duhu Svetom, ukoliko žele biti autentični svjedoci Krista raspetoga i uskrsloga u današnjem svijetu. Duh Božji će nas voditi, usmjeravati, tješiti, hrabriti i braniti. Stoga, prepustimo se njegovom vodstvu u našem kršćanskom životu i življenju.

Prije svoga odlaska u nebo, Krist se molio svom Ocu za svoje učenike (apostole). Nije molio samo za njih nego i za sve one koji budu slušali njihovu riječ. Kao što je Krist bio u Ocu, a Otac u njemu, tako neka i njegovi učenici tj. apostoli budu u zajedništvu s Ocem, Sinom i Duhom Svetim, kako bi svijet bio siguran da su poslani u njegovo Ime (usp. Iv 17, 20-26).

Ne bojmo se biti svjedoci Krista raspetoga i uskrsloga u današnjem svijetu, koji gaji mržnji prema Bogu i Crkvi. Krist Gospodin, kao naš posrednik zauzima se nas kod svog Oca. Prepustimo mu inicijativu u našem životu, i Gospodin će upraviti našim koracima. Radosnu vijest uskrsnuća donesimo svim ljudima dobre volje!

Don Tomislav Topčić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.