Mens sana 1217

Korizmeni duh pokore ukazuje na strahotu grijeha

Korizmeni duh pokore ukazuje na strahotu grijeha
ILUSTRACIJA

Biblijske temelje korizmene pokore nalazimo u 40-godišnjem putovanju starozavjetnoga Božjeg naroda do Obećane zemlje: 40-dnevnom boravku Mojsija na brdu Sinaju prije nego što je dobio od Boga zakonske ploče; u 40-dnevnom putovanju proroka Ilije do Božje gore Horeba gdje se na tajanstven način susretao s Bogom: u 40-dnevnom Joninu pozivanju Ninivljana na pokoru; u 40-dnevnom postu starozavjetnih Židova prije Pashe; u40-dnevnom postu koji je Isus održavao u pustinji prije svoga javnog djelovanja.

1. korizmena nedjelja (Lk 4,1-13) (C)2016. U ime Isusovo odrecimo se sotone

Životni put nas kršćana vjernika je mukotrpan i trnovit, jer smo svakodnevno izloženi životnim kušnjama koje nas žele u potpunosti odvojiti od Boga. Kušnje same po sebi nisu grijeh sve dok na njih ne pristajemo, nego nas drže duhovno budnima i trijeznima. Bez milosti Božje ne možemo se oduprijeti životnim kušnjama.

U prvoj korizmenioj nedjelji Krist Gospodin je tri puta bio kušan. U prvoj kušnji sotona ga je nagovarao da kamenje pretvori u kruh. Isus je kao čovjek ipak uspio odoljeti prvoj kušnji unatoč nesnošljivoj gladi, žeđi i iscrpljenosti. Svojim primjerom Gospodin nam želi reći da čovjek ne živi samo o kruhu nego i o Riječi Božjoj. Spoznavši duhovnu snagu Riječi Božje, mi kršćani vjernici ne bi smjeli biti navezani na prolaznu "sigurnost"ovozemaljskih materijalnih raspadljivih dobara. U drugoj kušnji sotona ga potiče da mu su ničice pokloni, nudeći mu svu slavu i bogatstvo svijeta. Međutim, tu se je sotona očitovao tko je i što je, jer nudi Gospodinu ono što nije njegovo već Božje.

Na žalost sotona je uspio mnoge kršćane vjernike navesti na put propasti koji su svoju sigurnost tražili u materijalnom bogatstvu svijeta. Drugim riječima, počeli su se klanjati božanstvu novca, i umjesto da oni upravljaju novcem, novac nažalost upravlja njihovih životima. Kršćani vjernici koji su prožeti i ispunjeni autentičnim kršćanskim duhom, duboko u svom srcu osjećaju svu pokvarenost i nesnošljivost duha svijeta. Nadalje, potaknuti primjerom Krista Gospodina žele se klanjati istinskom Bogu Stvoritelju.

U trećoj kušnji sotona ga potiče i nagovara da se baci s vrha hrama. Spasitelj i Otkupitelj svijeta nije nasjeo kušnji od strane sotone da se baci s vrha hrama. Nije iskušavao Nebeskog Oca jer je bio svjestan Božje ljubavi. Na žalost mi kršćani vjernici u teškim životnim trenucima često puta znamo iskušavati Gospodina, sumnjajući u njegovu neizmjernu ljubav i dobrotu.

2. korizmena nedjelja (Lk9, 28-36) (C) 2016. Preobraženje u svjetlu uskrsnuća

Krist Gospodin povede sa sobom Petra, Ivana i Jakova na goru da se pomoli. Riječ je o nesvakidašnjem događaju odnosno prizoru koji je duboko djelovao da trojicu apostola. Bili su zadivljeni gledajući tajanstvenu ljepotu Isusova božanstvenog lica, iz kojeg je isijavala njegova slava. Jednom riječju sve je bilo novo i tajanstveno kod Krista Gospodina, a njegove haljine bile su bijele poput čistog i neugaženog snijega. U trenutku dok su Isusa gledali kako razgovara s Mojsijem i Ilijom, htjeli su zauvijek ostati s Isusom na tom božanstvenom mjestu odnosno na svetoj gori Taboru. Apostoli su bili ispunjeni neizmjernom radošću i zbog čega je Petar radosno uzviknuo: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji."(Lk 9, 33).

Gospodine divno je osjetiti tvoju slavu i prisutnost među nama kršćanima vjernicima koja nam ulijeva sigurnost i nadu u vječni život u zajedništvu s tobom. Apostoli su tajnu preobraženja trajno nosili u svojoj duši do kraja svoga zemaljskog života. Svjetlo preobraženja koje ih je obasjalo i ispunilo njihove duše i srca oslobodilo ih je sablazni križa, a koja ih je već duže vremena sputavala u prihvaćanju i nošenju osobnog križa kroz njihov život.

Na žalost Kristov križ za mnoge kršćane vjernike u današnjem vremenu postaje sablazan i nesnošljiv. Nerazumno ga izbacuju iz svog svakodnevnog života misleći da bez križa mogu slijediti Krista Gospodina. Međutim, bez svakodnevnog životnog križa nemoguće je slijediti i nasljedovati Isusa Spasitelja i Otkupitelja svijeta. Apostoli su nalazili svu snagu i mudrost u križu i zbog toga su mogli plodonosno djelovati u službi navještenja i ozdravljenja. Mi kršćani vjernici želimo li biti duhovno plodonosni moramo prihvatiti svoj životni križ, u kojem ćemo naći i crpsti svi duhovnu snagu i mudrost. U apostolima i kršćanima prvih vremena vidimo autentični uzor u svakodnevnom prihvaćanju križa.

3. korizmena nedjelja (Lk 13, 1-9) (C) 1016. Autentični kršćanski život je plodan za vječnost

Bez autentičnog kršćanskog življenja slični smo neplodnoj smokvi koja ne daje nikakve plodove. Prispodoba o neplodnoj smokvi potiče nas na ozbiljno razmišljanje o našem kršćanskom životu. Krist Gospodin je oko tri godine dolazio kod spomenute smokve i uvijek je nailazio na neplodno stablo. "Evo već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?" (Lk 13, 7).

Nakon razgovora s vlasnikom vinograda u kojem je bila zasađena i smokva, nije više tražio o njega da je posiječe, nego je dozvolio da još godinu dana obrađuje smokvu ne bi li konačno dala plod. Kod nas Gospodin dolazi ne samo tri godine već godinama i uvijek ima s nama strpljenja i razumijevanja. Međutim, od nas očekuje temeljno životno obraćenje, nadajući se duhovnim plodovima koji proizlaze iz naše žive i autentične kršćanske vjere. Na taj način postaje duhovno zrele kršćanske osobe koje uvijek Bogu prepuštaju inicijativu u svom svakodnevnom životu. Tada Bog postaje središte našeg kršćanskog i vjerskog življenja.

Božja prisutnost ulijeva nam životnu sigurnost i nadu u vječni život. Naša duša su nalazi u stanju posvetne milosti u koju Gospodin ulijeva svoju milost, i koja nas ispunja duhovnom svježinom. Neka nam korizmeni put pokore da svu duhovnu snagu radi promjene našeg kršćanskog života. Autentičnim kršćanskim životom Uskrs će nam biti istinski i blagoslovljeni susret s uskrslim Kristom Gospodinom.

4. korizmena nedjelja (Lk 15,1-3.11-32) (C) 2016. Hodimo u susret Božjem milosrđu

Duboko u svom srcu svjesni smo da u trci s vremenom i svijetom ne pronalazimo dovoljno vremena i prostora, u svome kršćanskom i vjerskom životu za Gospodina. Mnogi su kršćani vjernici godinama bili u sebi duboko opterećeni duhom rasipnog sina, a koji ih je poticao na bijedna lutanja i raspuštenosti bespućima životne pustinje. Prispodobe o izgubljenoj i nađenoj ovci, izgubljenoj i nađenoj drahmi te o izgubljenom i nađenom sinu govore nam o neizmjernom i beskonačnom Božjem milosrđu. Koliko smo puta u svome životu bili izgubljeni i mrtvi i ponovo u nađeni i i oživljeni u Bogu.

Moramo biti svjesni svoje ljudske slabosti koja nas potiče na grijeh i vječnu propast. Bog od nas traži samo skrušeno i ponizno srce koje je spremno za kajanje: "Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika." (Lk 15, 18-19). Naš Nebeski Otac čeka nas raširenih ruku i otvorena srca. Ne uskraćuje nam svoje milosrđe i uvijek nam nudi sigurnost i toplinu i udobnost očinskog doma. Neprestano mu zahvaljujmo na njegovom milosrdnom srcu, očinskoj ljubavi, dobroti i plemenitosti. Otkupljeni smo i spašeni po slavnoj muci i smrti njegova Jedinorođenog Sina Krista Gospodina.

5. korizmena nedjelja (Iv 8,1-11) (C) 2016. Krist Gospodin nas ne osuđuje

Žena koja je bila uhvaćena u preljubu, i osuđena na smrt kamenovanjem od strane "pravednika" u očima svijeta, u Gospodinovu srcu bila je prihvaćena takva kava jest. Možda je već godinama živjela kao preljubnica. Tzv. pravednici doveli su je do Krista Gospodina kao nekakvo čudovište, a ne kao ljudsko biće koje je upalo u životne nevolje i nedaće djelomično svojom krivnjom, a djelomično krivnjom drugih s kojima je svakodnevno živjela.

Dok su je redom optuživali očekujući da će je Isus optužiti i kazniti, Gospodin ih je sve oštro ukorio: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." (Iv 8,7). Svi su ostali posramljeni i ubrzo su se razišli ostavivši Isusa i ženu preljubnicu same. Nitko je nije mogao osuditi jer su bili i sami okorjeli u vlastitim grijesima. Na kraju Isus reče nesretnoj ženi: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i oda sada više nemoj griješiti." (Iv 8,11).

I nama se zna često puta dogodit da se nađemo zatečeni u grijehu. Grijeh nas je učinio izgubljenim i smrtnim za vječnost. Osjećamo se poput izgubljene ovce ili pak poput rasipnog sina. Međutim njegova nas ljubav ponovo pronalazi i njegovo milosrđe vraća u život očinskog doma. Dakle, otvorimo se Gospodinovoj ljubavi i darujmo se Spasiteljevom milosrđu želimo li baštiniti život vječni. Autentično Božje milosrđe nas udaljava od jarma grijeha i vječne smrti, i vodi nas putem vječnog spasenja. Oni kršćani vjernici koji svakodnevno žive raskalašenim životom koji odudara od kršćanskog duha, nisu otvoreni Božjem milosrđu. Dakle, riječ je o zloupotrebi njegova milosrđa, a svi oni koji to čine dobro znaju gdje i kamo završavaju.

Don Tomislav Topčić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.