Mens sana 1486

Jeruzaleme, Jeruzaleme!

Jeruzaleme, Jeruzaleme!
Pogled na Jeruzalem

Gledajući Jeruzalem sa vrha Maslinske gore, Krist Gospodin u jednom trenutku bio je obuzet tajanstvenom tugom. Sin Božji, Spasitelj svijeta plače nad Jeruzalemom, u kojemu je vidio simbol svijeta koji je kroz svoju povijest natopljenu ljudskim suzama i krvlju, duboko bio ukorijenjen u grijehu, nevjeri i pobuni protiv Boga (usp. Lk 19, 41-44). Gospodin je znao da će njegova Presveta Kriv za mnoge uzalud biti prolivena, i zbog toga je njegovo Srce prepuno boli i žalosti krvarilo nad tragedijama i patnjama ljudi.

Spasitelj svijeta plakao nad Jeruzalemom i njegovim stanovništvom, koji se nerazumno opirao Božjoj milosti. Gospodin je bio milostiv prema svim ljudima dobre volje, koji su ga u otvorenosti duha i srca iščekivali i tražili, bez razlike dali su bili Židovi,Grci, Rimljani itd. Drugim riječima, nikad nikoga nije odbijao koji su tražili Božju milost. Dobri Pastir uputio je svima milostiv poziv: "Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako". (Mt, 11, 28-30).

Narod tvrde šije zbog svoje duhovne sljepoće i gluhoće duše i srca, nije se odzvao Gospodinovu pozivu na obraćenje. Odupirali su se Božjoj milosti koja im je bila darovana sa neba, jer u Božjem Sinu nisu prepoznali i vidjeli svoje istinsko spasenje i otkupljenje. Spasitelj svijeta bio je duboko ganut vidjevši u propasti Jeruzalema i propast odabranog naroda koji će biti razasut diljem svijeta. "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani!" (Mt, 23,37).

Najveći grijeh Božjeg izabranog naroda bio je u odbacivanju Spasitelja Svijeta, Krista Gospodina. Grijeh "kršćanskog svijeta" je u odbacivanju Božjeg zakona, koji nas kršćane vjernike poziva i obavezuje u svakodnevnom življenju konkretne i djelotvorne (autentične) ljubavi prema Bogu i bližnjemu."Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj jednaka: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci". (Mt, 22,36-40).

Na posljednjem sudu biti ćemo suđeni po djelima milosrđa, prema svima koji su bili u velikoj životnoj nevolji i potrebi. "Jer ogladnjeh, i dadoste mi jesti; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; gol, i zaogrnuste me; oboljeh, i pohodiste me; u tamnici bijah, i dođoste k meni". (Mt, 25, 35-36. Duhovna zaslijepljenost i bezumlje zatrovala je dušu, razum i srce mnogih u Izraelu, kao i veliki dio "kršćanskog svijeta" kroz povijest čovječanstva. Zbog svoje oholosti i nevjere jedni i drugi udaljili su sebe od otkupljenja i spasenja odnosno od vječnog života u Bogu.

Kršćanski vjernici u sudbini izabranog Božjeg naroda (Jeruzalema) moraju vidjeti i sudbinu "kršćanskog svijeta", koji je kroz svoju povijest često puta znao odbacivati Božju milost. Poznavatelji povijesti svijeta (čovječanstva) pišu nam i govore o stravičnim zvjerskim zločinima učinjenim nad ljudima tijekom povijesti, njihovoj bijedi i patnji natopljenom nedužnom ljudskom krvlju i suzama. Dali je današnji "moderni "kršćanski svijet" u kojemu živimo dovoljno duhovno zreo i budan, odnosno spreman na jedno temeljno duhovno obraćanje?

Kao što izabrani Božji narod nije bio dovoljno duhovno zreo i budan, odnosno spreman u prihvaćanju Spasiteljeve opomene u svezi sudbine Jeruzalema; tako i današnji "kršćanski svijet" bojim se da još nije u potpunosti duhovno zreo i budan, u prihvaćanju i svakodnevnom življenju darovane mu Božje Ljubavi. Svijet današnjice kao da "živi" u jednoj dubokoj životnoj komi. Pred našim očima kao da život svakodnevnice teče jednim ustaljenim životnim hodom. Moderni duh hedonizma u potpunosti je zatrovao čovjekov duh, jer ljudi su nepotrebno zauzeti i opterećeni raznim poslovima, trgovinom, stjecanjem ili nagomilavanjem zemaljskog prolaznog (vremenitog) bogatstva.

Svjetske vođe u zajedništvu sa nekim "vjerskim vođama" svoju i sigurnost svijeta pretežno će tražiti u tehnološkom napretku i znanosti odnosno u lažnoj sigurnosti, a ne u Bogu. Sveti Franjo Kasaverski strašno je bio ogorčen i ljut upravo na one slijepe vođe koji su u sebi imali više "učenosti" nego ljubavi. "Jao, kako su mnoge duše, vašom krivnjom, isključene iz neba te se strovaljuju u pakao!" (Iz Života Franje Kasaverskoga što ga je napisao H. Tursellini, Rim 1956, Knj. 4, pismo4 (1542) i 5(1544).

Naš kršćanski vjerski život mora se temeljiti na živoj Božjoj Riječi, ukoliko ne želimo doživjeti životni brodolom. "Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, prispodobiti će se mudrom čovjeku koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni".Mt, 7,24-25). Slušajući Kristove riječi i izvršavajući ih u svakodnevnom životu postajemo mudri ljudi, a ne slušajući Gospodina i ne izvršavajući njegove riječi u kršćanskom življenju nalik smo ludu čovjeku (usp. Mt, 7, 26-27).

Živa Riječ Božja ispunja nas nebeskom mudrošću i apostolskom hrabrošću, i na taj način postajemo ne samo preteče nego i svjedoci poput živih (Pokaznica) Božji prisutnosti, u današnjem nemirnom i suludom svijetu koji je ispunjen gorčinom i mržnjom, i natopljen nedužnom ljudskom krvlju, suzama i patnjom.

Don Tomislav Topčić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.