Mens sana 2302

Blažena Djevica Marija i Advent

Blažena Djevica Marija i Advent
Adventski vijenac kod časnih sestara benediktinki u Šibeniku / CROPIX

Blažena Djevica Marija nam je uzor jer je, noseći Isusa u svojoj utrobi, očekivala njegovo rođenje u vjeri (Lk 1,45) i u mesijanskoj radosti "Magnifikata...Veliča duša moja Gospodina". U starozavjetnom Adventu svijetli kao zvijezda zornica djevičanski lik Mesijine Majke, bilo u raznim slikama, bilo u Božjim obećanjima. Tako se ona pojavljuje u našem današnjem Adventu.

Ona je zvijezda zornica i na našem nebu i s Bezgrešnom Djevicom moramo krenuti prema betlehemskoj štalici. Bog se daruje čovjeku po Presvetoj Djevici Mariji (Suotkupiteljici). Došašće nas poziva na ozbiljnu duhovnu pripravu ili pokoru i radosno iščekivanje Spasitelja. Kršćanske obitelji moraju za vrijeme došašća poticati svoje članove na zajedničku obiteljsku molitvu, čitanje Sv. Pisma, pristupanju sakramentu pokore ili pomirenja, i u duhu kršćanskog milosrđa pomagati siromaha.

1. nedjelja došašća (Lk 21, 25-28.34-36) Vrijeme došašća donosi nam radosnu nadu

Gospodin upozorava svoje učenike na nevolje koje prethode, o znakovima na nebu i silama zemaljskim koje će se pokrenuti i izazvati tjeskobu i strah kod ljudi. Kada će se svi ti prirodni fenomeni dogoditi to sam Bog zna. Mi se kršćani ne smijemo tih prirodnih pojava bojati, jer nam se približilo vrijeme našeg otkupljenja. Drugi riječima, otkupljeni smo po Kristovim zaslugama od jarma i grijeha smrti, i živimo u slobodi djece Božje. Ne trudimo se po svaku cijenu sačuvati svoj život u prolaznosti svijeta, jer ćemo ga izgubiti.

Ne smijemo svoj život graditi na materijalnim dobrima koja imaju samo prolaznu vrijednost u odnosu na Boga i vječnost. Oni koji tako razmišljaju i rade pa makar sebe smatrali vjernicima ne vjeruju u Božju providnost. Vremenite ili prolazne materijalne vrijednosti ne mogu usrećiti čovjeka, jer jedinio ne prolazne ili vječne vrednote mogu čovjeka učiniti sretnim. Stoga, vezati se na materijalno bogatstvo što nam ga nudi svijet, udaljava nas od Boga i vječnosti. Bog od nas ne želi da bježimo od svijeta i odgovornosti prama svim životnim situacijama s kojima se susrećemo. Moramo biti duhom budni, razboriti i srcem otvoreni u iščekivanju događaja koji nam prethode.

Naše iščekivanje njegova drugog slavnog dolaska mora biti ažurno i aktivno, što znači ustrajno radeći i izvršavajući svoje kršćanske i ljudske dužnosti u ovom svijetu, u smislu zalaganja u svezi izgradnje Božjega kraljevstva na zemlji. Dakle, naša je kršćanaka i ljudska dužnost svijet učiniti ljepšim koji će biti ispunjen Božjom ljubavlju a ne nasiljem i mržnjom. Današnji se svijet u puno slučajeva prestao nadati ili polaže svoje nade tamo gdje se nema čemu nadati Mnoge privlače materijalna dobra ka da su im glavna svrha, ali u tim dobrima nikada neće ispuniti srca. Moramo im svojim životnim primjerom pokazati put koji vodi u vječnost.

Sveta Bogorodica Marija, s dubokom duhovnom sabranošću, poniznošću i neznatnošću iščekivala dolazak svoga Sina tj, Mejsiju Spasitelja i Otkupitelja svijeta. Zamolimo je da nam svojim majčinskim zagovorom pomogne u iščekivanju Isusa, jer uz Marijinu nazočnost i pomoć biti će nam lakše pripraviti dušu i srce za njegov dolazak. Neka nam svojim zagovorom uveća nadu i pruži svu dostatnu pomoć da svojim djelotvorni kršćanskim i vjerskim življenjem, približimo sve one duše njezinu Sinu, čija su srca i duše još zatrovane duhom svijeta.

2. nedjelja došašća (Lk 3,16) Dopustimo Isusu da se u nama rodi i raste

Došašće je vrijeme intenzivnog čekanja (iščekivanja) jednog velikog događaja u povijesti čovječanstva, koji nam govori Isusovu rođenju u Bethlemu u štalici. Događaj koji je promijenio tok ljudske povijesti usmjerenu prema vječnosti u Bogu. U našem svakodnevnom život uvijek nešto čekamo, dali se radi o dolasku prijatelja kojega godinama nismo vidjeli ili se nismo čuli, čekamo odgovarajuće radno mjesto, ako smo već u odmaklim godinama čekamo dobru mirovinu, vijesti o prestanku rata i povratku mira, o zdravlju itd.

Međutim, najvažnije je da kao kršćani vjernici svoja iščekivanja u svakodnevnom životu usmjerimo prema Gospodinu od kojega očekujemo otkupljenje i spasenje i život vječni. Bog i danas treba ljude poput Ivana Krstitelja, koji će pripravljati put za njegov dolazak u svijet. Poput Ivana Krstitelja moramo se svakodnevno umanjivati kako bi Krist Gospodin bio sve prisutniji i prepoznatljivi u našem životu. Molimo se Duhu Svetome da nam pročisti: razum, srce i dušu, kako bi svojim autentičnim kršćanskim i vjerskim življenjem u današnjem svijetu postali aktualne pretače njegova dolaska u ljudska srca.

"Moderni" svijet današnjice svojim duhom mržnje zatrovao je srca mnogih "modernih" ljudi koji misle da bez Boga mogu ostvariti svoju istinsku sreću i životno blagostanje. Što nam preostaje drugo nego da hrabro i odvažno pođemo Gospodinu u susret očekujući ga otvorena srca , znajući da i Krist Gospodin i nama dolazi u susret čekajući nas naš dolazak raširenih ruku i otvorena srca. Ovaj zajednički susret u iščekivanju s jedne strane nas ljudi, a s druge strane Gospodina možemo usporediti s onom prispodobom koja govori o izgubljenom i nađenom sinu (Usp. Lk 15, 11-32).

Neka nam Kraljica apostola, kao naša suputnica na tom putu susreta u iščekivanju dolaska Gospodina Isusa bude na pomoći, da ne klonemo duhom u trenutku kušnje i napasti od strane sotone. Stoga, dođi, Kriste Gospodine, u ovaj današnji nemirni svijet, i ostvari svoje spasiteljsko i otkupiteljsko djelo nad smrtnim čovječanstvom.

3. nedjelja došašća (Lk 3, 10-18) Što nam je činiti Gospodine?

Ivan Krstitelj, kao istinski i autentični preteča Gospodinova dolaska u svijet pozivao je svoje sunarodnjake na radikalnu životnu promjenu, i istinsko opredjeljenje za Boga. Silno mnoštvo svijeta hrlilo je u susret Krstitelju koji je hrabro i neustrašivo govorio, i svojim životom svjedočio o dolasku Sina Božjeg koji je došao otkupiti i spasiti svijet od vječne smrti. Mnogi su se obratili i dopustili da ih Ivan Krstitelj krsti dali u rijeci Jordanu ili gdje bi se već našlo vode diljem Izraela. Na žalost bilo je i onih koji su se oglušili na Ivanove riječi i nastavili živjeti po starome, doživjevši pritom životni brodolom.

Svima nam se nameće logično pitanje, što mi današnji kršćani vjernici moramo učiniti ukoliko želimo baštiniti vječni život u Bogu, a ne vječnu smrt (prokletstvo) što nam je nudi sotona i njegovi pali odmetni anđeli smrti? Riječ je o izazovu života što nam se svake godine u vrijeme došašća ponavlja. Svjesni smo da još nismo sve učinili, ono što smo morali učiniti u svezi našeg obraćenja koje nas vodi prema istinskom i autentičnom duhovnom životu u Bogu. Kao da još nismo dovoljno odlučni ili spremni u svom kršćanskom i vjerskom življenju, za taj duhovni životni iskorak koji bi nas u potpunosti sjedinio s Bogom.

Jesmo li u Kristu prepoznali Jaganjaca Božjega koji nam nudi otkupljenje i spasenje? Srca su nam manje više zatvorena i tvrda, zbog toga izljev Božjeg milosrđa kojeg Isus svojim svojim dolaskom želi donijeti, ne može duboko prodrijeti u naše duše. Otvorimo se Duhu Svetome, kao istinskom ognju ljubavi Božje koji će u našim srcima spaliti, i uništiti sve ono što priječi dotoku i izljevu ljubavi Božje koja će oplemeniti naše duše U vremenu došašća, u dubini svoga srca i duše otvorimo se milosti Krista Bogu, koji želi svu svoju Božansku otkupiteljsku i spasiteljsku milost duboko pothraniti u naša bića.

Njegova milost potkrepljuje radost Božića koji donosi i daruje istinski mir cijelom svijetu odnosnu čovječanstvu. Radost Božića koju nosimo u svojim srcima, podijelimo sa svim ljudima dobre volje s kojima se svakodnevno susrećemo. Ne dopustimo da bilo koji životni problemi, poput: bolesti, nezaposlenosti, tuge ili žalosti za izgubljenom dragom osobom bilo to iz obitelji, bliže ili daljnje rodbine, sa radnog mjesta itd. umanje Božićnu radost u srcu. Presveta Bogorodica nailazila je mnoge poteškoće na putu u Bethelem kao i u samom gradu, međutim svi ti problemi nisu joj umanjili radost u srcu znajući da će uskoro donijeti na svijet Isusa Spasitelja.

4. nedjelja došašća (Lk 1, 39-45) Susret Marije i Elizabete je pun radosti

Marijin pohod Elizabeti donio joj je veliku radost u srcu koju do tada nije uopće poznavala u svome životu. Radosni susret sa Marijom, Majkom Božjom, preplavio je Elizabetino cijelo biće. Duboko u svom srcu i biću osjetila je da je i dijete ispod njezina srca i u utrobi u kojoj ga je nosila, osjetilo nazočnost Marijinu, koja svojim majčinskim dolaskom donosi neizmjernu sreću i istinski mir tj. Krista Gospodina. Neka Marija Majka i naše kršćanske obitelji pohodi, kako što je pohodila i svoju rođakinju Elizabetu, i ispuni naše domove obiljem Božjeg blagoslova i mira.

Presveta Bogorodica Marija je uzrok naše istinske radosti koju nam donosi i daruje. Njezina blizina, dobrota, vjera, čistoća i ljubav svima nam je istinski blagoslov života. Najveći božićni dar koji nam Marija Majaka donosi je radost i mir u Bogu. Božićno Dijete, svojom božanskom milošću ispuniti će naša nemirna srca svojim mirom, i nahraniti naše izgladnjele i prazne duše svojim Presvetim Tijelom i Krvlju. Ispunjeni tom istinskom radošću i mirom, Božić će nam biti blagoslovljen, lijep i sretanu u Bogu.

Zamolimo Presvetu Majku da, u ovom vremenu došašća koji prethodi Božiću, istinski pripremio svoja srca koja će poput živih jaslica biti spremna prihvatiti njezina Sina Isusa našeg Spasitelja i Otkupitelja.

Don Tomislav Topčić


Komentari: 1

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
23. studenog 2015. u 20:36
Divno😊
Bvb,oče!🙏