Mens sana 5515

Moliti moramo ponajprije za zdravlje duše

Moliti moramo ponajprije za zdravlje duše

Molitvu kao dar Božji moramo otvorena srca i duha primiti. Molitva nam pomaže da duhovno razgovaramo s Bogom. Naša molitva mora biti prožeta Duhom Svetim. Dok molimo, moramo u srcu vjerovati u pozitivni ishod molitve. Molitva mora biti odraz našeg kršćanskog i vjerskog življenja u Bogu. Želimo li da naša molitva bude plodonosna i ugodna Bogu, moramo je uskladiti s voljom Božjom i u srcu ne smije biti nikakve osude prema bližnjemu.

Moliti moramo ponajprije za zdravlje duše, tojest da nam duša bude u stanju posvetne milosti, a ne u smrtnom grijehu. U dubini svojega ranjenog i tjeskobnog srca vjerujemo u Božju ljubav, u Boga koji je došao ozdraviti naše patnje, trpljenja, boli i rane, kojima je izvor grijeh i nepovjerenje u Boga što uznemiruje naša srca. Duboko u srcu poklonimo mu se kao svome istinskom Otkupitelju i Spasitelju, našem Kristu Gospodinu.

Neka se smiluje našem bijednom naraštaju, koji je duboko u srcu i duši ranjen i okaljan duhom zloće svijeta što se buni protiv Boga. Molimo Gospodina da u nama živi i djeluje, kako bismo se mogli ponovo u njemu roditi, i tako bit ozdravljeni i oslobođeni od svih naših duševnih i tjelesnih bolesti ako je njegova volja. Neka nas učvrsti i ojača svojim Svetim Duhom, koji će nam pomoći da duhovno zakoračimo i čvrsto hodimo kao hodočasnici mira i dobre volje putem svetosti.

Zajedništvo s Bogom

Molitva mora imati jasan cilj, a to je zajedništvo kršćana vjernika s Bogom koje se temelji u savršenoj Božjoj ljubavi prema ljudima. Molitva je neizmjerni i dragocjeni dar Božji, koji trebamo svakodnevno njegovati kreposnim i autentičnim kršćanskim životom. Dok molimo, duboko u svom srcu moramo imati zdravu i živu vjeru da je sve ono što molimo i za što molimo sadržano jedino i samo u Božjoj volji. Svaka iskrena molitva započinje s vjerom u srcu, jer ako ne vjerujemo, ona nema smisla ni moliti.

Želimo li duhovno proniknuti u potrebe onih za koje molimo, naša molitva mora biti u najintimnijoj suradnji s Duhom Svetim. Kako bi naša molitva bila ustrajna i duhovno plodonosna, trebamo ustrajno, strpljivo i konkretno moliti ljudskim i kršćanskim životom, jer, kako živimo, tako molimo, te kako molimo, tako i živimo. Kao duhovni razgovor (komunikacija) s Bogom, molitva nam pomaže da uspostavimo što bolji i iskreniji odnos s Gospodinom. Nije potrebno naglašavati koju duhovnu i neprocjenjivu snagu može imati molitva u našem svakodnevnom kršćanskom životu, a pogotovo u trenucima teške i neizlječive bolesti, patnje, trpljenja i boli.

Molitva daje duhovnu snagu da Gospodina možemo svakodnevno i slobodno, bez prisile ljubiti, bilo u bolesti i zdravlju, u žalosti i radosti, u mladosti i starosti. Svaka molitva mora proizlaziti iz dubine srca, koje treba biti ispunjeno mirom i toplinom, a ne ljutnjom, gorčinom, mržnjom i osudom. U trenucima dok su nam srca nemirna i rastresena za bilo koji oblik molitve, trebamo se obratiti našim posrednicima, u prvom redu Blaženoj Djevici Mariji, našim anđelima, svecima i blaženicima, da nas zagovaraju kod Boga.

Njihova posrednička molitva i zagovor imaju veliku moć kod Boga, jer su im srca pročišćena i ispunjena Božjim mirom, toplinom i ljubavlju. Molitva koja je izmoljena s dubokom vjerom u Boga, biti će uslišana. Nije dovoljno samo vjerovati u Božju opstojnost, a u srcu sumnjati da ćemo biti uslišani moleći ga za ozdravljenje. Zbog naše nevjere ili sumnje nismo kadri prihvatiti ozdravljenje koje nam gospodin nudi. Međutim, poznajući životopise blaženika i svetaca, vidimo da su oni imali jaku, postojanu i pouzdanu vjeru u Boga. Njihov nam život govori što znači vjerovati u ozdravljenje koje nam Bog nudi, a prihvatiti bolest, patnju, trpljenje i bol.

Često sam bio u prilici promatrati kako se bolesnici mole Bogu u bolničkoj kapeli. Primijetio sam da se neki bolesnici sa strahom i zebnjom u srcu kroz molitvu obraćaju Bogu. U zgodom trenutku prišao sam im i ušao u plodonosni duhovni razgovor. Nakon kratkog razgovora ubrzo su mi otvorili svoje duše i srca. Bili su često opterećeni svojim ljudskim manama i slabostima, što je otežavalo i onako već tešku i složenu situaciju, s obzirom na zdravstveno stanje. Iako su se u svom srcu duboko kajali za grijehe i mane, ipak kao da su malo sumnjali u Božje oproštenje i milosrđe.

Zagovor Majke Marije

Spoznavši da neizmjerno časte i ljube Mariju Majku Božju, poticao sam ih da se predaju Bogu po prečistim majčinskim rukama i po njezinu moćnom i svetom majčinskom zagovoru. Odjednom bi osjetili neizmjernu Božju ljubav i toplinu, koja se po snazi Duha Svetoga izlijeva i natapa suhoću duše i srca. Od tog trenutka predaju Bogu sve svoje duhovno blago, kao i svoje duhovne i intelektualne sposobnosti ili darove koje im je Bog udijelio kako bi se kroz njih proslavio. Postaju svjesni da će tako u potpunosti pripadati Gospodinu, i te ne samo u svojim „izlječivim“ i neizlječivim bolestima, nego posebno u trenucima smrtne agonije i borbe, jer je Krist Gospodin samo uskrsnuće i život. Dopuštaju mu da kroz njihov život, koji i onako pripada njemu, već sada ovdje na zemlji izgrađuje širi svoje kraljevstvo mira i ljubavi.

Ojačani i rasvijetljeni Duhom Božjim bolesnici uviđaju svaki oblik opasnosti od grijeha i zla koji želi ovladati i gospodariti njihovim životom. Svjesni svoje ljudske slabosti i nemoći u potpunosti se stavljaju pod moćnu zaštitu i zagovor Marije Majke, kako ih nikakvo zlo ne bi više odvratilo na hodočasničkom putu potpunog predanja srca i duše Bogu. Tako s kršćanskim življenjem u bolesti Bogu daju slavu, hvalu i čast.

DON TOMISLAV TOPČIĆ

 

Komentari: 1

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
31. listopada 2014. u 9:04
Izvrstan prikaz, sažet, dubok i nadasve poticajan. Bravo don Tomislave!