Mens sana 2533

Marijino Uznesenje - Velika Gospa 15. kolovoza

Marijino Uznesenje - Velika Gospa 15. kolovoza
Po Mariji je počelo spasenje svijeta i po njoj će se dovršiti spasenje svijeta / ZVONIMIR BARIŠIN / CROPIX

Drugi vatikanski koncil u osmom poglavlju Uredbe o Crkvi doslovno navodi riječi dogmatske bule o Marijinu uznesenju pape Pija XII.:"Napokon je Bezgrješna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, s dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu." Nadalje koncil naglašava kristološku bitnost te Marijine povlastice slijedećim riječima: "Ona je od Gospodina bila uzvišena sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću."

Povijesni korijen svetkovine Marijina uznesenja je posveta crkve u čast Majci Gospodinovoj u Jeruzalemu koja se slavila 15. kolovoza od sredine 5. stoljeća. Bizantski car Mauricije (582.-602.) protegnuo je ovaj blagdan kao obavezan u cijelom carstvu i kršćani Istoka nazvali su ga Usnuće Blž. Djv. Marije (Koimesis) u smislu smrti kao rođendana za vječni život.

Kršćani Rima slavili su "Rođenje svete Marije" (Natale) s istim duhovnim sadržajem na isti dan od sredine 7. stoljeća. U Gregorijanskom sakramentaru pape Hadrijana I. (772.-795.) ovaj se blagdan zove "Uznesenje svete Marije", ali smrt nad njom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika. Od 8. stoljeća pa dalje sva je kršćanska tradicija jednodušna u vjerovanju u Marijino uznesenje dušom i tijelom u nebo.

Na brdu Sionu u Jeruzalemu nalazi se crkva Marijina usnuća koja datira iz novijeg doba, gdje je Marija, prema kršćanskoj predaji, usnula u Bogu. Blizu Gestemanija nalazi se Marijin grob, a danas je to crkva koja se nalazi u rukama pravoslavaca. U duhu pravoslavne i katoličke kršćanske predaje taj je grob prazan jer je Marija i dušom i tijelom uznesena na nebo.

Marija je, na najuzvišeniji način po Kristovim zaslugama unaprijed otkupljenja i tako bila sačuvana od ljage istočnoga grijeha. U trenutku Marijina začeća Bog joj je udijelio tolike milosti, tako da nije osjećala nikakvu prirodnu slabost, koju u svom tijelu osjećaju svi smrtnici uslijed istočnoga grijeha. Kristovom Krvlju, koja je uzeta od nje, Marija je otkupljena i posvećena.

Sv. Josip, sv. Ivan Krstitelji i prorok Jeremija zbog svoje buduće uzvišene službe bili su Božjom milošću već u utrobi svoje majke očišćeni od ljage istočnog grijeha. Teologija nas uči da je Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Marijino uznesenje na nebo spada među najomiljenije marijanske pučke blagdane.

Mnoge katedrale u svijetu posvećene su Bogu pod njezinim imenom. Nema crkve u svijetu bez oltara u njezinu čast. A mnogo je zajednica, bratovština i kongregacija ustanovljenih u njezinu čast. U znak zahvalnosti Marijinu kroz 13 stoljetnu povijest, u Hrvatskoj je izgrađeno oko 8.000 Gospinih crkava i kapelica i oko 230 hrvatskih Marijinih svetišta.

Zahvaljujući apokrifnim spisima, i teološko-biblijskim razmišljanjima odnosno raspravama o njenom uznesenju na nebo papa Pio XII. 1. studenog 1950. god. proglasio je člankom vjere (dogmu) o Marijinom uznesenju dušom i tijelom na nebo, po završetka tijeka njezina zemaljskog života.

Među velike pobornike u svezi proglašenja dogme o Marijinom uznesenju na nebo bio je i naš poznati diljem svijeta Hrvat o. Karlo Balić. U Rimu u razdoblju od 1948-1950. god. po nalogu pape Pija XII. neumorno je sakupljao dokumentaciju Svjedočanstava o Marijinom uznesenju na nebo.

Dogma o Marijinom uznesenju na nebo nastala je iz stoljetne vjere Crkve. Sv. Epifanije u 4. stoljeću prvi je istočni otac koji govori izričito o Marijinu uznesenju na nebo. Sv. Grgur Turonski (+ 593.) prvi je zapadni crkveni pisac koji izričito govori o Marijinu uznesenju na nebo. Sv. Ivan Damašćanski (+ 749.) ostavio nam je tri govora o usnuću B.D. Marije, a koja su pod dogmatskim vidom izuzetno važna.

Učeni papa Benedikt XIV. u 8. stoljeću raspravljajući o blagdanu Majke Božje piše: "Tkogod se potrudi da prouči stare dokumente, u kojima se ovaj blagdan naziva usnuće, naći će ovaj odgovor: usnuće je i uznesenje jedna te ista stvar." Kardinal Newmen je svetkovinu Marijina uznesenja dušom i tijelom na nebo veoma častio. Svaki put kad bi u Lauretanskim litanijama ponavljao zaziv "Ružo otajstvena" on bi sam na krilima duha zalepršao u nebo slijedeći onamo Mariju uznesenu.

U Marijinom uznesenju dušom i tijelom na nebo, imamo jamstvo i sigurnost budućeg uskrsnuća i nebeske proslave svih kršćana vjernika i anonimnih kršćana odnosno ljudi dobre volje koji živeći vjeruju u Krista Gospodina. Časteći je kao Majku Života, u srcima kršćana vjernika pripada joj posebno mjesto, jer u Mariji Majci štujemo veličanstveno djelo Božje tj. Utjelovljenje i rođenje Krista Boga.

Uznesena je na nebo, u vječnu domovinu svih vjernih duša koje su djelotvornim kršćanskim življenjem svjedočili Krista Raspetoga i Uskrsloga. Kršćanski puk je slavi i časti kao Kraljicu neba i zemlje i posrednicu svih milosti koju po njenom zagovoru primamo od Boga. Uvijek joj se obraćamo u dubokoj poniznosti duha i srca kao prijestolju Mudrosti, zaručnici Duha Svetoga, svetištu i počivalištu Presvetoga Trojstva. Sam sv. Mihael, po riječima sv. Augustina, najrevnije joj iskazuje svakovrsnu čast i uvijek spremno očekuje Marijinu zapovijed.

Bog nam se je darovao po Mariji kao naš jedini istinski Spasitelj i Otkupitelj. Dakle, po Mariji je počelo spasenje svijeta, i po njoj će se dovršiti spasenje svijeta. Kršćanski puk u Mariji vidi jutarnju zoru ili zvijezdu Danicu koja nam otkriva Krista Spasitelja i Otkupitelja, koji nas je kao Sunce pravde obasjava svojim svjetlom i pokazuje nam put spasenja.

Na dan svetkovine Marijina uznesenja na nebo, rijeke hodočasnika hrle u Marijina svetišta. Poput djece raspjevana srca hodočaste svojoj nebeskoj Majci, tražeći od nje majčinsku utjehu i razumijevanje za sve svoje životne nevolje, nedaće, probleme i boli. Tko ih može bolje razumjeti i utješiti osim Marije Majke čije je majčinsko srce probodeno mačem boli.

Krist Gospodin nam je darovao svoju Majku Mariju za našu Majku: "Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika koga je ljubio, reče majci: 'Evo ti sina!' Zatim reče učeniku: 'Evo ti majke!' I od toga časa uze je učenik k sebi." (Iv 19,26).

Uzmimo i mi k sebi Mariju kao što ju je uzeo i Isusov učenik sv. Ivan, jer po Mariji Krist Gospodin je došao u naš život, a i mi ćemo po Mariji doći do Isusa koji nam otvorio vrata u nebo. Po riječima sv. Petra, nema pod nebom drugog imena osim Krista Gospodina po kojem smo spašeni, jer je on jedini posrednik između neba i ljudi. Bogorodici i Kristorodici B. D. Mariji dugujemo jedno veliko hvala za Krista Boga Spasitelja i Otkupitelja svijeta.

Don Tomislav Topčić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.