Mens sana 1874

Pastoral bolesnika

Pastoral bolesnika

U dugogodišnjem pastoralnom djelovanju među bolesnom i umirućom braćom i sestrama shvatio sam koliko je bitan duhovno-sakramentalni pristup bolesnicima, jer ne liječi se samo bolest, nego i čovjek. Pastoralno-sakramentalna duhovna pomoć bolesnom i umirućem čovjeku od velikog je značenja, jer pritom ne skrbimo samo o njegovom tjelesnom nego i o duhovnom zdravlju. Sakramenti pomirenja i pokore, bolesničko pomazanje i euharistija, uz potporu molitve pružaju veliku duhovnu snagu i utjehu bolesnicima.

Nazočnost bolničkog dušobrižnika među bolesnom braćom i sestrama na bolničkim odjelima i u bolničkim sobama daje najveći smisao bolničkom dušobrižničkom pastoralu. Zadovoljavanje duhovnih potreba hospitaliziranih bolesnika, moralna je obaveza ne samo bolničkog kapelana, nego i zdravstvenih i pomoćnih djelatnika, svih onih koji vode brigu o provođenju zdravstvene njege bolesnika. Bolnički dušobrižnik i zdravstveni i pomoćni djelatnici, zbog specifičnosti svoje službe i poslanja, moraju međusobno surađivati za dobrobit svih bolesnika s kojima se svakodnevno susreću. Međusobna komunikacija omogućuje redovit i prirodan pristup bolesnicima i rad s njima. Radi uspješnosti bolničkog pastorala dušobrižnik i članovi katoličkih molitvenih i karitativnih udruga moraju imati solidnu teološku i humanističku naobrazbu.

Kapela - ambulanta duše

Opća bolnica Split postaje Klinički bolnički centar 3. lipnja 1986. Spajanjem bolnice na Firulama s bolnicom na Križinama i Splitskim toplicama 1. siječnja 1991. Klinički bolnički centar postaje Klinička bolnica. Naziv Klinički bolnički centar Split dodijeljen je ponovo Kliničkoj bolnici Split Rješenjem Ministarstva i socijalne skrbi 29. kolovoza 2007. Klinički bolnički centar Split danas se nalazi na tri lokacije: na Firulama, Križinama i u centru grada. Klinički bolnički centar raspolaže s 1539 kreveta, a kontinuirano se puni oko 90%, s ostvarenjem od oko 50.000 bolesnika, s prosječnom dužinom liječenja od 9,7 dana. U KBC-u Split, lokalitet Firule, bolničkih liječenja kroz godinu prođe oko 40.000 ljudi, a od toga 25% do 30% teško ugroženih bolesnika, tj. 10.000 do 12.000 bolesnika. U KBC-u Split, lokalitet Križine, bolničkih liječenih bolesnika u godini iznosi 10.000, a od toga 25% do 30% ili 2.500 do 3000 životno ugroženih.

Uspostavom samostalne Republike Hrvatske u KBC-u Split – Firule 1991. godine otvorena je bolnička kapela, koja je posvećena sv. Josipu i nalazi se u polu-podrumu I. Spomenuta kapela nalazi se na neprimjerenom prostoru s obzirom na njeno značenje za duhovne potrebe ne samo za bolesnike, nego i za zdravstvene i pomoćne djelatnike koji su praktični vjernici. Kapela mora biti u okruženju mira i tišine, te prozračna, u koju dopire prirodno svjetlo i čisti zrak, odnosno duhovni prostor u kojemu će vjernici moći uspostaviti duhovno sjedinjenje s Bogom.

Zbog toga na bolničku kapelu moramo gledati kao na ambulantu duše u kojoj svakodnevno susrećemo Isusa, koji je ujedno i naš liječnik i lijek i kojem bez straha možemo donijeti sve svoje poteškoće iz kojih proizlaze razni oblici patnje, trpljenja i boli. U susretu s Kristom Gospodinom bolesnici vjernici osjetiti će svu djelotvornost iskrene molitve izrečene u tišini i sabranosti srca i duha pred Gospodinom. Bez duhovne poniznosti nije moguće kvalitetno moliti. Marijina škola molitve, koja se temelji na poniznosti duha i srca, a koja je ugodna i draga Bogu, može nam svima biti primjer i uzor zdrave i iskrene molitve.

Nije potrebno naglašavati koju duhovnu i neprocjenjivu snagu može imati molitva za bolesne i umiruće, kao i učinkovitost sakramenta pokore ili pomirenja, bolesničkog pomazanja i euharistije. Sakrament pokore i pomirenja, službeni je crkveni način za borbu protiv svakog oblika grijeha ili zla koji želi u potpunosti zarobiti i otrovati ljudsko srce. Bog se ne ljuti i ne osvećuje, jer ne želi smrt grješnika, nego ga čeka da se otvori njegovu oproštenju kako bi u njegovu srcu zavladao Božji mir. Bolesničko im pomazanje donosi i ulijeva milost koja ih u tom trenutku uobličuje s Kristom i ozdravlja dušu, i tijelo ako je volja Božja. Euharistija im pomaže u postizanju i ostvarivanju spasonosnog susreta s Gospodinom.

Svjetlo i sol potrebitima

Posredništvom svojih dušobrižnika i njihovih pastoralnih suradnika, Crkva pruža svestranu pastoralno-sakramentalnu duhovnu potporu i pomoć bolesnima i umirućima, pomažući u svim trenucima njihove potrebe za bilo kojim oblikom duhovne skrbi. Bez nazočnosti bolničkog dušobrižnika duhovna skrb o bolesnima bila bi osakaćena ili osiromašena. Bolesnici u svećeniku vide duhovnu kariku koja ih povezuje s vrhovnim patnikom Kristom Gospodinom. Zahvaljujući njegovu djelovanju, Crkva je kao institucija stalno i neposredno prisutna među bolesnima i umirućima.

Područje djelovanja bolničkog dušobrižnika uključuje sve bolesničke odjele ili jedinice. Dušobrižnik pastoralno skrbi za sve bolesnike, a ujedno se, dolazeći u dodir sa zdravstvenim i pomoćnim osobljem, rodbinom, skrbnicima i prijateljima bolesnika, njegovo bolničko pastoralno djelovanje i služenje proteže i na sve njih. Stoga bolesnici i njima upućene osobe moraju imati mogućnost za susret s dušobrižnikom u svako prikladno vrijeme tijekom dana, a katkad i noći, jer je riječ o susretima s osobitim naglaskom na diskreciji i privatnosti. Dušobrižnik u svakom trenutku u ozračju zdravstvenog pastoralnog djelovanja mora biti svjetlo i sol među onima koji su potrebni duhovne skrbi, svjetionik kroz koji će Dobri Pastir mnoge izgubljene ili zalutale duše usmjeravati i vraćati Bogu.

Kako bi uspješno mogao pastoralno djelovati i pružiti odgovarajuću duhovnu pomoć bolesnicima, bolnički dušobrižnik mora biti profesionalno stručan, što uključuje dobru filozofsko-teološku naobrazbu te poznavanje osnovnih humanističkih znanja. Dragovoljno sudjelovanje mnogobrojnih katoličkih molitvenih i karitativnih zajednica, udruga i društava od velike je pomoći i koristi bolničkom pastoralnom djelatniku. Uspjeh njihova rada među bolesnicima temelji se na solidnoj edukaciji, na biblijsko-teološkim i psihološko-sociološkim spoznajama. Nadalje, ispravna komunikacija, omogućuje redovit i normalan pristup bolesnicima. Stoga komunikacija mora biti otvorena i iskrena između bolesnika i onih koji skrbe o njima.

Općenito govoreći, bez ispravne komunikacije između zdravstvenih i pomoćnih djelatnika, dušobrižnika, bolesnika i njihove rodbine, skrbnika i prijatelja zdravstvena i duhovna skrb o bolesnima i umirućima poprima krajnji oblik dehumanizacije zdravstva i duhovnosti. Dušobrižnik samom svojom pojavom među bolesnicima i njihovom rodbinom, skrbnicima i prijateljima te među zdravstvenim i pomoćnim djelatnicima može verbalnom i neverbalnom komunikacijom ostvariti pozitivan i upečatljiv dojam, što je osnovni preduvjet za uspostavljanje ispravne dušobrižničke komunikacije i dijaloga. Nezamisliv je strah bolničkog dušobrižnika prilikom susreta s bolesnima i umirućima, želi li uspješno i duhovno plodonosno djelovati među njima. Ako kod dušobrižnika prevladava strah, tada u pristupu i komunikaciji između njega i bolesnika dolazi do nepotrebnog nesporazuma, koji nažalost rezultira negativnim ozračjem.

Duhovna okrjepa umirućima

Od bolničkog svećenika očekuje se otvorenost poticajima Duha Božjega koji će ga ispuniti svim potrebnim milostima, kako bi mogao u svakom trenutku pozitivno i produktivno djelovati u duhovnoj skrbi za bolesnike. Mora biti otvoren, susretljiv, suosjećajan i ispunjen nesebičnom ljubavlju u susretima i razgovorima ne samo s bolesnicima, nego i sa zdravstvenim i pomoćnim djelatnicima, rodbinom, i prijateljima, koji su kao i on pozvani da posredno ili neposredno skrbe o bolesnima i umirućima.

Dušobrižnik koji se svakodnevno susreće sa životno osjetljivim pitanjima bolesti, patnje, trpljenja, boli i smrti, mora biti ispunjen ljudskim i duhovnim vrednotama. Stoga se s pravom od njega očekuje da u svakom trenutku bude spreman ponuditi kršćanske odgovore na ta goruća pitanja koja se javljaju u trenucima teških bolesti i u agonijama umiranja i smrti. Nadalje. Mora poticati bolesnike da duboko i trijezno razmišljanje o izvoru i uzroku patnje i boli, koja ih usmjeruje, približava i oplemenjuje u Kristu Patniku. Zbog toga neka s dubokom radošću i bez ikakvih predrasuda prihvate svaki oblik bolesti, patnje, trpljenja i boli.

Dušobrižnik u svakodnevnom obilasku bolničkih odjela i soba pruža duhovnu okrjepu bolesnima i umirućima, jer zadnji dani ili sati mogu biti poseban susret s Bogom. Skrbeći o zdravlju duše, skrbi o kompletnom čovjekovu zdravlju. U plemenitom dušobrižničkom srcu mora nositi i gajiti posebnu karizmu prema bolesnicima, bez obzira na nacionalnu pripadnost, vjeru i svjetonazor.

DON TOMISLAV TOPČIĆ

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.