Lica i naličja 3759

Zašto se Greta ubila?

Zašto se Greta ubila?
Papa Ivan Pavao II. proglasio je blaženim Ivana Merza u Banjoj Luci 22. lipnja 2003. / FOTO FaH

Blaženi Ivan Merz bio je veliki obnovitelj hrvatskog naroda i uzor hrvatskoj mladeži dvadesetih godina prošlog stoljeća. Prigodom prvoga dana pohoda Hrvatskoj, 10. rujna 1994. godine, papa Ivan Pavao II. nazvao ga je „istaknutim laikom u svjedočenju Evanđelja“. Isti papa proglasio ga je blaženim 22. lipnja 2003. u njegovoj rodnoj Banjoj Luci. Taj veliki događaj ostaje zlatnim slovima zapisan u povijesti hrvatskog naroda: blaženi Ivan Merz prvi je hrvatski vjernik laik uzdignut na čast oltara.

Ivan je bio jedinac u svojih roditelja. Ni otac, a ni majka nisu mu bili praktični vjernici pa su ga odgajali u liberalnom građanskom duhu. Roditelji su mu, mogli bismo kazati, slijedili ondašnje suvremene trendove, a kršćanstvo im se svodilo na tradiciju i formalnost. Ivan je tek kasnije spoznao svu manjkavost takvog odgoja te, paralelno s tim, veličinu Božjeg dara koji je primio pohađanjem vrtića časnih sestara Klanjateljica Predragocjene Krvi Kristove.

Tu su zacijelo udareni temelji Ivanove religioznosti, no najveći utjecaj po tom pitanju imao je njegov srednjoškolski profesor, uzorni katolički laik dr. Ljubomir Maraković, koji je u to vrijeme bio jedan od istaknutijih članova Hrvatskog katoličkog pokreta. Poučavajući književnost i umjetnost, profesor Maraković je pokušavao mladima usaditi prave vrijednosti. Stoga je i blaženi Ivan jednom prigodom mogao izjaviti da ga je katolički svjetovnjak spasio za vječnost.

Zanimljivo je pročitati koliko se Ivan trudio oko obraćenja svojih roditelja, koje se na kraju i dogodilo. Također je zanimljivo koliko je cijenio obitelj i ženu, a zanimljiv je i njegov predani angažman u Hrvatskom orlovskom savezu. No, mi ćemo ovdje iznijeti jedan drugi detalj iz njegovog kratkog, ali bogatog života.

U šesnaestoj godini Ivan je doživio prvu pravu ljubav. Zaljubio se u Gretu, djevojku svojih godina. Ljubav je bila veoma intezivna, mladenački lijepa i zanosna. Nažalost, Greta je doživjela veliku tragediju. Dok je boravila kod roditelja u Travniku, zaveo ju je jedan mladić, a odmah potom ostavio. Razočarana i shrvana tim nesretnim događajem, Greta je u srpnju 1915. godine počinila samoubojstvo.

Pola godine nakon Gretine smrti Ivan počinje pisati dnevnik. U njemu često spominje svoju veliku ljubav prema pokojnoj djevojci. Kaže da se ona sada pročistila i produhovila. Postaje mu jasno da zaljubljenost i ljubav nikada ne smiju postati sredstva kojima bi se drugi iskoristio. Bez ćudorednih vrijednosti koje reguliraju to područje ljudskog života, usmjeravajući ga prema višim ciljevima koji su rezervirani za ljudsku ljubav, lako može doći do tragedije. Zaljubljenost i ljubav su predivni osjećaji koji svoju punu i konačnu artikulaciju moraju dobiti u obitelji. Stoga je blaženi Ivan neobično cijenio obitelj. Ona je temelj na kojem se gradi zdravo društvo. Kad je obitelj uništena i ponižena nastaje prava katastrofa.

Često je Ivana mučilo pitanje zašto se Greta ubila. Temeljni razlog tom nemilom činu pronalazi u manjkavom obiteljskom odgoju. Stoga je za njega glavni krivac Gretina majka koja kćeri nije usadila smisao za ljubav i obitelj, kao ni moralne i vjerske vrijednosti. Greta je, naime, mogla u slabosti pogriješiti. Međutim, trebala je imati dovoljno jaku vjeru te stati pred Boga koji joj može oprostiti i sanirati rane grijeha. Nažalost, upravo to joj je nedostajalo pa ponižena i obeščašćena podiže ruku na sebe (usp. Ivan Bodrožić, Poimanje obitelji u misli Ivana Merza).

Nije lako stati pred Gospodina

Sveti Matej nam u osmom poglavlju svog evanđelja (Mt 8,5-17) donosi prispodobu o satniku koji u Kafarnaumu prilazi Kristu i moli ga da mu ozdravi voljenog slugu. Razvija se vrlo zanimljiv razgovor između Isusa i satnika gdje su među ostalima izgovorene i one poznate riječi: „Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj“ (Mt 8,8).

No, pokušajmo na trenutak zamisliti kako se satnik osjećao prije susreta s Kristom. Sluga mu je bio bolestan i on je izgubio svaku nadu u njegovo ozdravljenje. Očajan je. Slugi nema spasa. Međutim, čuo je za nekog učitelja koji čini čudesa. Između ostalog liječi bolesnike. A načuo je, što nikako nije bilo lako povjerovati, da je već i neke mrtve vratio u život. Nažalost, on je satnik omražene neprijateljske vojske. Dobar je čovjek, ali ipak grešan. A taj učitelj mora biti netko posve neporočan i čist, netko tko živi u posve drugoj i drugačijoj dimenziji.

Kako izaći pred njega, a ne biti prezren? Kako ne biti dokraja razobličen u svojoj grešnosti i kao poganin ismijan? Pred svima osramoćen? I hoće li taj učitelj uopće imati vremena za njega? A i zašto bi imao vremena za nekoga tko je dio stroja koji je oduzeo slobodu njegovom narodu? On je nedostojan i obratiti se tome velikom čudotvorcu, a nedostojan je i jer je Isus Židov (Židovima je zakonima o čistoći bilo zabranjeno ulaziti u dom pogana), a on poganin.

Ali, opet, slugi nema pomoći. Jedino ga Isus može ozdraviti. Duboko je u to vjerovao. I satnik se odvažio.
A onda se susreo s ljubavlju. Sve ostalo je povijest. Satnik je imao duboku vjeru, baš ono što je nedostajalo nesretnoj Greti.

NIKOLA MILANOVIĆ
Vjeroučitelj