Lica i naličja 4037

Hrvatska – poprište borbe žene i zmaja

Hrvatska – poprište borbe žene i zmaja
ILUSTRACIJA

„I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete“ (Otk 12,1-4).

A Žena je rodila sina koji odmah bi uzet k Bogu i prijestolju njegovu. Potom je, spašavajući se pred Zmajem, pobjegla u pustinju gdje joj je Bog pripremio sklonište. A Zmaj, bijesan jer je nije uništio, zarati na nebu s Mihaelom i anđelima njegovim. Mihael je pobijedio Zmaja i njegovu vojsku pa ne bijaše Zmaju više mjesta na nebu. Zmaj, Stara zmija po imenu Đavao ili Sotona, bačen je na zemlju. S njime su bačeni i anđeli njegovi. Bio je veoma gnjevan:„Jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!“ (Otk 12,12).

A kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju opet poče bjesomučno progoniti Ženu. No, njoj bijahu dana dva krila i ona mu pobježe. Razgnjevi se Zmaj pa zarati s ostatkom potomstva njezina, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo. I stade Zmaj na morski žal...

Ova napeta i zanimljiva biblijska priča nastavlja se pojavljivanjem dvije zvijeri. Zmaj promatra prvu zvijer koja izgleda zaista zastrašujuće. Ona je izašla iz mora. Druga zvijer, također strašna, izašla je iz zemlje. I zvijeri krenuše proganjati Ženu.

Knjiga Otkrivenja ili Ivanova Apokalipsa posljednja je knjiga Biblije i Novoga zavjeta. To je jedina novozvjetna proročka knjiga. Sjedinjujući Stari i Novi zavjet, na neki način predstavlja vrhunac Svetoga pisma. U viđenju koje je sv. Ivan dobio od Krista, slikovite vizije donose povijesni pregled spasenja u čijem je središtu sam Krist. On je Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Knjiga vrvi različitim likovima, no najznačajniji su Jaganjac, Žena, Zmaj i dvije zvijeri.

Jaganjac je Isus Krist koji je mrtav, a živi. On je i „Lav iz plemena Judina“, pobjednik na bijelom konju... Svijet je stvoren po njemu i za njega, on je Alfa i Omega, Početak i Svršetak.

Žena koja rađa dijete i ima brojno potomstvo, ista je ona koja je obećana nakon prvoga grijeha u Knjizi Postanka (njezin rod zmiji će glavu satirati). Žena označava Crkvu, ali i Majku Božju. Zanimljivo je značenje dvaju krila koja Ženu spašavaju od Zmaja. Jedno krilo je Sveto pismo, a drugo Euharistija. Ta „dva krila“ najbolja su zaštita od Zmaja.
Zmaj je Sotona, protivnik Kristov i neprijatelj čovjekov, no možemo ga shvatiti i kao svaku silu koja se bori protiv Krista i želi uništiti njegovu Crkvu. Zmaj je otac laži i zmija iz Knjige Postanka. Prevarivši prve ljude stekao je vlast nad čovječanstvom i sad se svim silama bori protiv čovjeka i Krista. Pomažu mu dvije zvijeri: bezbožna vlast i lažna znanost.

...I stade Zmaj na morski žal. Stajao je u čudnom međuprostoru u kojem običnom smrtniku bijaše nedostupan. Pred njim se nalazila malena zemlja. Lijepa ali nepokorna, vjerna Jaganjcu i Ženi. Gledajući zemlju pred sobom bijesno je urlao. Zastrašujuće svetogrdne hule razbijahu se o nebo pa mu se vraćahu izazivajući još veći njegov bijes.

I onda, Zmaj vidje zvijer kako izlazi iz mora. Širom je razjapila smrdljive ralje šireći zadah laži i izdaje. Bijaše mu to kćerka najdraža. Kćerka oca svoga. Žedno je udisao mirise korupcije i prijevare koji od nje također dopirahu. Oko nje je, poput roja crvljivih muha, vrvjelo mnoštvo jadnika bez duše. Izdajnika samih sebe i svega svoga. Bijednika koji su poput parazita živjeli okačeni na smrdljivom joj tijelu, pretvarajući joj mane u vrline, a zločine u herojska djela.

Potom Zmaj ugleda drugu Zvijer. Sličila je Jaganjcu, ali govorila je poput Zmaja. Oko nje igrahu bezlične nakupine plaćenika lažno zboreći o pravima i slobodi. Bljuvale su užareni oganj na svakoga tko bi se samo usudio spomenuti Ženu. Njihov govor bijaše zamaman i sladak, ali prijetvoran i lažan. Onima koji vide, bijaše tako odvratan. Baš poput njegovog. Mašući šarenim zastavama i zazivajući toleranciju, nisu prezali od svakovrsnog nasilja.

Promatrajući svoje dvije pomoćnice Zmaj bijaše jako zadovoljan. Mrzio je ovu zemlju pred kojom je stajao i u kojoj se Žena djeci pokazala živom. Mrzio je ovu zemlju, malenu ali nevoljom istesanu, zemlju u kojoj su se mnogi njegovi napadi razbili o čvrste bedeme Jaganjčeve zaštite.

Silne je tragove njome ostavio, posvuda svoje sluge postavio, bezbrojne mračne jame joj donio, njezinu djecu stalno progonio, razdor je sijao gdje god je stigao, u škole joj zavirio i udruge podmirio, crkve razorio, obitelji razdvojio, mnogo puta rat joj je dao i sve učinio kako bi život u utrobi majke stao, pogubnu crvenu kugu joj udijelio, udbašima i masonima je podijelio, toliko lošeg o njoj napisao, pljuvao po njoj rađe neg disao,...

A ona, tako žilava i kleta, vjerna Ženi i Jaganjcu do kraja svijeta.
Međuprostor se orio od bijesne rike.

“Svu ljudsku povijest prožimlje teška borba protiv moći mraka. Ta je borba započela već od početka svijeta, a trajat će do posljednjeg dana. Ubačen u tu borbu, čovjek se mora neprestano truditi da prione uz dobro. I jedino uz velike napore i uz pomoć Božje milosti može postići svoje nutarnje jedinstvo” (Gaudium et spes, 37).

NIKOLA MILANOVIĆ
vjeroučitelj