Lica i naličja 2857

Zločinci i sveci

Zločinci i sveci
Gianna Jessen, žena koja je preživjela abortus

„Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj" (Pnz 30,19). Pred nama je izbor: život ili smrt, blagoslov ili prokletstvo. Što ćemo izabrati? Stvoritelj nam je dao mogućnost da sami odlučimo. A kad bismo jednim pogledom pokušali sagledati povijest ove naše izmučene planete, još tamo od njenog nastanka te kasnije pojave života i svijesti, imali bismo što vidjeti.

Svijest se, pojavivši se, nastanila u čovjeku. A čovjek, taj čudesni stvor, to biće s dušom, može zlorabiti svoju slobodu te odbaciti Stvoritelja i izabrati smrt. Štoviše, može se pretvoriti u monstruma kakvog priroda ne poznaje, ali jednako tako, može postati toliko dobar i plemenit da bi se zacijelo i poneki anđeo mogao zastidjeti.

A što se događa kad čovjek odbaci Boga? Simboličnim činom ubiranja jabuke spirala zla započela je svoje brzo širenje. Navedimo samo nekoliko poznatijih povijesnih primjera. U Kini je u 8. stoljeću, za vrijeme vladavine dinastije Tang, došlo do tzv. An Shi pobune u kojoj je pobijeno nekoliko desetaka milijuna ljudi. U toj je istoj Kini kroz kasnija stoljeća bilo novih pobuna sa sličnim tragičnim posljedicama. Kad smo već na dalekom istoku prisjetimo se i nekih tamošnjih velikih osvajača. Prava se pošast sa širokih azijskih stepa proširila u 13. i 14. stoljeću kada su strašni Mongoli krenuli u svoje osvajačke pohode. Povjesničari drže da su i oni prouzročili smrt nekoliko desetaka milijuna ljudi. Najcrnje procjene spominju čak 60 milijuna njihovih, što izravnih, a što neizravnih žrtava.

Ne trebamo ići u tako daleku prošlost da bismo shvatili gotovo demonsku bešćutnost nekih primjeraka tog dvonošca čijoj vrsti i sami pripadamo. U vrijeme Napoleonovih osvajanja poginulo je između 3 i 6,5 milijuna ljudi. U Prvom svjetskom ratu, kažu nam povjesničari, umrlo je do 17 milijuna ljudi, a u Drugom svjetskom ratu čak nekoliko desetaka milijuna (najcrnje brojke govore o 72 milijuna poginulih i umrlih). Kad se traže pojedinci odgovorni za takve užasne zločine obično se „najzaslužnijim" smatra Mao Ce Tung (kriv za smrt, neki smatraju, čak 77 milijuna ljudi. Procjene se kreću od 37 do 77 milijuna). Slijedi ga Josif Visarionovič Staljin kojega neki drže odgovornim za smrt 60 milijuna ljudi. Ipak, treba kazati da se povjesničari uglavnom slažu da je broj njegovih žrtava nešto manji i da se kreće negdje oko brojke od dvadesetak (po drugima 40) milijuna.

Za oko dvadesetak milijuna žrtava odgovoran je i Adolf Hitler, a još jedan Kinez, Chiang Kai-shek, general kineske vojske te kasniji predsjednik Republike Kine na Tajvanu, krivac je za smrt 10 milijuna ljudi. Kažimo još da među „velikane" s ovog popisa treba ubrojiti i Josipa Broza koje je odgovoran za smrt oko milijun ljudi.

Razmišljajući o toj nesretnoj ljudskoj povijesti čini nam se da u nekim njenim razdobljima dolazi do snažnih eksplozija zla i tame. Ali, pitamo se začuđeno, što je tjeralo gore spomenute zločince da postanu pravi demoni u ljudskom obličju? Može li ijedan čovjek sam po sebi prouzročiti smrt, primjerice, 5 milijuna ljudi. Ili to čini surađujući sa samim Sotonom?

U svakom slučaju, bili su to ljudi koji su se potpuno predali zlu. I gdje su sad svi ti ljudski monstrumi? Nekad redom slavljeni kao da su kakva božanstva, danas su, baš poput njihovih žrtava, svi završili pod zemljom. A povijest se s njima grubo poigrala dodijelivši im zasluženo mjesto najvećih zločinaca u povijesti čovječanstva. I to usprkos činjenici da se štovatelji i nasljedovatelji nekih od njih, makar u lokalnim okvirima, i rukama i nogama bore da do toga ne dođe.

Spomenimo ovdje i ljude koji su odgovorni za smrt tisuća nerođene djece. Jednog takvog Gianna Jessen, žena koja je preživjela abortus rađen fiziološkom otopinom, spominje u svojim predavanjima. Ginekolog koji je nju neuspješno ubijao u utrobi njezine majke u jednom je intervjuu izjavio da je uradio više od milijun abortusa, odnosno toliko je nerođrenih usmrćeno u njegovim klinikama i da to smatra svojom strašću!! Više od milijun malenih, nezaštićenih i nevinih bića koja nikome ništa nisu skrivila i koja se nikako nisu mogla braniti?!

Možete li samo zamisliti kako bi reagirale kojekakve udruge za zaštitu kojekakvih i koječijih prava kad bi neki monstrum na ulici uhvatio kakvu skotnu mačku te joj carskim rezom iz utrobe povadio mačiće i potom ih iskasapio. Ili kad bi u nju uštrcao solnu otopinu te na taj način jadne životinjice žive spalio u utrobi majke. Vjerujem da niti jedna od spomenutih kojekakvih udruga ne bi na takav zločin ostala nijema. Jer, radilo bi se zaista o monstruoznom činu koji, kakve li strahote, postaje prihvatljiv jedino u slučaju kad se kasapi čovjek. Kiretažom, fiziološkom otopinom ili na kakav drugi, još strašniji način (primjerice pobačaj putem djelomičnog rađanja, što je takav užas da čovjeku mozak stane), potpuno je svejedno.

No, srećom, postoji i ona druga strana. Postoje toliki pozitivni primjeri i svjedočanstva kroz cijelu ljudsku povijest, primjeri koji nas privlače i pozivaju da otvorimo naše oči i naša srca. Oni poput svjetionika razbijaju mrak i pokazuju put prema Sinu Božjem, prema vječnom svjetlu koje nam daje život.

NIKOLA MILANOVIĆ
vjeroučitelj