Lica i naličja 3377

Bog je stvorio brak i obitelj

Bog je stvorio brak i obitelj
Michelangelova freska pokazuje kako Bog stvara čovjeka

U dva smo se prethodna nastavka dotakli problematike braka i obitelji u starozavjetnom i novozavjetnom okružju. Pri tome smo se nekoliko puta osvrnuli na govor o stvaranju koji se nalazi u Knjizi Postanka. Vidjeli smo da taj tekst govori o stvaranju čovjeka, odnosno o stvaranju prvog bračnog para. Sada ćemo pokušati u najkraćim crtama ući u smisao tog biblijskog teksta te vidjeti zašto je Isus onako bespogovorno naučavao nerazrješivost ženidbe, a što onda, shodno tome, i Katolička crkva već stoljećima propovijeda i uči. Pokušajmo, dakle, podrobnije proučiti veličanstveni Božji stvaralački čin opisan na prvim stranicama Biblije.

U Knjizi Postanka imamo dva teksta o stvaranju: jahvistički tekst (Post 2,4b–25) i svećenički tekst (Post 1,1–2,4a). Jahvistički tekst koji je mnogo stariji, opisuje nam kako Bog stvara čovjeka iz praha zemaljskog. Stvorivši ga udahnuo mu je život i postavio ga za gospodara svega stvorenog, a sve što je stvoreno bijaše radi njega. Pisac nakon opisa stvaranja čovjeka oslikava prekrasni ambijent u kojem on prebiva. To je „edenski vrt“ kojega čovjek treba čuvati i obrađivati. Međutim, iako okružen uistinu predivnim ambijentom, čovjek nije bio zadovoljan. Tražio je biće s kojim bi mogao komunicirati i s kojim bi bio ravnopravan. No, nikako ga među svim stvorenjem nije mogao pronaći. Zato je bio nesretan.

Vidjevši ga takvoga Bog mu se smilovao. Kad je čovjek utonuo u san načinio mu je družicu. Ona nije bila stvorena od praha zemaljskog poput drugih bića. Bila je posebna, napravljena od dijela samog čovjeka. Primajući ženu iz Stvoriteljeve ruke čovjek izriče njezinu jednakopravnost sa sobom. Čini to izgovaranjem riječi: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!“ (Post 2,23). Nakon toga čini to još jednom dajući joj ime Išša (Iš - muž, čovjek; Išša - žena, čovječica). Na kraju biblijski pisac ustvrđuje kako će muž i žena biti jedno tijelo. Ta rečenica kojom se zaključuje jahvistički tekst o stvaranju ljudskog bića i ustanovljenju braka, daje svetom Pavlu pravo da kaže: „Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu“ (Ef 5,28-29). Ono što je postalo jedno tijelo više se ne može rastaviti. Vidimo da sv. Pavao bračni odnos muža i žene podiže na sakramentalnu razinu uspoređujući ga s odnosom Krista i Crkve.

Svećenički tekst

Svećenički tekst (nalazi se na samom početku Biblije, ali je noviji od jahvističkog) daje jasnu poruku da je Bog na početku napravio plan o biću kojeg je zamislio da bude kruna stvaranja. Iz samih Božjih usta čujemo kakav bi trebao biti čovjek: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!“ (Post 1,26).

Čovjek će, dakle, biti sličan Bogu. Ne istovjetan, ali svakako sličan. Da ne bude nikakve zabune, pisac to ponavlja još jednom riječima „sebi slična“. Dalje vidimo da je čovjek postavljen iznad svih drugih stvorenja. On vlada i upravlja svime. Ako se ove riječi izvuku iz konteksta u kojemu su izrečene mogu se krivo shvatiti. Naime, čovjeku je dana vlast, ali on se mora ostvarivati kao slika Božja. On je svojevrstan Božji autoportret. Stoga čovjek, slika Božja, mora vladati i upravljati svijetom nastavljajući Božje djelo. Drugim riječima mora stvarati red i harmoniju te promovirati život. Ako radi suprotno tome, ako proizvodi nered i kaos te zastupa kulturu smrti, jasno je da radi protiv Božjeg plana i protiv Božje volje.

Nakon ovoga slijedi konstatacija da je Bog stvorio čovjeka: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ Ovdje imamo vrlo važan i znakovit izričaj: „muško i žensko stvori ih:“ Ove nam riječi ističu da slika Božja nije sam muškarac niti sama žena. Slika Božja jesu muškarac i žena zajedno, odnosno bračni par.

Riječima: „Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite“ (Post 1,28), Bog je blagoslovio bračni par i odredio mu glavnu zadaću. Muž i žena blagoslovljeni su da budu plodni i da napuče zemlju. Oni su pozvani da svojim sjedinjenjem nastave Božje stvoriteljsko djelovanje davanjem novog ljudskog života. Takvom stvaralačkom suradnjom sa Stvoriteljem bračni par prerasta u obitelj. (Prema: Pero Vidović, U početku stvori Bog… obitelj)

NIKOLA MILANOVIĆ
vjeroučitelj