Lica i naličja 1346

'Pametni patuljci', ne upisujte djecu na vjeronauk

'Pametni patuljci', ne upisujte djecu na vjeronauk
ILUSTRACIJA / FOTO BRANIMIR BOBAN_CROPIX

Velikosrpsko zlo je prije nekoliko desetljeća krenulo s Kosova i tamo je, bar je tako izgledalo, završilo svoj krvavi pir. Nažalost, imajući u vidu najnovije događaje, moramo se upitati budi li se ono opet na istom mjestu? Očito je da srpski karcinom nije bio kvalitetno odstranjen pa već godinama sustavno zahvaća sve veći dio ionako dobrano zahvaćenog vlastitog organizma, pri tom se uporno šireći i na susjede.

Zdravog izvornog tkiva je, čini se, sve manje, a bolesne stanice sve su agresivnije. To se najbolje vidi kod notornih i uvijek isturenih Vučića, Vulina i Dačića. Nažalost, u ozbiljnim situacijama ono što vidimo na površini obična je metastaza s puno dubljeg i opasnijeg žarišta. A žarište (ako ne idemo još dalje u prošlost) s kojega je započelo širenje velikosrpske bolesti praćene najmonstruoznijim zločinima, bio je famozni Memorandum.

Kako posljedična operacija nije do kraja izvedena, bolesno tkivo je mutiralo u Memorandum 2 te podmuklo nastavilo metastazirati 'regijom'. Na Kosovu je svojevremeno započelo s Miloševićem na Gazimestanu ('...niko ne sme da vas bije... ako ne umeju da rade, Srbi umeju da se biju...'), pa se s razlogom možemo zapitati nastavlja li se danas nešto slično s Vučićem na Gazivodama (sjetimo se njegovih bisera o ustaškoj čizmi u 'srpskoj Glini' i stotini Bošnjaka za jednog Srbina). 

Treba uvijek imati na umu da vuk (u ovom slučaju Vučić) dlaku mijenja, ali ćud nikada. Uostalom, kad je srpska politika u pitanju, čini se da je najbitnije da se netko ili nešto 'gazi', a kad im se uzvrati, započinje nesnosno kmečanje i do perfekcije usavršena metamorfoza iz zločinca u žrtvu.

Gospodin nedodirljivi

Nas se i današnja događanja na Kosovu tiču iz bar nekoliko razloga: Kosovo nam je prijateljska zemlja i vjeran saveznik protiv bolesnog istočnog susjeda; i najmanje čarke na tom prostoru mogu se značajno odraziti na naš turizam, a samim time i na standard; osim toga, metastaze velikosrpstva nikad nisu odstranjene iz hrvatske politike. Tamo, presvukavši stara i navukavši nova odijela (nije važno koja, samo neka su antihrvatska), uživaju poput bubrega u loju baveći se svojom temeljnom zadaćom: destrukcijom svega što nosi hrvatski i katolički predznak. 

Kad to malo zapne kreće priča o ustašama, revizionizmu i klerofašizmu. Riječju, kreće podmetanje i kmečanje. Najbolje se to vidi na najsvježijem primjeru 'zastrašujućeg napada' na nedodirljivog izvjesnog manjinskog zastupnika. Na taj 'strašni napad' ne treba trošiti niti jedne jedine riječi. Tek poruka: gospodine isturena metastazo bolesne politike, ako niste spremni podnijeti jednu koricu limuna, jaje, rajčicu ili, možebitno, komadić bureka kao svi normalni političari u svijetu, lijepo se ostavite politike. Hm, i bez toga se ostavite politike, jer će nam bez vas svima biti bolje. Posebno Srbima u Hrvatskoj.

Taj prokl... vjeronauk! 


Počela je nova školska godina pa je logično da se krenulo s uobičajenom hajkom na školski vjeronauk, jer on je u Hrvatskoj, jasno, uvijek jedan od glavnih, ako ne i glavni problem. U svim europskim državama (osim u tek nekoliko njih), školski vjeronauk je standard. Ali u Hrvatskoj nekima smeta pa smeta. Otvorite bilo koji tzv. mainstream medij i neizostavno ćete naići na prigodan srcedrapajući tekst kakvog anonimnog (čitaj izmišljenog) roditelja ili, pak, genijalnog (ma što je Einstein) novinara, koji, i jedan i drugi, plaču i nariču jer im djeca moraju pohađati taj mrski predmet. Zar baš moraju? Nije li vjeronauk još uvijek izborni predmet? 

Ali, zamislite, spomenuti i njihova djeca ne žele biti crne ovce ili bijele vrane pa stoga, protiv svoje volje, upisuju školski vjeronauk. I ne stide se priznati takav kukavičluk i toliku dvoličnost! Jer, poznata je činjenica da Bozanić i Barišić, strižući suludim pogledom dok zazivaju pakao nad svime što im i pomisli stati na put, hodaju od škole do škole te rade temeljite popise za kojekakve gulage. Pa ti ne upiši vjeronauk! Kao izborni predmet. 

Vjeronauk je, ponovimo još jednom gradivo, izborni predmet i ama baš nitko ga, ako to ne želi, ne mora upisati. I nikome zato nije pala dlaka s glave. Niti će. Zato prestanite obmanjivati hrvatsku javnost, jer vidite da od toga nemate nikakve koristi. Ljudi nisu ovce kakvima ih vi držite, nego baš naprotiv - čitaju vas između redova.

U Hrvatskoj je prema posljednjem popisu stanovništva bilo nešto više od tri posto (3,81%) ateista. Je li moguće da su baš svi završili u tzv. mainstream medijima? Očito da dobar dio jest, a jasno je zašto nekima od njih vjeronauk smeta. Stari komunistički mentalitet te nasljednici (biološki i ideološki) takvih struktura u medijima i politici (treba imati na umu da takvi danas obično imaju široj javnosti pažljivo plasirane puno prihvatljivije predznake iza kojih se, nažalost, kriju isti skučeni umovi) znaju da je vjeronauk praktično jedini školski predmet koji izmiče njihovoj možebitnoj kontroli i potencijalnoj diktaturi. 

Na njega, dakle, ne mogu utjecati. On je bolni trn u njihovom bolesnom tkivu, pa traže načina da ga iščupaju. To na vlastiti užas ne mogu pa očajni nastoje okrenuti javnost protiv njega i Crkve (obično nas bombardiraju idiotarijama o nekakvom srednjovjekovnom mentalitetu, glupostima o sukobu vjere i znanosti i sl.). Zar to nije praksa na koju smo navikli još od nesretne '45.? Srećom roditelji, ponajvećim dijelom jer su istinski vjernici koji svojoj djeci žele osigurati kakav-takav dodir s duhovnim sadržajima, a istodobno poznavajući perfidne metode gore spomenutih, u ogromnoj većini upisuju djecu na taj izborni predmet. 

Međutim, to nikako ne može doprijeti (bar) do (malog) mozga tih, po vlastitom uvjerenju, bezdušnih stvorova (čast ljudima svih svjetonazora koji poštuju tuđi). Kad će nas već jednom ostaviti na miru kojekakvi 'pametni patuljci' i novinari s 'genijalnim' idejama kontra školskog vjeronauka. Ma ne upisujte svoju djecu na vjeronauk i priča je gotova. Ali, nije vic u tome, zar ne? 

PIŠE NIKOLA MILANOVIĆ