Lica i naličja 2942

Biblija je riječ Božja upućena čovjeku

Biblija je riječ Božja upućena čovjeku
ILUSTRACIJA

„Vratio sam se Bogu kao izgubljeni sin. Svoje obraćenje zahvaljujem čitanju jedinstvene knjige koja nikad ne razočarava i koja nas dariva blagoslovom i dobrotom. Ta knjiga je Biblija." (Heinrich Heine)

Biblija: riječ Božja upućena čovjeku; blago ostavljeno Crkvi i čovječanstvu; zbirka bisera, ne samo lijepih nego i neizmjerno vrijednih; spasonosna hrana ostavljena gladnim ustima na stolu ovozemaljskog života; čaša bistre, životvorne vode u pustinji duha; nepresušan izvor najuzvišenijih nadahnuća; knjiga po kojoj nam Bog govori ovoga trenutka...

Da, sve je to Biblija - knjiga iza koje stoji Božji autoritet. A onda u njoj pročitate kako veliki patrijarh Jakov dolazi do očeva blagoslova varajući brata Ezava i protiv volje svog oca Izaka. Malo kasnije doznajete kako moćni kralj David praktično ubija svog izvrsnog vojnika Uriju Hetita šaljući ga u bitku koju nije mogao preživjeti, a sve s ciljem da sačuva svoj dobar glas i da se domogne njegove lijepe žene Bat-Šebe. Možete čitati i o njegovom sukobu sa sinom Abšalomom, a ne manjka ni tekstova o krvavim ratovima Izabranog naroda u pohodu na Obećanu zemlju.

Vjerojatno će mnogi čitatelji Biblije imati značajnih poteškoća kad naiđu na ovakve tekstove. Ne bi bilo čudno da poput poznatog heretika Marciona iz 2. stoljeća upadnu u zabludu da je Stari zavjet djelo ljubomornog i zavidnog Boga, a Novi zavjet - kao njegova suprotnost - djelo Boga ljubavi. Nasuprot Marcionovom stoji crkveno učenje koje nam poručuje da je i Stari zavjet riječ Božja i put k Isusu Kristu - Sinu Božjem, koji je punina Objave.

Tako nam Dogmatska konstitucija o božanskoj objavi 'Dei Verbum' Drugog vatikanskog sabora poručuje da se 'raspored spasenja po svetim piscima unaprijed naviješten i razvijen nalazi kao prava Božja riječ i u knjigama Starog zavjeta'. Poslije toga donosi važnu misao da i te (starozavjetne) knjige, makar sadržavale ponešto nesavršeno i privremeno, izražavaju 'istinski Božji odgojni postupak'. One odražavaju čudesnu Božju pedagogiju, prilagođenu konkretnim povijesnim uvjetima i konkretnom društvenom kontekstu.

A Božja poruka spasenja morala je dolaziti preko nesavršenih ljudi, jer savršenih nema. Dolazila je, dakle, preko ljudi s manama i nedostatcima, baš poput nas samih, ali ljudi koji su se u presudnim trenutcima okretali Bogu iskreno žaleći zbog svojih loših postupaka. Ovdje do izražaja dolazi poznata istina da Bog piše ravno i po kosim crtama. Tako je njegova poruka vremenom rasla do punine u Isusu Kristu.

Nastajanje Starog zavjeta bio je dugotrajan proces, koji nas višestoljetnim putovanjem vodi od Abrahama kojega Bog izabire u XIX. st. prije Krista, preko Izaka, Jakova i Josipa do Mojsija i bijega iz Egipta koji se odigrao u XIII. st. pr. Krista. Putovanje dalje vodi do Samuela, Šaula, velikog kralja Davida i mudrog kralja Salomona, nakon čije se smrti moćno kraljevstvo raspalo na sjeverni (Izrael) i južni dio (Juda).

Proročka književnost javlja se u VIII. st. pr. Krista s prorocima Amosom i Hošeom, a završava u IV. st. pr. Kr. prorokom Joelom. Posljednje napisane starozavjetne knjige su Prva knjiga o Makabejcima i Judita. Obje su nastale u I. st. pr. Kr.

Novi zavjet se u mnogome razlikuje od Starog, ali baš poput njega i on opisuje život i put jednog naroda. To je novi narod Božji - Crkva. Cijeli Novi zavjet nastao je unutar I. st. poslije Krista, počevši Pavlovim poslanicama Solunjanima koje su napisane 51. godine, preko ostalih poslanica, Djela apostolskih i evanđelja, do Ivanova Otkrivenja koje je dovršeno krajem I. stoljeća.

Stari zavjet krije i navješćuje Misterij našega spasenja koji se potpuno otkriva u Novom zavjetu. Drugim riječima, cijelo je Pismo usmjereno Isusu Kristu koji je temeljni razlog njegova nastanka. I zaključimo na kraju razmišljanjem velikog francuskog filozofa, matematičara i fizičara Blaisea Pascala, koji je jednom prilikom kazao da oba zavjeta gledaju ravno u Isusa Krista, pri čemu ga Stari zavjet navešćuje i očekuje, a Novi ostvaruje.

NIKOLA MILANOVIĆ
Vjeroučitelj