Lica i naličja 2864

Slobodan poput ptice

Slobodan poput ptice
ILUSTRACIJA

Donosimo dvije sličice o Isusu prateći razmišljanje benediktinca Anselma Grüna, jednog od najčitanijih kršćanskih autora današnjice. U prvoj se Isus odvaja od svoje obitelji, a u drugoj nam pokazuje koliko je slobodan od svih ovozemaljskih veza.

„I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: 'Izvan sebe je!'“ (Mk 3,20-21).

Iz ovih Markovih redaka vidi se da Isusov odnos prema vlastitoj obitelji nije bio bez određenih poteškoća, piše Grün. Njegovoj obitelji još nije jasno što se događa i boje se da će ih Isus osramotiti. Žele ga obuzdati, dakle na silu vratiti kući. Zanimljivo je, donosi dalje Grün, da drugi evanđelisti ne spominju ovu zgodu jer su očito držali da je previše provokativna.

Što se krije iza ovog svojevrsnog Isusovog otuđenja od obitelji? Neki tumači Pisma misle da je Isusova obitelj bila bliska farizejskoj struji, a da je Isus bio bliži struji koju je na neki način oživotvorio Ivan Krstitelj. Stoga su bili u određenom raskoraku. Osim toga Isus je prolazio zemljom kao propovjednik i čudotvorac. U tom smislu neki drže da je njegova obitelj htjela da se on vrati kući i tamo obavlja svoje dužnosti, a ne da naokolo hoda s dvanaestoricom nepoznatih ljudi. Ovdje je vidljiv razlaz njegove naravne obitelji i nove obitelji koju simboliziraju apostoli.

Isus je kao jedva tko drugi oslobađao ljude iz njihove uske obiteljske veze, kaže Grün. Naviještanje kraljevstva Božjeg je važnije čak i od takvih veza. Isus nas ohrabruje da pođemo svojim vlastitim putem bez obzira shvaćaju li nas drugi. Zato u naš život ulazi dio osame koju treba prihvatiti jer nas ona čini otvorenima za Boga i njegovo kraljevstvo. Ovaj posebni put koji nam Sin Božji povjerava važniji je od pristanka ljudi, makar to bili i naši najbliži. Ovo je uistinu jaka poruka koja zahtijeva jak karakter.

U drugoj sličici Grün govori o Isusu koji nema gdje niti glavu nasloniti: „Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio“ (Lk 9,58). Luka opisuje Isusa kao putnika koji je s neba sišao k nama. Navraća nam, blaguje s nama i raduje se kad jedni druge prihvaćamo i slavimo Boga.

Isus putuje svijetom poput ptice selice. Iz tog njegovog stava izbija nevjerojatna sloboda. On o toj slobodi ne filozofira, ne stvara od toga nauku niti ideologiju. Isus jednostavno susreće ljude, razgovara s njima, ozdravlja ih, reagira na njihovu nevolju. Uvijek je dostupan kad netko želi do njega. A onda je taj netko, ma kako u očima drugih bio bezvrijedan i malen, bio središte svemira. Isus bi čak ostavljao svoje naviještanje i posvećivao se samo tome čovjeku. U tom susretu bi mu otkrivao da je Bog tu, da je blizak, da mu je vidljiv i dohvatljiv.

Isus nije brinuo za ovozemaljsku budućnost, nije stvarao obitelj, nije osiguravao karijeru. Jednostavno je putovao i činio dobro. Bezbrižnost kojom je to radio naviještao je i drugima. Upućuje nas na ptice nebeske koje imaju dovoljno za jelo i na ljiljane u polju koji se oblače ljepše i od samog Salomona.

„Kad vidim kako ovaj Isus bezbrižno putuje, postane mi jasno tko je Bog. Isus uopće nije morao govoriti o Bogu. U ovoj unutarnjoj slobodi, za kojom su daleko zaostajali i židovski rabini i njihov nauk vezan uz mjesto, već prosijava Bog. Bog je taj koji nas oslobađa brige“, zaključuje Grün.

Nama na koncu ostaje da se upitamo možemo li u današnjem okružju razumjeti ovakav Isusov navještaj. Možemo li uopće sebi predočiti tu nevjerojatnu slobodu kojom je on raspolagao? Možemo li bar uočiti koliko smo daleko od toga?

NIKOLA MILANOVIĆ
Vjeroučitelj