Lica i naličja 5677

Je li Isus Židov?

Je li Isus Židov?
Isus i učenici

Evo nekoliko zanimljivih sličica o Isusu. Vjerujem da ćete nekim navodima biti iznenađeni, a ponajviše već prvim. Naime, veliki broj ljudi ne zna da se Isus rodio nekoliko godina prije nego se općenito misli. Također vjerujem da mnoge zanima na koji način možemo razmišljati o njegovom podrijetlu.

Rođenje, djelovanje i smrt Isusa Krista

Isus se rodio sedme (po nekima šeste) godine prije našeg računanja vremena. Odrastao je Nazaretu, malenom galilejskom selu. Nazaret je bio zaista maleno mjestašce sa svojih stotinjak, možda najviše sto pedeset stanovnika. O nazaretskom periodu Isusovog života gotovo da i nemamo podataka. Vjerojatno u siječnju dvadeset i osme godine povlači se u jordanski kraj kamo je već dvije godine prije njega stigao Ivan Krstitelj.

Znamo da je Ivan na Jordanu krstio, a poznato je također da je Isus negdje u ožujku dvadeset i osme godine stigao u gradić Kafarnaum. Taj događaj označio je početak njegovog javnog djelovanja. Kad je Ivan uhićen (u studenome dvadeset i osme godine) započinje prava Isusova misija. Četiri mjeseca kasnije Ivan je smaknut.

Isus je uglavnom djelovao u Galileji, ali svake je godine o blagdanu Pashe odlazio u Jeruzalem. U hramu bi propovijedao, a u hramu se dogodila i poznata zgoda izgona trgovaca. Taj čin posebno je razljutio tada moćnu saducejsku struju, koja se bogatila hramskom trgovinom. Saduceji su bili stvarni Isusovi neprijatelji i stoga su ga izručili Rimljanima (brojni su razlozi njihova sukoba s Isusom i, posljedično, njegove smrti, ali o tome drugom prilikom). Sedmoga travnja tridesete godine Rimljani su Isusa razapeli na križ. Umro je u predvečerje blagdana Pashe.

Marija i Josip

Isus je odrastao u židovskoj tradiciji. Drugim riječima, u židovskom okruženju je 'stekao' svoju vjeru. Od majke, koja je bila istinska vjernica, naslijedio je apokaliptičku crtu: s Bogom uvijek moramo računati, on je tu, blizak je, ne oklijeva, djeluje na ljude, nije samo puki promatrač nego zahvaća u svijet. Josip je bio čovjek pravedan, kaže evanđelist Matej.

Prema Wilhelmu Brunersu, Josip je vjerojatno pripadao farizejskoj struji. Farizeji su bili najpoznatiji po tome što su bili revni u vršenju Zakona. Međutim, Josip nije samo kruto opsluživao Zakon. Bio je pravedan, ali i milosrdan. Da se zadržao samo na pravednosti optužio bi svoju trudnu zaručnicu i tako je izvrgnuo opasnosti smrtne kazne. No, Josip je milosrdan. Zato pretpostavlja milosrđe prema zaručnici pravednosti prema Zakonu. Pravednost je po njegovom shvaćanju morala voditi prema dobru čovjeka.

Boga je zvao Abba

Isus je od Josipa naučio da čovjek ne smije biti krut pri tumačenju Zakona. Da bi bio pravedan prema pojedincu ponekad mora zanemariti pisane zapovijedi. To ne znači da je Isus odbacio Zakon. Naprotiv, on je poštivao Zakon, ali je imao širinu da ga zanemari ako nije išao u korist čovjeka. Prema njegovom čvrstom uvjerenju, Zakon je bio tu za čovjeka a ne obrnuto, jer sve što nam Bog zapovijeda služi da živimo ispravno i da pravedno uredimo naše međusobne odnose.

Isus je imao poseban odnos s Bogom. Nazivao ga je, kao nitko prije njega, „Abba" , što bismo mogli prevesti s „Tata". Slušajući ga ljudi su imali dojam da je Bog o kojem on govori blizak i drugačiji. Osjećali su da o Bogu govori ispravno, jer je govorio iz dubine proživljenog iskustva. Kristovim dolaskom Božje se očinstvo više ne temelji samo na izabranju izraelskog naroda. Bog je sad Otac koji ima Sina i taj je Sin ne stvoren i istobitan s njim. Otac se objavljuje po Sinu i u savršenom je jedinstvu s njime i s Duhom Svetim.

Imajući sve ovo na umu nije čudno da u posljednje vrijeme mnogi židovski autori Isusa otkrivaju kao svog sunarodnjaka. Isto se događa i s nekim kršćanskim teolozima. Ipak, jasno je da Isus pokazuje samostalnost i širinu koja svakako nadilazi uobičajene okvire židovskog okružja.

NIKOLA MILANOVIĆ
Vjeroučitelj