Lica i naličja 2417

Blaženi ili ludi

Blaženi ili ludi
ILUSTRACIJA / CROPIX

Prvoga dana mjeseca studenoga slavimo blagdan Svih svetih. Slavimo sve one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života. Kako se radi o beskrajnom mnoštvu običnih ljudi i kako ih ne znamo sve poimenice, Crkva je proglasila blagdan Svih svetih.

O njima nam u prvom misnom čitanju toga dana govori sveti Ivan: „Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama“ (Otk 7,9). A malo kasnije Isus nam preko Mateja govori o blaženima. Blaženi su siromašni duhom, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, mirotvorci i progonjeni zbog pravednosti.

Mnogi su ljudi kroz povijest podnijeli mučeništvo zbog Isusa Krista. Ustrajni u vjeri, živote su polagali, ali Gospodina nisu izdali. Kakvo herojstvo! Ili možda ludost?! Blaženi krotki, reče jednom davno Isus. Oprosti mi Bože ovu drskost, ali ima li luđe izjave? Možda tek ona da su blaženi ožalošćeni? Još samo fali poneka mlaka rečenica o poniznosti pa da se dopuni slika kompletnog idiota, a ne blaženika.

I zaista, tko danas može prihvatiti takav govor u svijetu u kojem vrijede posve druga mjerila. U svijetu u kojem se na svakom koraku i u sve većoj mjeri legaliziraju i otvoreno institucionaliziraju najgore vrste zla i opačine. U svijetu u kojem caruju laž i licemjerje, nerad i nered, borba za osobni interes i probitak, u kojem nam mediji prezentiraju izopačenu sliku svijeta, a političari šire takvu demagogiju da danima budemo u šoku kad nešto od obećanog ostvare.

U svijetu u kojem ne vrijede argumenti, nego se sporovi redovito rješavaju silom, ucjenom i pritiskom i u kojem se sve važne odluke donose negdje u dubokoj, mračnoj i tajnovitoj sjeni, prekrivenoj plaštem lažne demokracije.
I dok svijet stoji na takvim, posve trulim temeljima, Matej nam priča o blaženima. Jesu li oni blaženi ili maloumni? Nisu li možda opasni bolesnici?

Čini se da danas prolazi sve osim onoga što piše u tom čudnom Matejevu tekstu. A oni Ivanovi su, to je opisano u njegovim sljedećim retcima, i život dali za nekakve tajnovite i teško shvatljive ideale, umjesto da su, boreći se svim sredstvima za svoje mjesto pod suncem, do duboke starosti uživali njegove blagodati.

Ili ja ili ti! Ili mi ili oni! Nema milosti. Borba do istrebljenja. Moga ili tvoga. Našega ili vašega. Sva sredstva su dozvoljena. Laž i otimačina, prijevara i razbojstvo, rat i ubijanje. Jači preživljava, a slabiji plaća cijenu svoje slabosti. I tu nema milosti. Evolucija. Borba za opstanak. Svatko ždere svakoga.

Zaista je teško shvatiti onaj tvrdi Kristov govor. No, on nam se razotkriva tek kad ga promatramo u dimenziji vječnosti. Bez dimenzije vječnosti, blaženstva bi uistinu bila tek naivno i nadasve štetno samozavaravanje. Jer što je dobroga u tome da netko bude siromašan bilo čime, progonjen i ponižavan zbog bilo čega? Baš ništa! Osim u perspektivi vječnosti.

Blaženstva dobivaju smisao i snagu tek kad pred sobom imamo novo nebo i novu zemlju. Ona nisu plod ljudskog istraživanja, nego su Božja poruka i dar ljudima. Paradoksalno, ali upravo dar ljudima. Ona nam otvaraju mogućnost da proničemo u Božje otajstvo i da naslutimo kako izgleda Božje lice. Blaženstva su Božji pogled na stvarnost. A taj se pogled, moramo to priznati, razlikuje od uobičajenog ljudskog. Teško je shvatljiv, a još teže je životom prihvatljiv. To je moguće jedino ako blaženstva duboko proniknemo i 'osjetimo'.

A sveci su Kristov govor shvatili. Razumjeli su njegov smisao i uočili njegovu važnost. Želimo li i mi slijediti njihov trag? Ili su prostranstva kojima su oni kročili za nas zabranjena? Ili možda preteška i prezahtjevna? Ipak, upitajmo se kakav je odgovor na ta pitanja iz perspektive vječnosti.

NIKOLA MILANOVIĆ
Vjeroučitelj