Lica i naličja 3013

Mudar čovjek i čovjek bez pameti

Mudar čovjek i čovjek bez pameti
Žarko molimo da biskupe na Sinodi vodi Duh Sveti / REUTERS

Mudar čovjek prati zbivanja u svijetu oko sebe pa iz različitih i naizgled nepovezanih događaja izvodi zaključke koje će iskoristiti za opće i osobno dobro. Zajednički interes mu je na prvom mjestu, jer je svjestan da bez njega ni pojedincu ne može biti dobro.

S druge strane, čovjek kojega ne krasi velika pamet sve prepušta slučaju. Život pored njega prolazi, a on reagira samo kad ga ozbiljnije 'ošamari'. Dimenziju općeg dobra nije sposoban spoznati pa ga za druge nije briga. Njih se prisjeti samo u kontekstu razmišljanja o osobnoj koristi. Stoga je spreman druge poniziti i iskoristiti, a nije sposoban uočiti da tako prije svega škodi sebi.

Mudar čovjek

Kako bi postupio mudar čovjek kad bi se kojim slučajem našao na vlasti u nekoj zamišljenoj europskoj državi, u situaciji kad se kontinent nalazi pred velikom izbjegličkom krizom čiji se golemi razmjeri tek naslućuju? On bi sigurno temeljito proučio problem i to mnogo prije nego bi se s njime uopće suočio. Na vrijeme bi, primjerice, ustrojio kvalitetan tim koji bi detaljno ispitao uzroke nadolazeće kataklizme, pokušao sagledati u kojem se smjeru situacija razvija i kakve to posljedice može imati za njegovu zemlju.

Kad bi iz lako provjerljivih izvora saznao da na istoku (Turska, Libanon, Jordan) već postoje kampovi s više milijuna izbjeglica, ozbiljno bi se zamislio za budućnost svoje zemlje koja ima, uzmimo tako, tek nekoliko milijuna stanovnika, a koja se, primjerice, nalazi u djelomično još otvorenom predvorju Europske unije. Onda bi, opet na vrijeme, stupio u dijalog sa svima koji imaju isti problem. S njima bi, koliko je god to moguće, dogovorio strategiju zajedničkog djelovanja, vodeći se jasnim načelom da su zajedno jači, pametniji i otporniji na pritisak izvana.

A kad se argumentirano i snažno opirete pritisku, onda on nužno slabi ili mijenja svoj objekt. To u ovakvoj situaciji može biti samo na vašu korist. Mudar bi čovjek iz europskih fondova povukao novčana i sva druga sredstva koja su predviđena za ovakve prigode. Imao bi na umu da se upravo nalazimo pred najvećim geostrateškim i humanitarnim problemom nakon Drugog svjetskog rata, problemom koji može iz temelja promijeniti sliku budućega svijeta, a posebno Europe. Promjene će prije svih pogoditi malene zemlje u graničnom području, jer su iznimno ranjive a prve će biti na udaru.

Čovjek bez pameti

Kako bi u gornjem slučaju postupio čovjek bez pameti, koji se, k tome, slučajno zatekao na vlasti? On bi vjerojatno zatvarao oči pred problemom sve dok ga problem ne bi lupio po nosu. Onda bi mu, onako potpuno nespremnom, svi bili krivi za sve. Sa svima bi se posvađao, jer su ga nenadano probudili iz ugodnog i bezbrižnog sna. Međutim, morao bi ljudima kojima odgovara nešto ponuditi. A što može ponuditi kad nema ništa? Imao je dovoljno vremena da se pripremi, ali sad je i vrijeme postalo jako deficitaran pojam, jer desetci tisuća migranata nadiru doslovno sa svih strana.

I onda nema druge mogućnosti pa nudi prazne priče. On je dobar i plemenit. On je svjetlo i uzor. Drugi nude mrak. Oni pletu žičane mreže i ograde. Oni su nacisti i fašisti. On u svojoj plemenitosti širom otvara i srce i dušu i granice. Usput se svađa sa svima oko sebe, jer na osobni užas vidi da su oni već odavna spremni (koliko su mogli biti u ovako teškoj situaciji) i da su uradili sve što je u njihovoj moći da prije svega zaštite interese ljudi koji su ih izabrali. On ima i 'plan a' i 'plan b' i 'plan c'... Sve ih smišlja u hodu.

Pa onda zatvara granične prijelaze, a desetci tisuća migranata ulaze preko kukuruzišta. Nitko ne zna tko je ušao u zemlju niti koliko je nesretnika ušlo. Nitko ne zna jesu li oni obični migranti ili opasni teroristi. Ne zna se tko pije, a tko plaća. Na taj način čovjek kojega ne krasi velika pamet, a uz to je, uključno, i nesposoban, maksimalno ugrožava sigurnost zemlje kojoj se, na nesreću, nalazi na čelu. Na svako dobronamjerno upozorenje diže se galama, prijeti se i smišljaju loši vicevi. Za sve su, kao i obično, krivi drugi.

Tako se ponaša nezrelo, nesposobno i iskompleksirano dijete. Ono uvijek traži krivca na drugom mjestu. Tako mu je lakše jer misli da je u očima odraslih bolje i uspješnije. Na njegovu žalost odrastao čovjek zna da dijete na taj način samo traži opravdanje za svoju nedoraslost i nesposobnost suočavanja sa životom i problemima koje on donosi. Psiholozi bi kazali da se radi o projekciji, tj. obrambenom mehanizmu pri kojem se naše mane i nedostatci pripisuju drugim osobama, jer ih tako lakše podnosimo. I dok je takav obrambeni mehanizam kod djeteta razumljiv, kad se radi o sigurnosti i budućnosti cijelog jednog naroda, onda takvo ponašanje poprima dimenziju prave katastrofe. Možda bi netko čak pronašao elemente izdaje i (pripuštanja) terorizma.

Sinoda o obitelji

U nedjelju je u Rimu započela redovita Biskupska sinoda pod geslom: „Poziv i poslanje obitelji u Crkvi i u suvremenom svijetu“. Žarko molimo da naše biskupe, koji tom prigodom borave u Rimu, vodi Duh Sveti. Dan prije početka sinode sve svjetske agencije prenose izjavu i kratki film koji je snimio izvjesni Krysztof Olaf Charmsa. Krysztof je katolički svećenik koji je na konferenciji za tisak, upriličenoj u jednom restoranu, izjavio da već godinama ne živi u celibatu i da je – homoseksualac. Usput je javnosti predstavio i svog ljubavnika.

Ovo je bio svojevrstan (očekivani) medijski uvod u rad sinode. I malom djetetu je jasno da se radi o najobičnijoj manipulaciji koja koristi žalosnu situaciju jednog licemjernog čovjeka da napravi pritisak na biskupe okupljene u Vatikanu. Naravno da smo svjesni da takva vijest nikako ne zaslužuje da se nađe u tekstu koji govori o početku jednog za Crkvu tako važnog događaja, međutim, manipulacije moramo razotkrivati svjesni da se ništa ne događa slučajno, posebno kad je u pitanju moćan homoseksualni lobi, politički i financijski iznimno potkovan te izvanredno organiziran, koji pokušava iznutra i izvana utjecati na zbivanja u Crkvi.

Mudar čovjek nikoga ne smije podcijeniti. Upravo zato su potrebne naše usrdne molitve.

NIKOLA MILANOVIĆ
Vjeroučitelj