Lica i naličja 3320

Papa u Hrvatskoj vidi prirodan most prema istoku

Papa u Hrvatskoj vidi prirodan most prema istoku
Papa Frane sa srpskim predsjednikom Nikolićem / AFP

Čini se da nam nakon vrućeg ljeta stiže ništa manje vruća jesen. Na različitim životnim područjima redaju se događaji vrijedni naše pozornosti. Atmosfera se polako zagrijava, a za koji tjedan vjerojatno će i uzavrjeti. Mnogi vjernici prateći zbivanja na crkvenom području u posljednje vrijeme često pušu i na hladno. I neka je tako. Treba uvijek biti oprezan pa, koliko je to moguće, raditi i svojevrstan javni pritisak preko dostupnih medija.

Međutim, uvijek moramo paziti da se konstruktivna kritika ne pretvori u kritizerstvo, jer ono umjesto rješavanja nejasnoća dovodi do razdora. Stoga posebno moramo paziti da ne izvodimo „sigurne" zaključke na temelju često manjkavih informacija koje posjedujemo.

Vojvoda u Vatikanu

A nejasnoća nam u zadnje vrijeme, Bogu hvala, ne nedostaje. Ponekad nas dotiču direktno, a ponekad indirektno. Stoga osjećamo potrebu da o nekima progovorimo. U tom smislu najviše nas čudi nedavni posjet Vatikanu srpskog predsjednika Tomislava Nikolića. Znajući s kakvim namjerama tamo ide, čovjek se naprosto mora zgroziti. Zašto je netko s takvim backgroundom uopće pozvan na razgovor? Zašto se odjednom pravi povijesna iznimka po pitanju Stepinčeve kauze? Zar nas Sveti Otac ne ponižava kad u goste zove čovjeka koji se javno diči titulom četničkog vojvode koju je dobio za „iznimne zasluge" u ratu devedesetih?

Ljudi su ogorčeni znajući što se sve može zakuhati u velikosrpskoj kuhinji. Ljuti su i razočarani, a svakako i pomalo uplašeni mogućim razvojem situacije oko proglašenja blaženoga Stepinca svetim. Jesu li opravdani ovo razočaranje, bijes i nevjerica prosječnog hrvatskog čovjeka? Pokušajmo na gornje pitanje dati odgovor riječima postulatora kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, dr. Juraja Batelje, koje je ovih dana izrekao u križevačkoj župnoj crkvi sv. Ane držeći predavanje „Vjera - najljepši dar hrvatske duhovnosti u baštini sv. Marka Križevčanina i bl. Alojzija Stepinca".

Dr. Batelja je kazao da nema potrebe za nikakvim skepticizmom, jer je Stepinčeva kauza završena i neće biti nikakve revizije. Sve ono sa čime se Stepinca iznova pokušava oblatiti, već je raspravljeno. Dogodilo se i čudo po Stepinčevu zagovoru, a ono je u ovakvim slučajevima znak da je Bog na djelu. Zar netko može ići protiv Boga, zapitao se dr. Batelja. Kazao je također da Sveti Otac ima plemenitu nakanu sjesti i popričati s onima koji očito imaju problema s činjenicama, ali da nipošto nema namjeru mijenjati kodifikaciju Katoličke crkve, odnosno postupak proglašenja svetim.

Svima nama je jasno koliko je Svetom Ocu ekumenizam na srcu, a u Hrvatskoj vjerojatno vidi prirodan most prema istoku. Vjerujem da je Papa dobro informiran s kakvim lažima i konstrukcijama svi zajedno imamo posla, ali očito smatra da ipak treba barem pokazati dobru volju. Možemo li mi time što izgubiti osim, naravno, vremena, strpljenja i živaca? Vjerujem da ne možemo.

Stepinac će biti proglašen svetim, a Vatikan će (nadajmo se i šira svjetska javnost) tijekom ovoga procesa iz prve ruke biti upoznat s lažima i podvalama s kojima mi ratujemo već cijelo jedno stoljeće. Stoga je jasno da nema mjesta nikakvom strahu, ali moramo pronaći mjesta za strpljenje. Moramo biti mudri. To između ostaloga znači da ne nasjedamo novinarskim provokacijama, jer, nažalost, mnogi novinari danas od provokacija i senzacija žive.

Reforma kanonskoga postupka

Drugi slučaj koji ovih dana podiže dosta prašine je objavljivanje motu proprija pape Franje „Mitis Iudex Dominus Iesus" i „Mitis et misericors Iesus", o reformi kanonskoga postupka za proglašenje nevaljanosti ženidbe u Zakoniku kanonskoga prava i u Zakoniku kanona Istočnih crkvi. Čitajući opet bombastične medijske napise prosječno informirani čitatelj lako stječe dojam da se crkveno učenje po pitanju braka (u ovom slučaju proglašavanja braka ništavnim) iz temelja promijenilo. Kao da se na tom području dogodila prava revolucija.

Zato je logično da su se i ovom prilikom nametnula određena pitanja: Zašto se to događa baš pred Sinodu o obitelji? Nije li ovo znak popuštanja pred sve jačim napadima na obitelj i Crkvu? Ne krije li se velika opasnost u činjenici da se zbog ubrzavanja procesa biskupu daje puna vlast da donese presudu o nevaljanosti braka? Neće li proglašenje braka nevaljanim u nekim biskupijama postati najobičnija formalnost? Neće li ova reforma pred listopadsku Sinodu o obitelji pripremiti put i za neke druge neočekivane i nimalo ugodne odluke?

Odmah treba kazati da se cijela spomenuta reforma svodi na skraćivanje kanonskog postupka i izmjenu pravne strukture koja se bavila pitanjem ništavnosti ženidbe. Drugim riječima, ništa se nije promijenilo osim što je sad za proglašenje ženidbe ništavnom dovoljan jedan sudski pravorijek, za razliku od prijašnja dva (podsjetimo da je načelo da je brak poništen tek kad dva suda to potvrde, ušlo u Zakonik kanonskog prava iz 1917. godine) i činjenice da će doći do reforme crkvene pravne strukture.

Dakle, svrha spomenutih dokumenata nije poticanje nevaljanosti ženidbe, nego ubrzavanje sudskog postupka proglašenja braka ništavnim. Postupci trebaju biti brži i pristupačniji kako bi se izbjeglo da vjernike, koji predugo čekaju na rješavanje njihovih slučajeva, obuzme sumnja. Sve se ovo, kako vidimo, čini imajući na umu brigu Crkve za spas povjerenih joj duša. Pojašnjavajući ove činjenice Jorge Ernest Villi Avila, odvjetnik Rimske rote, naglašava da nije riječ o reformi uzroka ništavnosti braka, jer tu se ništa nije promijenilo.

Reforma je, ponavlja on, povezana uz brzinu samog procesa i pravnu strukturu koja se bavila pitanjima ništavnosti ženidbe. Dosad su ona bila u nadležnosti međubiskupijskih sudova, koji su često bili udaljeni od osobâ koje su čekale pravorijek. Upravo tu se dogodila ozbiljnija promjena pa će sad svaka biskupija imati svoj sud za čije će vođenje biskup, zajedno sa svojim sudcima, biti osobno odgovoran. Radi se, dakle, o radikalnoj reformi crkvenog pravnog ustroja, a Avila još jednom naglašava da crkveni nauk o braku i nerazrješivosti braka ostaje nepromijenjen. Stoga ovaj kanonski pravnik poziva vjernike da imaju povjerenja u crkveni pravni sustav.

Jasni optimizam

Na kraju mi pada na pamet nedavni razgovor s jednim našim mudrim i dobro informiranim svećenikom. Razgovarajući s njim između ostaloga i o ovim, za naš narod i Crkvu važnim događajima, mogao sam čuti sljedeće: „Optimističan sam po svim pitanjima vezanim uz Crkvu. To se poglavito odnosi na predstojeću Sinodu. Kroz povijest smo svjedočili mnogim krizama, još težim nego što je ova. Sjetimo se samo vremena komunizma, da ne idemo dalje u prošlost. Međutim, zapisano je: 'Ni vrata paklena neće je nadvladati!'. I, kako vidimo, Crkva je sve preživjela.

A to je tako jer je Božja ustanova i jer je vodi Duh Sveti. Zato se upitajmo: ne fali li nama vjere? Nikada se kroz dvije tisuće godina nije dogodilo da je Crkva po pitanjima vjere i morala definirala nešto što nije u skladu sa Svetim pismom. Tako će biti i sada. A brojne, nekad velike i opasne hereze, već odavna su nestale. Uvjeren sam da će tako biti i sa svim ovim današnjim problemima i pritiscima. Doći će vrijeme kad, primjerice, već odavna neće biti nakaznih LGBT gluparija i rodno ideoloških smijurija. Istina će sve to bez problema nadživjeti. A nas je, eto, zapala važna zadaća da se u ovim teškim vremenima borimo za istinu!".

NIKOLA MILANOVIĆ
Vjeroučitelj