Korak po korak 616

Sveti Ante bio je svjedok da je Isus živ i da preko njega čini velika djela

Sveti Ante bio je svjedok da je Isus živ i da preko njega čini velika djela
FOTO VOJKO BAŠIĆ / CROPIX

Kao što je sunce ljudima poznatije i draže od drugih zvijezda, tako ima i među svecima, tim proslavljenim 'nebeskim zvijezdama', nekih koje ljudi više vole, koji su popularniji. Jedan od takvih svetaca zasigurno je sv. Ante. On je najpopularniji i možemo slobodno reći najštovaniji svetac u Katoličkoj Crkvi. Iako znate neke detalje iz svečeva života nikad nije suvišno o njima opet govoriti, nadahnjivati se i učiti od najboljih. Naime, sv. Ante Padovanski uopće nije iz Padove već potječe iz plemenite lisabonske obitelji, dakle, iz Portugala.

I nije se u početku zvao Ante već Ferdinand. A kako je završio u Padovi i postao Ante? Ukratko, kad mu je bilo 20 godina, stupio je u red regularnih kanonika sv. Augustina i to u Lisabonu. Ondje je prošao formaciju kroz nekoliko godina i osobito se dao na proučavanje Svetog pisma i svetih Otaca, posebno sv. Augustina, što će kasnije kad postane veliki propovjednik uvelike doći do izražaja.

Po svemu sudeći godinu dana nakon svećeničkog ređenja bio je svjedokom kad je kroz Coimbru, grad u Portugalu, prolazila povorka s relikvijama franjevačkih mučenika. Naime, bili su to franjevački mučenici za vjeru u sjevernoj Africi, u Maroku. I tada mladi augustinac Ferdinand ostao je toliko zanesen njihovim primjerom da je i on svoju vjeru želio posvjedočiti krvlju.

Da to nije bila samo želja svjedoče i događaji koji su uslijedili. Naime, brzo je pristupio franjevcima tom tada sasvim novom redu i kao znak promjene, novog identiteta uzeo ime Ante, možda čak i nadahnut Antom pustinjakom, velikim pokornikom iz prvih stoljeća kršćanstva. Nadalje, još iste godine a riječ je o 1220. kao misionar otputovao je u Maroko. Želio je biti mučenik, no Bog je s njim imao druge planove. Pripremao ga je za velike stvari.

Nisu svi, pa ni sv. Frane, odmah vidjeli sve Antine kvalitete. Sasvim slučajno, mi ćemo reći, a Providnost odozgor se neće složiti s nama, došao je do izražaja njegov propovjednički talent. Bilo je to u Forliju u Italiji na jednom svećeničkom ređenju.

Naime, dogodilo se da je onaj tko je na toj svečanosti trebao propovijedati - bio nepreviđeno spriječen. Kako se nitko nije okuražio Ante je „spasio stvar“, kako mi to kažemo. Održao je propovijed koja je sve zadivjela i u kojoj je pokazao svu dubinu i oštrinu svoje teološke misli. I tu je početak njegova propovijedničkog djelovanja, osobito poznatog po žestini protiv ondašnjih heretika (katara i albigenza) da je i nazvan maljem heretika. Predavao je u Bologni, Tuolouseu, postavio temelje franjevačkoj teološkoj školi koja će kasnije dati velike učitelje, od kojih ističemo sv. Bonaventuru, bl. Ivana Duns Skota itd. Ima jedna crtica iz tog dijela Antina života. Naime, kao profesoru teologije sv. Franjo mu je napisao pismo u kojem mu mudro savjetuje da tako dobro predaje teologiju da pritom nikad ne ugasi duh molitve!

Dobro. Toliko o životu a što možemo naučiti od sv. Ante. Naime, nije dovoljno iako je poželjno samo diviti se svecima, graditi im prekrasne, kipove, kapelice, crkve, nego i nešto, što će reći puno, naučiti od njihova primjera svetog života. U izvlačenju nekih poticaja za naš život poslužit ćemo se onim što već znamo o sv. Anti.

Tako npr. znamo da je sv. Ante poznat kao svetac koji pomaže u pronalaženju izgubljenih stvari. Ali nije sv. Anti stalo prvenstveno do stvari, nego do ljudi. On je nastojao da ljudi njegova vremena pronađu pravu vjeru, a ne tek samo izgubljene stvari. No ljudi kao ljudi, traže uvijek ono što je lakše za njih.

Duboko iskustvo ljubavi prema Bogu i svet život ljudima su ga otkrili kao onoga kome Bog ništa ne uskraćuje. Mnogi vjernici imaju čudesno iskustvo njegove pomoći i zagovora. I mnogo ih zato sv. Anti zavjetuje djecu. Sv. Antu najčešće ćemo vidjeti u crkvama kako drži dijete Isusa na rukama. To je povezano s legendom koja kaže kako su svetog Antu jednom zatekli u mističnom iskustvu kako na svojim rukama nosi dijete Isusa.

Legende redovito na slikovit način opisuju ono što je duboka istina. A istina u ovom slučaju jest da je sv. Ante istinski ljubio Isusa. Drugim riječima, svojim životom – ne samo riječima nego prvenstveno djelima donosio je Isusa ljudima. Bio je svjedok da je Isus živ i da preko njega čini velika djela. To i mi možemo biti, ako hoćemo.

Nadalje, slike i kipovi prikazuju nam svetoga Antu s ljilja­nom u ruci. Bijeli ljiljan znak je čistoće njegova života, njegove potpune odanosti Bogu. osim navedenoga, sv. Antu možemo vid­jeti i s knjigom u rukama. Ta knjiga je Biblija, knjiga nad knjigama. Suvremenici svjedoče da je sv. Ante znao napamet evanđelja i da je Bibliju jako dobro poznavao. Iz nje je crpio mu­drost i snagu za svoje neumorno propovijeda­nje. Riječ Božja ukoliko je čitamo može i nama dati snagu i naše misli i riječi ispuniti jakošću, životom.

Posebno bih istaknuo još jedan način kako se prikazuje sv. Antu. Možemo ga na nekim slikama vidjeti i s kruhom u rukama. To je poz­nati "kruh svetog Ante". Pod tim se nazivom u mnogim crkvama uz lik svetog Ante nalazi i škrabica za milodare. U nju stavljamo svoj novčani dar kojim pomažemo siromašnije od nas. Na taj način kao da sveti Ante i danas nastavlja činiti dobro, pomagati potreb­ne. Stoga dok po njegovu zagovoru, molimo od Boga određene milosti i darove, on kao da nas poziva da i mi nešto od sebe darujemo potrebnijima. Time nas i uči da usrećujući druge i sami postajemo sretni. Ako samo to od njega naučimo, bit će dovoljno!

Piše fra Ivica Jurić