Izgubljeni u prijevodu 1162

Kako moralno upravljati emocionalnim kapitalom?

Kako moralno upravljati emocionalnim kapitalom?
ILUSTRACIJA

„Nema tog znanja koje ne predstavlja moć.“ (Emerson Pugh)
Iako je pojam emocionalne inteligencije (EI, EQ) široko rasprostranjen, nismo do kraja sigurni što točno znači. Riječ je o složenom konceptu; teorije se međusobno razlikuju i nema jedinstvenu definiciju što ga čini kontradiktornim i ambivalentnim. 

Jedni mu osporavaju smislenost tvrdeći da je riječ o logički nespojivom konceptu, terminološkoj kontradikciji - oksimoronu, mitu, unosnom marketinškom triku i pseudoznanosti jer se temelji na mnogim neutemeljenim pretpostavkama i često se može pripisati osobnosti više nego nekom inteligentnom aspektu. 

Drugi ga pak idealiziraju i smatraju najvažnijim prediktorom za životni i poslovni uspjeh jer pomaže ljudima da budu bolji roditelji, bolji supružnici, bolji zaposlenici i bolji lideri. Najjednostavnije rečeno, emocionalna inteligencija sposobnost je prepoznavanja i razumijevanja emocija (kako svojih, tako i tuđih) i korištenje tog znanja kako bi se uspješnije donosile odluke. Kako tumačimo pojmove "bolji" i "uspješno" najvažnije je pitanje, ali u ovom slučaju to ostaje neodređeno. Drugim riječima, od nas se očekuje da prihvatimo definiciju emocionalne inteligencije ne pitajući se što točno znači biti "bolja" i „uspješnija“ osoba. 

Mogu li emocije biti inteligentne? Kako ih pametno koristiti? Je li emocionalna inteligencija uvijek korisna? Postoje li ljudi kojima su emocionalne sposobnosti sredstvo za postizanje sebičnih ciljeva? Može li se emocionalna inteligencija koristiti kao oružje za manipuliranje drugima? Je li pametno biti dobar? Je li dobro biti pametan? Zašto inteligentni ljudi rade glupe stvari? Kako moralno upravljati emocionalnim kapitalom? Vodi li nas emocionalna inteligencija u pravom smjeru? Je li ovaj koncept kompatibilan s vjerskim pogledom na svijet? Treba li emocionalnoj inteligenciji usredištenje u Kristu? 

Emocionalna inteligencija najčešće se smatra poželjnom i dobrom stvari. Naglasak se uglavnom stavlja na njezine prednosti i pozitivne aspekte. Želimo vjerovati da je to vještina koja služi većem osobnom dobru i boljim međuljudskim odnosima. Problem je u tome što je emocionalna inteligencija moralno neutralna. Kao i svaka vještina, nije inherentno vrlina i može se koristiti za dobro ili zlo. Ista vještina može pomoći ljudima ostvariti različite ciljeve. Visoka emocionalna inteligencija ne mora nužno promicati dobrotu i suosjećanje.

Iako se o tamnoj strani emocionalne inteligencije malo govori, postoje konteksti kad nije korisna, a može čak biti i štetna za samu osobu ili one u njezinoj blizini. Osobe s obilježjima tzv. mračne trijade - narcizma, makijavelizma i psihopatije - mogu koristiti emocionalnu inteligenciju kao moćno oružje za postizanje sebičnih interesa i bolesnih ciljeva na račun iskorištavanja i iscrpljivanja ljudi oko sebe. Oni znaju prepoznati emocije kod drugih i odglumiti empatiju ako treba, ali ne mogu iskreno suosjećati. S druge strane, duboka empatija, ključna osobina emotivno inteligentnih ljudi, može jako iscrpljivati. Štetni učinci mogu proizići iz preosjetljivosti na emocionalne informacije pa je takvim osobama emocionalna inteligencija teret, a ne prednost. 

Bol zbog suosjećanja s drugima može biti tako velika da zna izazvati „empatijski stres“. Osobe koje su brižne, iskrene, dobroćudne i ljubazne mogu iz tih istih razloga biti ranjive, preopterećene i preosjetljive. Zločesti i zli ljudi možda bolje prolaze u životu jer su proračunati, prevrtljivi, hladni, bezobzirni, zloupotrebljavaju svoju emocionalnu inteligenciju, „gaze preko mrtvih“ kako bi postigli zacrtane ciljeve, ne izbjegavaju sukobe, ne daju se lako manipulirati, a zlostavljanje je njihov domaći teren. 

U svijetu politike, medija, tehnologije, poslovanja i medicine često vidimo na djelu tamnu stranu emocionalne inteligencije. Šefovi, kolege pa čak i navodni prijatelji ili najbliži članovi obitelji mogu koristiti emocionalno inteligentne vještine na manipulativan i žalostan način. Takve se osobe ne mogu promijeniti (osim čudom Božjim) niti misle da bi trebale pa ih je najzdravije izbjegavati, a tko s takvima mora biti pod istim krovom živi u pravoj patnji. 

Kao što vidimo, emocionalna inteligencija nije sinonim za emocionalnu zrelost i lako se može pretvoriti u emocionalnu manipulaciju. Kako bi manipulacija bila uspješna strategija, nužan je određeni stupanj emocionalne inteligencije. Ljudi s oštrom emocionalnom inteligencijom mogu biti izvrsni manipulatori. Tu leži paradoks emocionalne inteligencije – emocionalno inteligentan izbor ne mora značiti ni dobru ni pametnu stvar.

Mudrost i poniznost vode emocionalnu inteligenciju u pravom smjeru - prema zrelosti i potpuno drukčijoj vrsti uspjeha. Sveti Pavao u „plodovima Duha“ jasno iznosi što je odgovorna primjena emocionalne inteligencije: život u ljubavi, radosti, miru, strpljivosti, ljubaznosti, dobroti, vjeri, blagosti i samokontroli. Postizanje takvog standarda u našem je svakodnevnom životu teško, ali ne i nemoguće ako referentni model emocionalno inteligentnog ponašanja nalazimo u životu Isusa Krista. 

Pred nama su dva izbora. Možemo biti najbolja i najuspješnija verzija sebe, motivirani isključivo osobnim napretkom i zavedeni idejom da je samoostvarenje moguće i poželjno ili biti „preobraženi obnavljanjem svoje pameti u Kristu“.

Način na koji se Krist nosi sa situacijama nepravde, boli i patnje ukazuje na njegove savršene emocionalne sposobnosti, koje se najbolje očituju u pozivu na ljubav prema onima koji mrze i opraštanju onima čije je ponašanje destruktivno. Taj je Kristov poziv izazov za zdrav razum i emocionalno nam teško pada jer je prirodni odgovor kad osjetimo nečije neprijateljsko ponašanje - zamjeranje, mržnja, osveta i očaj. 

Oslanjajući se samo na vlastite snage i svoju emocionalnu inteligenciju, ograničenu i zamračenu, do takve radikalne promjene srca nikad ne bismo došli. Dok god ne „obnovimo svoju pamet u Kristu“ dopuštat ćemo da okolnosti u kojima živimo, naša prošlost i tuđa ludila i zla upravljaju s nama, da nas oblikuju i programiraju, a svaka naša pozitivna promjena bit će površna i kratkotrajna u najboljem slučaju. Emocionalna inteligencija usredištena u Kristu zahtijeva našu sposobnost kontrole nad vlastitim emocionalnim stanjem. 

U svojoj najdubljoj boli Krist je usmjeren na ljubav i oprost. Njegova definicija uspjeha ludost je ovome svijetu, a ogleda se u snazi i mudrosti da uzmemo svoj križ i prevladamo sve izazove s kojima smo u životu suočeni.
Činjenica je da nam silno nedostaje sposobnost prepoznavanja i tumačenja vlastitih i tuđih osjećaja. Teško se nositi s drugim ljudima ako jedva razumijemo sebe. Emocionalno opismenjavanje - ako slijedimo moralni kompas - ne samo da pomaže nositi se s vlastitim emocionalnim (i duhovnim) borbama, nego može pomoći i u suživotu s drugima. 

Sposobnost rasta u emocionalno zahtjevnim situacijama znači da moramo razumjeti kako biti i ostati emocionalno zdravi i zreli - ne samo emocionalno inteligentni. Stoga istinska emocionalna preobrazba počinje upornom i neumornom molitvom Bogu i mirnim povjerenjem u Božju prisutnost, zaštitu i vodstvo unatoč našim osjećajima (bespomoćnosti, straha, krivnje, ljutnje, tuge)  i unatoč našoj nestrpljivosti zbog stvari koje se ne odvijaju onako kako bismo mi željeli.  

To nipošto ne znači izbjegavanje i potiskivanje osjećaja. To je pravi zagrljaj punine emocionalnog iskustva i duboke vjere kako Bog uvijek može vratiti ljepotu i ravnotežu našem emocionalnom životu i dati nam snagu nositi križ, koji nitko ne može izbjeći na svom zemaljskom hodočašću.

Piše Maja Jakšić