Duhovne vježbe 2019

'Uskrsnuće je jedina isprika života'

'Uskrsnuće je jedina isprika života'
Tama Velikog petka preobrazila se u svjetlo Uskrsnog jutra

Nakon korizmene priprave Crkva svečano slavi Uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista od mrtvih. Uskrs je u kršćanstvu najveći i najstariji blagdan, poznat također pod imenom Vazam. Na početku kršćanstva slavio se svake nedjelje, a od 2. stoljeća slavi se jedanput godišnje iako se i dalje svake nedjelje obnavlja uspomena na taj slavni čin Isusove pobjede nad smrću i nad grijehom.

Najvažnija poruka Uskrsa izražena je u jednoj molitvi u kojoj se kaže da je Bog po svojem Jedinorođencu pobijedio smrt i nama otvorio pristup vječnom životu. Raspeti Isus pobijedio je smrt i postao Uskrsli Krist. To je prije svega njegova pobjeda, ali plodove te pobjede osjetit će odnosno uživati svi oni koji povjeruju Isusu i krenu njegovim putem. Plod njegove pobjede za nas koji vjerujemo jest otvoren pristup vječnom životu. To je uistinu veliki razlog za našu radost.

Ono što nije bilo moguće nikome od ljudi, ostvario je Bog po svome Sinu Isusu Kristu. Isusovim uskrsnućem događa se preobrazba našega života na svim razinama. Prije svega smrt prelazi u život. Smrt nije kraj za one koji vjeruju. "Tvojim se vjernima život mijenja, a ne oduzima", poučava nas Crkva. Poraz se pretvara u pobjedu. Na Veliki Petak Isus je, gledajući ljudskim očima, doživio težak poraz: smaknut je kao zločinac, raspet zajedno s razbojnicima. Međutim, njegovim uskrsnućem taj poraz je pretvoren u veličanstvenu pobjedu.

Nadalje, tama Velikog petka preobrazila se u svjetlo Uskrsnog jutra. Isusova tjeskoba u Getcemaniju pretvorila se u mir uskrsnog jutra. Taj mir bio je prvi dar koji je Uskrsli Isus poklonio svojim učenicima. Žalost Velikog petka pretvorila se u veličanstvenu radost koju je donio Uskrsli Spasitelj. Ta je radost zahvatila najprije one koji su Isusa najviše ljubili. Bila je to vjerujemo njegova majka Marija kojoj je Isus prvo navijestio radost Uskrsa.

Sv. Ivan u današnjem evanđelju spominje Mariju Magdalenu koja je došla na Isusov grob vrlo rano, još za mraka. Noć nakon Isusove smrti ona nije mogla spavati. Neprestano je mislila na onoga koga je najviše voljela, a koji je tako tragično završio. Zato je pohitila na njegov grob da se tamo još jednom isplače. Međutim, Isusa tamo nije bilo. Uskrsnuo je.

Vijest o praznom grobu javila je odmah njegovim učenicima Petru i Ivanu koji su odmah dotrčali na grob i vidjeli da tamo nema Isusova tijela. Prazan grob Ivanu je bio dovoljan dokaz da povjeruje da je Isus uskrsnuo. Zanimljivo je primijetiti kako je prazan grob za jedne dokaz da je Isus uskrsnuo, a za druge je to znak da je netko uzeo Isusovo tijelo i sakrio ga. Ivan je vidio prazan grob i povjerovao. Isusovi protivnici su vidjeli prazan grob i optužili njegove učenike za krađu.

I pred nama je prazan grob, ali i mnoštvo svjedoka Krista Uskrsloga. Tko istinski povjeruje u Isusa Krista, treba postati svjedokom njegova uskrsnuća. Anđeli su rekli ženama da idu javiti učenicima da je Isus uskrsnuo. Uskrs je vijest koju treba dalje širiti. Zašto? Zato što je Uskrs događaj koji je promijenio povijest ovoga svijeta. Nakon Isusova uskrsnuća smrt više nema zadnju riječ u našem životu. Posljednju i konačnu riječ ima život i to život vječni.

Ljudski je život ovdje na zemlji, unatoč kratkotrajnim radostima, ipak težak, a nekima i mučan. Zemlja je suzna, a često puta i krvava dolina na kojoj se može samo sanjati o sreći i životu bez muke i križa. Ispunjenje tih snova dogodit će se onkraj ovoga života, nakon smrti, odnosno u vječnosti za koju smo stvoreni i za kojom svim bićem čeznemo. Da nema mogućnosti uskrsnuća na bolji život, čovjek bi bio najjadnije stvorenje na ovoj zemlji. Tek nakon Isusova uskrsnuća, teški i za mnoge gorki život ovdje na zemlji ima se čime ispričati. To je uskrsnuće.

"Uskrsnuće je jedina isprika života", kako lijepo reče jedan mudrac. Raspeti Isus se preobrazio u Uskrsloga Krista. Raspeta Ljubav na križu preobrazila je čitav svemir. To je pobjeda Božja nad smrću. To je pobjeda Ljubavi. Nakon Isusova uskrsnuća smrt više nema zadnju riječ. Kršćansko vjerovanje završava riječima: "Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni!"

Ljudska povijest bez mogućnosti uskrsnuća bila bi strašna i besmislena tragedija. Na sreću, nije tako! Isusov život i njegovo uskrsnuće daju nam za pravo da vjerujemo u njegove riječi: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u me, živjet će ako i umre". Današnjem čovjeku uskrsnuće treba navijestiti kao nešto najljepše što mu se još može dogoditi.

Najljepše i najugodnije iznenađenje Bog je ostavio ljudima nakon smrti. To je Uskrs - prijelaz u život neizrecive radosti i ljubavi koji će vječno trajati. Svaki čovjek nosi u svome srcu čežnju za izgubljenim rajem. To blaženo stanje nije puka iluzija, ono je stvarnost koja čeka one koji budu vjerovali u ljubav Božju u Kristu Isusu. To uskrsnuće od mrtvih kojim se čovjek vraća u raj plaćeno je velikom cijenom.

Otkupljeni smo predragocjenom krvlju Isusa Krista, nevinog i neokaljanog Jaganjca. Zašto je u Božjem planu spasenja svijeta uključena muka i smrt Njegova Jedinorođena Sina, to za nas ostaje misterij. Bog će nam odgovoriti na to pitanje na Sudnjem danu kad bude donio konačnu presudu nad ljudskom poviješću. Tada će nam biti jasno sve što sada ne razumijemo. Čovjek teško vjeruje u tako veliku i bezuvjetnu ljubav kao što je Isusova ljubav prema nama. Isus prihvaća križ i gorku smrt da spasi čovjeka. Raspet na križu, oprašta svojim neprijateljima i moli za one koji ga progone.

Tako veliku muku može podnijeti samo veliko srce koje božanski ljubi. Nijedan smrtnik, dakle obični čovjek nije mogao spasiti ovaj svijet. Uzeti grijehe čitavog svijeta na se i pomiriti nas s Bogom, to je mogao učiniti samo Sin Božji. Uskrsnuće je čin kojim je Isus završio svoje zemaljsko poslanje. Iz ljubavi prema ljudima, sebe je predao ne samo u ruke svojim neprijateljima, nego se dragovoljno izručio samoj smrti. Bog ga je treći dan uskrisio od mrtvih i tako opravdao njegovo poslanje obećavajući u isto vrijeme da će svi oni koji budu slijedili Isusov život ljubavi i nesebičnog darivanja također s njime uskrsnuti od mrtvih. To je smisao uskrsnuća: pobijediti samu smrt i ući u život vječni.

To čovjek sam po sebi, svojim silama ne može ostvariti. Uskrsnuće je čovjeku darovano. Uskrs je za nas također poziv na svakodnevno umiranje i uskršavanje. Samo ono što umre moći će uskrsnuti. Tko umre sebi, svome egoizmu i svojim iluzijama, uskrsnut će pun ljubavi, sreće i božanskog mira. Konačno uskrsnuće dogodit će se nakon smrti, ali ono se mora svakodnevno pripremati već u ovom životu. U tom smislu, Uskrs je poziv na hrabrost umiranja sebi kako bi nas već u ovom životu prožela ljubav Božja, odnosno Duh Sveti koji oživljuje i uskršava mrtve.

"Ljubav je Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan", kaže sv. Pavao. Prema tome, tko bude vjerovao i nesebično ljubio sigurno će uskrsnuti na život vječni. Dogodit će mu se uskrsnuće mrtvih i bit će uveden u život beskrajne ljubavi Božje. Isusovo uskrsnuće je jamstvo da ćemo i mi uskrsnuti. Samo je On mogao reći: "Tko bude vjerovao u mene, živjet će ako i umre".

Najradosnija spoznaja do koje čovjek može doći na ovom svijetu jest u uvjerenju da smrt nema zadnju riječ u našem životu. Posljednju riječ ima život. Budućnost pripada Ljubavi koja je jača od smrti. Bog je ljubav i koji ostaju u ljubavi, ostaju u Bogu, pobjeđuju smrt i ulaze u život vječni. U tom smislu je sv. Ivan apostol napisao ove riječi: "Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću. Tko ne ljubi, ostaje u smrti". Uskrsnuće počinje već ovdje na zemlji po životu iz ljubavi. Uskrs je pobjeda vjere i ljubavi i svaki koji čvrsto vjeruje i nesebično ljubi, uskrsnut će na život vječni.

pater Mijo Nikić

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.