Duhovne vježbe 1904

Naš je život iskrižan križevima

Naš je život iskrižan križevima
Križ je naš znak / ILUSTRACIJA CROPIX

Isusovo preobraženju zbilo se na brdu Tabor. Događaj preobraženja Isusova navješćuje nam nekoliko poruka koje su važne za naš život i naše vječno spasenje. Što se dogodilo u samom činu preobraženja? Isus je uzeo sa sobom tri učenika: Petra, Ivana i Jakova i popeo se s njima na jedno brdo gdje se očitovala Božja slava na Isusovu licu. Sveti Luka kaže za Isusa da mu se izgled lica izmijenio, a odjeća mu sjajem zablistala.

Prva poruka preobraženja Isusova jest u otkrivanju njegova pravog božanskog identiteta. Isus je prije svega Sin Božji, On je vječni Logos, Riječ Božja koja se utjelovila u ovu našu povijest. Tom prilikom sam Bog Otac se oglasio i jasno rekao: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" Ova je poruka bila vrlo važna i potrebna za Isusove učenike koji su na tako zoran i uvjerljiv način dobili potvrdu da je Isus uistinu Mesija, Božji poslanik, onaj koga su proroci naviještali i koga je Bog odredio da spasi i otkupi židovski narod i čitav svijet.

U svome kratkom obraćanju Bog je saopćio učenicima dvije bitne poruke: prvo: Isus je njegov ljubljeni Sin, njegov Izabranik, i drugo: Isusa treba slušati. Tko želi doći Bogu Ocu, taj mora ovdje na zemlji slušati Onoga koga je On poslao.

Druga poruka preobraženja navješćuje da se Isus pojavljuje kao onaj koji ispunjava Pisma i njihova proročanstva o Mesiji, Sluzi Božjemu i Sinu Čovječjemu. Na brdu preobraženja pojavili su se velikani Staroga zavjeta: Ilija i Mojsije. Ilija je predstavljao proroke koji su naviještali dolazak Mesije, a Mojsije je predstavljao zakon koji je Bog upravo preko Mojsija objavio svome narodu.

Ilija i Mojsije su veoma važni u ovom kontekstu preobraženja Isusova. Oni potvrđuju, mogli bismo reći, Isusov legitimitet, da on smije nastupiti kao Onaj koga je Stari zavjet navješćivao i iščekivao. Čovjek je oduvijek bio u napasti da Boga zamišlja po svojim shemama, da Boga stvori na svoju sliku i priliku, umjesto da sebe oblikuje i izgrađuje po Božjem planu i promislu. Tako su i Židovi u Isusovo vrijeme iščekivali Mesiju, Božjeg poslanika kako su ga oni zamišljali, a takvog onda nisu mogli prepoznati u osobi Isusa iz Nazareta. Političko i duhovno vodstvo Židova u Isusovo vrijeme nije prihvatilo Isusa kao Mesiju, Božjeg izabranika. Pa i u ovo naše vrijeme većina Židova očekuje drugog Mesiju ili ne očekuju više nikoga.

Na brdo preobraženja Bog je poslao Iliju i Mojsija, a onda se i Bog sam oglasio i jasno potvrdio da je Isus njegov Izabranik, Onaj koji će spasiti Izraela i čitav narod. Ovu je istinu važno i nama danas potvrđivati jer postmoderna religioznost želi Isusa nivelirati s drugim duhovnim i religioznim velikanima kako bi mu otela jedinstvenu ulogu kao Sina Božjega u povijesti spasenja ovoga svijeta.

Treća poruka preobraženja sastoji se u istini da se do božanske proslave dolazi kroz muku i smrt. Sveti Luka kaže da su Ilija i Mojsije razgovarali s Isusom o njegovu Izlasku što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. Ovdje je Izlazak pisan velikim slovom i označuje Isusovu muku, njegovu agoniju u Gecemaniju i konačnu njegovu smrt na križu nakon koje slijedi slavno uskrsnuće. Isusov primjer je jedini put do slave koju je Bog pripremio onima koji budu slušali njegova Izabranika.

"Per aspera ad astra", govorili su stari Rimljani. "Po trnju do zvijezda". Kroz patnju se dolazi do slave, kroz smrt se ulazi u život. To je mudrost koju je Isus donio i svojim primjerom pokazao i dokazao. Kad se Isus ukazao svojim učenicima na putu za Emaus nakon uskrsnuća, izričito im je tada rekao: Zar niste znali da je Sin čovječji trebao trpjeti i umrijeti i tako ući u svoju slavu.

Križ je naš znak. Naš je život iskrižan križevima. I to je znak da nas Bog nije napustio. On nas želi suobličiti slici Sina svoga, najprije slici Raspetoga pa onda i proslavljenoga. Tu istinu potvrđuje i sv. Pavao kad se u poslanici Filipljanima tuži na one koji preziru i odbacuju križ Kristov, Pavao izričito kaže: "...a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova". Na drugom mjestu Pavao nas poziva da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je nama svijet raspet, a mi svijetu.

Četvrta poruka prisutna u Isusovu preobraženju jest činjenica da se Božja slava nad nama očituje i događa kroz molitvu. U evanđelju koje govori o preobraženju čitamo kako je Isus uzašao na goru da se pomoli. "I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista". Molitva je mjesto susreta s Bogom. Molitva je prostor u kojem Bog može djelovati. "Molite i dobit ćete", kaže Isus kad govori o molitvi.

Isus se često povlačio na molitvu u kojoj je razgovarao sa svojim Ocem nebeskim. To je činio kasno navečer ili rano ujutro. Ako želimo da se i na nama očituje slava Božja, moramo naći više mjesta i prostora za svoju molitvu. Meditativna molitva u kojoj osluškujemo ono što nam Bog želi reći smiruje naše tijelo i tješi i ohrabruje našu dušu. Svima nama Bog ima i želi još puno toga reći, ali nikako da nas nađe u molitvi, tamo gdje on saopćuje svoju volju i dijeli svoje darove.

Molitva je najbolji lijek za dušu i odmor za tijelo. Dokazano je već da pola sata istinskog druženja s Bogom u smirenoj meditativnoj molitvi vrijedi kao dva sata dobrog spavanja, drugim riječima takva molitva odmara i tijelo i obogaćuje dušu. Neka nas ova činjenica da se Isusovo preobraženje dogodilo u molitvi, potakne da i mi u svome životu nađemo malo više vremena za molitvu. Obitelj koja zajedno moli, zajedno i ostaje, govorila je blažena Majka Terezija.

Peta poruka Isusova preobraženja očituje se u činjenici da je Isus za svjedoke svoga preobraženja uzeo ona tri učenika koja će biti svjedoci njegove muke u Gecemaniju. To su Petar, Ivan i Jakov. Upravo njih trojica su bili prisutni u časovima Isusove agonije u Gecemaniju kad se Isus krvlju znojio i molio Oca ako je moguće da ga mimoiđe gorki kalež muke. Preobraženje kao prediskustvo Kristove slave ima za svrhu da podrži učenike uz času kad budu dionici misterija Kristova križa.

Isus je želio da spomenuta trojica učenika na Taboru vide Isusovu slavu koja će se trajno zadržati na njemu nakon uskrsnuća, kako bi mogli izdržati kušnju i sačuvati vjeru u Isusa kad ga budu gledali u njegovoj muci. Svima nama su potrebni trenuci ohrabrenja da mognemo izdržati teške časove muke i iskušenja. Bog nam sigurno daje da osjetimo njegovu ljubav i naslutimo slavu koju nam je pripremio u svome kraljevstvu. Ako se ne sjećamo tih trenutaka i ne prepoznajemo ih u svome životu, znak je da se ne družimo s Bogom u molitvi.

Pater Mijo Nikić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.