Duhovne vježbe 629

Uskrsnuo je kako je i rekao!

Uskrsnuo je kako je i rekao!
FOTO DUJE KLARIĆ / CROPIX

Isusovo uskrsnuće je povijesni i nadpovijesni događaj. Uskrsnuće je povijesni događaj jer se stvarno dogodio u ljudskoj povijesti. Na dan Kristova uskrsnuća, u ranu zoru, dogodilo se nešto nečuveno i još nezabilježeno u ljudskoj povijesti: Raspeti i pokopani Krist ustaje iz groba i javlja se hrabrim ženama i svojim uplašenim učenicima pozdravljajući ih utješnim pozdravom: Mir vama. Uskrs je također nadpovijesni događaj jer je to prodor onostranog u ovostrani svijet. Onaj koji je bio mrtav, posvjedočio je da je opet živ.

Vjera u Uskrsnuće Kristovo ima čvrst temelj jer je zajamčena iskustvom i svjedočanstvom apostola koji su vidjeli Uskrslog Isusa. Živimo u svijetu u kojem se laž i izmišljotina zaogrću u znanstveno ruho kako bi bili uvjerljivi i prihvatljivi za one koji ne misle svojom glavom i ne traže uvjerljive dokaze. Kristovo uskrsnuće jest sadržaj naše vjere. U Vjerovanju govorimo kako je Isus Krist za nas raspet, umro i pokopan te treći dan uskrsnuo od mrtvih. Za tu istinu posvjedočili su nam apostoli koji su od plašljivih kukavica postali hrabri svjedoci koji su bili spremni ići u mučeničku smrt kako bi ostali vjerni Uskrslom Kristu i uvjerljivi u svome svjedočanstvu da je Isus živ i nakon svoje smrti. 

Prema tome naša vjera u uskrsnuće nije nerazumna i varljiva, niti se temelji samo na osjećajima. Naša se vjera temelji na svjedočenju apostola koji su bili očevici Krista uskrsloga. Njihovo svjedočanstvo je temelj vjere svih nas koji nismo osobno svojim očima vidjeli Krista, a vjerujemo u njega koji je Gospodar ljudske povijesti, sudac živih i mrtvih, darovatelj života svima koji ga u vjeri prihvaćaju. «Blago onima koji ne vidješe a vjeruju», reče uskrsli Krist apostolu Tomi (Iv 20,29). 

«Kristovo uskrsnuće je stvarno, ali nije povratak u prijašnje stanje. Isus se ne vraća, nego otvara put u novu dimenziju življenja za koju nemamo riječi ni opisa – Isus je ušao u Očevu slavu. Kao što ponavlja i sv. Pavao, naše uskrsnuće ne će biti tek oživljavanje smrtnoga tijela, nego će čitav čovjek ući u život – preobraćen: «Sije se u raspadljivost, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno» (1Kor 15,42-44). 

Nada koju nam je Bog otvorio uskrsnućem Kristovim temelji se u Bogu. Onaj koji nas je stvorio u svojoj vjernosti i ljubavi, ne prepušta nas smrti. Temelj našoj nadi ujedno je i istina o čovjeku. Bog želi svakoga čovjeka privući k sebi; objavio nam je da sve ljude želi po križu i kroz životne tjesnace voditi uskrsnuću i u prostranstvo svoga Kraljevstva». (kard. J. Bozanić, uskrsna poruka 2006.). 

Braćo i sestre u Kristu! Iz indikativa Kristova uskrsnuća, slijedi imperativ našeg poslanja. «Ako ste suuskrsnuli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za inim gore težite, ne za zemaljskim!». Ove riječi sv. Pavla apostola žele nam reći da smo svi mi, koji smo kršteni, u Kristovu smrt smo kršteni. A kako je Krist već uskrsnuo, i mi smo s njime suuskrsnuli. To znači da smo mi već sada pobjednička Kristova generacija. 

Mi smo, doduše, još u smrtnom tijelu, ali znamo što nas čeka poslije smrti: ulazak u slavu u kojoj se naš Spasitelj Uskrsli Krist već nalazi. Prema tome, naša smrt će biti samo prolaz u slavu. To je ta najradosnija vijest koju je ova zemlja ikada čula. To je senzacija nad senzacijama koju mas mediji ovoga svijeta ne razumiju, pa onda idu izmišljati neke senzacije, a ovu najveću i istinitu ne prihvaćaju. Mi vjernici vjerujemo Isusu, njegovim riječima i njegovim djelima. 

Mi vjerujemo u njegovo uskrsnuće i zato ćemo težiti za onim što je na nebesima, i nećemo dopustiti da nas zarobi ova zemlja, da nas prevari đavao sa svojim blještavilom. Radije ćemo prihvatiti Kristov križ, nego živjeti u iluzijama da je moguće biti sretan bez Boga i bez križa. Tko istinski ljubi Krista, taj će prihvatiti i svoje svakodnevne križeve, znajući da se kroz muke i nevolje ulazi u slavu nebesku. «Tko hoće biti moj učenik neka svakodnevno uzme svoj križ i ide za mnom», poručuje nam raspeti i Uskrsli Spasitelj. 

Isplati se povjerovati ovim Isusovim riječima i povjerovati u njegovo Uskrsnuće. Isusovim uskrsnućem događa se preobrazba našega života na svim razinama. Prije svega smrt prelazi u život. Smrt nije kraj za one koji vjeruju. «Tvojim se vjernima život mijenja, a ne oduzima», poučava nas Crkva. Poraz se pretvara u pobjedu.

Na Veliki Petak Isus je, gledajući ljudskim očima, doživio težak poraz: smaknut je kao zločinac, raspet zajedno s razbojnicima. Međutim, njegovim uskrsnućem taj poraz je pretvoren u veličanstvenu pobjedu. Nadalje, tama Velikog petka preobrazila se u svjetlo Uskrsnog jutra. Isusova tjeskoba u Getsemaniju pretvorila se u mir uskrsnog jutra. Taj mir bio je prvi dar koji je Uskrsli Isus poklonio svojim učenicima. Žalost Velikog petka pretvorila se u veličanstvenu radost koju je donio Uskrsli Spasitelj. 

Ta je radost zahvatila najprije one koji su Isusa najviše ljubili. Bila je to vjerujemo njegova majka Marija kojoj je Isus prvoj navijestio radost Uskrsa. Sv. Ivan u današnjem evanđelju spominje Mariju Magdalenu koja je došla na Isusov grob vrlo rano, još za mraka. Noć nakon Isusove smrti ona nije mogla spavati. Neprestano je mislila na onoga koga je najviše voljela, a koji je tako tragično završio. Zato je pohitila na njegov grob da se tamo još jednom isplače. Međutim, Isusa tamo nije bilo. Uskrsnuo je. Vijest o praznom grobu javila je odmah njegovim učenicima Petru i Ivanu koji su odmah dotrčali na grob i vidjeli da tamo nema Isusova tijela. Prazan grob Ivanu je bio dovoljan dokaz da povjeruje da je Isus uskrsnuo. 

Zanimljivo je primijetiti kako je prazan grob za jedne dokaz da je Isus uskrsnuo, a za druge je to znak da je netko uzeo Isusovo tijelo i sakrio ga. Ivan je vidio prazan grob i povjerovao. Isusovi protivnici su vidjeli prazan grob i optužili njegove učenike za krađu. I danas se događa isto: pravi vjernici vjeruju u Kristovo uskrsnuće, a oni koji to ne mogu ili ne žele vjerovati izmišljaju razne kodove i kriva evanđelja da opravdaju svoju nevjeru i bar donekle ublaže očaj u koji ih njihova nevjera vodi. Pred nama je prazan grob, ali i mnoštvo svjedoka Krista Uskrsloga. Tko istinski povjeruje u Isusa Krista, treba postati svjedokom njegova uskrsnuća. Anđeli su rekli ženama da idu javiti učenicima da je Isus uskrsnuo. 

Uskrs je vijest koju treba dalje širiti. Zašto? Zato što je Uskrs događaj koji je promijenio sudbinu ovoga svijeta. Nakon Isusova uskrsnuća smrt više nema zadnju riječ u našem životu. Posljednju i konačnu riječ ima život i to život vječni. Ljudski je život ovdje na zemlji, unatoč kratkotrajnim radostima, ipak težak, a nekima i mučan. Zemlja je suzna, a često puta i krvava dolina na kojoj se može samo sanjati o sreći i životu bez muke i križa. Ispunjenje tih snova dogodit će se onkraj ovoga života, nakon smrti, odnosno u vječnosti za koju smo stvoreni i za kojom svim bićem čeznemo. Da nema mogućnosti uskrsnuća na bolji život, čovjek bi bio najjadnije stvorenje na ovoj zemlji. Tek nakon Isusova uskrsnuća, teški i za mnoge gorki život ovdje na zemlji ima se čime ispričati. To je uskrsnuće. 

«Uskrsnuće je jedina isprika života», kako lijepo reče jedan mudrac. Raspeti Isus se preobrazio u Uskrsloga Krista. Raspeta Ljubav na križu preobrazila je čitav svemir. To je pobjeda Božja nad smrću. To je pobjeda Ljubavi. Nakon Isusova uskrsnuća smrt više nema zadnju riječ. Ljudska povijest bez mogućnosti uskrsnuća bila bi strašna i besmislena tragedija. Na sreću, nije tako! Isusov život i njegovo uskrsnuće daju nam za pravo da vjerujemo u njegove riječi: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u me, živjet će ako i umre”. 

Današnjem čovjeku uskrsnuće treba navijestiti kao nešto najljepše što mu se još može dogoditi. Najljepše i najugodnije iznenađenje Bog je ostavio ljudima nakon smrti. To je Uskrs – prijelaz u život neizrecive radosti i ljubavi, u život koji će vječno trajati. Svaki čovjek nosi u svome srcu čežnju za izgubljenim rajem. To blaženo stanje nije puka iluzija, ono je stvarnost koja čeka one koji budu vjerovali u ljubav Božju u Kristu Isusu.

Piše pater Mijo Nikić