Duhovne vježbe 838

Isus bježi od slave ovoga svijeta i povlači se na molitvu

Isus bježi od slave ovoga svijeta i povlači se na molitvu
ILUSTRACIJA

U Evanđelju susrećemo Isusa koji se moli, propovijeda, izgoni zle duhove i ozdravlja bolesnike. Na taj način Isus ispunjava sve ono što su o njemu starozavjetni proroci već davno navijestili. Budući da je Isus jednom rekao da ga moramo u svemu nasljedovati, to znači da i mi, ako želimo biti njegovi učenici, trebamo puno moliti, zatim svojim riječima i životom naviještati evanđelje, svojim svetim životom izgoniti zloduhe i svojom vjerom i zauzetom ljubavlju liječiti i ozdravljati bolesnike.

Sveti Marko nam u svom evanđelju daje do znanja kako se Isus povukao na samotno mjesto u rano jutro da se tamo moli svome Ocu nebeskome. Nakon mnogih čudesnih ozdravljenja ljudi su bili oduševljeni Isusom i tražili su ga da ga proslave, a on se sakrio, odnosno povukao na molitvu. 

Ljudi ovoga svijeta, kad dožive neki uspjeh onda organiziraju razna druženja i konferencije za tisak kako bi im se drugi divili, a Isus bježi od slave ovoga svijeta i povlači se na molitvu. Time nam je želio reći da se i mi čuvamo slave ovoga svijeta, jer je ona kratkotrajna i isprazna. Prava je slava samo ona koja nas čeka na nebesima i koju nam je sam Bog priredio. Ta se slava postiže poniznošću, vjerom i nada sve ljubavlju koja drugima nesebično služi. 

Vratimo se još malo molitvi na koju nas Isus svojim primjerom poziva. Molitva je prostor u kojem Bog može raditi za nas. Molitva je ozračje u kojem primamo Božje darove koje nam je namijenio. Svojom molitvom mi ulazimo u Božji svijet, a to je svijet ljubavi, radosti i mira. Molitva je razgovor i druženje s Bogom. Sveti Augustin kaže da se duša hrani onim što je veseli, a nju najviše veseli druženje s Bogom koje se događa po molitvi. Svojom molitvom mi dajemo Bogu priliku da djeluje u nama i da čini svoja čudesna djela preko nas.

Molitva je i naš odgovor Bogu na njegovu ljubav prema nama. Tko Boga voli, taj se Bogu moli. Molitvom se naša duša hrani, vjera nam jača, pouzdanje u Boga se učvršćuje i mi jačamo u svojoj sposobnosti da iskreno i nesebično volimo Boga i ljude. Molitvom napredujemo na putu vječnog spasenja. Osim vječnog, po molitvi se može zadobiti i vremenito spasenje, odnosno zdravlje duše i tijela, po ustrajnoj i žarkoj molitvi može se postići tjelesno i psihičko zdravlje. Na hodočasničkim mjestima gdje se puno moli događaju se čudesna ozdravljenja daleko češće nego u drugim mjestima. 

Da naša molitva bude djelotvorna, dakle učinkovita, da njome postignemo ono što želimo i molimo, potrebno je da ona bude ustrajna, žarka, nesebična, u skladu s voljom Božjom te da u njoj najprije tražimo volju Božju i njegovo kraljevstvo. Sam Isus jednom reče: "Tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravdu, a sve ostalo će vam se nadodati". Možda je najveći razlog zašto naše molitve često nisu uslišane upravo u tome što mi najprije tražimo ono što bi nam se trebalo nadodati, a ne tražimo najprije volju Božju i njegovo kraljevstvo.

Ako želimo nešto od Boga dobiti, tražimo najprije ono što Bog želi. Zato je najbolja molitva često u sebi ponavljati riječi iz Očenaša: "Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja". Te riječi možemo izgovarati u sabranoj meditaciji, ali također i onda kad smo na putu, kad radimo bilo koji posao u kojem možemo nesmetano razmišljati o onome što želimo. Tko može neka stotine puta ponavlja ove spasonosne riječi i neka ih prati svojom vjerom, tada će one sigurno donijeti plod: na nama će se ostvariti volja Božja i mi ćemo dobiti i ono što smo sami željeli ako je to za naše dobro. Što se Boga tiče, on jedva čeka da nam može dati svoje darove, a on može dati sve što ga zamolimo, samo mi nismo uvijek spremni primiti njegove darove jer ne molimo i jer nemamo jake vjere. 

Molitva daje našoj duši Božji mir, a našem tijelu opuštenost i blaženstvo. Dokazano je da pola sata dubinske kršćanske meditacije vrijedi kao dva sata dobrog dubokog sna. Istinska molitva djeluje blagotvorno i na dušu i na tijelo. Tko sebi želi dobro, taj će pronaći dnevno barem petnaestak minuta za molitvu.

pater Mijo Nikić