Duhovne vježbe 881

Čovjeku koji živi u laži nije lako podnijeti istinu

Čovjeku koji živi u laži nije lako podnijeti istinu
ILUSTRACIJA

Sedma Božja zapovijed glasi: «Ne reci lažno svjedočanstvo na bližnjega svoga». Ova Božja zapovijed izrečena je već u Starom zavjetu (Izl 20, 16 i Pnz 5, 20), a potvrđena je od samog Isusa u Novom zavjetu. Ona regulira međuljudske odnose. 

Bogu ne možemo lagati jer On sve zna i njemu se ne može ništa sakriti. On svojim znanjem proniče i naše misli. On zna sve što se dogodilo i što će se u budućnosti dogoditi. Pa ipak, ljudi se usuđuju lagati i samome Bogu, misleći da i njega mogu zavarati. Laž je najveća protivnost istini. Istina oslobađa, a laž otuđuje, odnosno zarobljuje čovjeka. Živeći u istini, čovjek postaje autentičan, a kad laže, on radi najviše protiv samoga sebe. I onda kad laže drugome, čovjek najviše šteti samome sebi. Živeći u laži, čovjek se degradira kao osoba.

Biblija već u Starom zavjetu na više mjesta govori o grijesima laži. Kad je laž potvrđena zakletvom, onda je ta laž još i oskvrnjivanje Božjeg imena. U Levitskom zakoniku (19, 12) čitamo: «Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga Boga. Ja sam Jahve!» Starozavjetni proroci grijeh laži shvaćaju mnogo šire: himba, prijevara, nesklad između mišljenja i jezika. Biblija jasno daje do znanja da je lažljivac osuđen na propast. Psalam 5. kaže da Jahve mrzi sve što čine bezakonje i uništava lažljivce. Nauk Novog zavjeta je kristalno jasan kad je u pitanju dilema između laži i istine. «Vaš govor neka bude: da, da, ne, ne!» (Mt 5, 37). Sveti Pavao donosi i razlog zašto kršćani ne bi smjeli lagati. On kaže: «Ne lažite jedan drugome, jer ste svukli staroga čovjeka s njegovim djelima, a obukli novoga» (Kol 3, 9).

Ne priznavanje pravoga Boga jest laž, jer je Bog istina i tko ne prihvaća pravoga Boga, on ne prihvaća istinu, odnosno živi u laži. Slično misli i sv. Pavao kad zaklinje pogane da se odvrate od kumira laži da bi služili živomu i pravomu Bogu. 

Najgore je kad čovjek usvoji naviku laganja u svome životu. Kad mu laž postane nešto naravno i normalno. Tada čovjek postaje podlac, usta su mu puna laži, kaže 59. psalam. Takve se osobe pouzdavaju u svoju laž i ne žele se od nje odvratiti. Ukoliko čovjek želi biti u zajedništvu s Bogom, on mora prognati laž iz svoga života. Odbacivanje laži, prvenstveni je zahtjev kršćanskog života. «Odbacite od sebe svaku vrstu zloće i svaku vrstu lukavštine, licemjerja, zavisti i svaku vrstu klevetanja», (Pt 2, 1), poručuje sveti Petar svojim vjernicima. Biblija govori o lažnim prorocima, lažnim mesijama i lažnim učiteljima, dajući nam do znanja da će se u povijesti pojaviti ljudi koji će na razne načine zavoditi narod predstavljajući sebe za ono što nisu.

Iako zvuči nevjerojatno, ipak je istina da čovjek može lagati samome sebi. To se događa onda kad nema hrabrosti priznati i prihvatiti istinu koja je teška i bolna, nego zavarava samoga sebe vjerujući da je istina ono što bi on želio da bude. Čovjek koji misli da je s njime sve u redu, da su uvijek drugi krivi za sve nevolje u životu, da se on nema ni zašto i nikada kajati, jest čovjek koji ne priznaje istinu prema samome sebi. Takav je čovjek sličan noju koji zabode glavu u pijesak kad vidi da mu se neprijatelj približava. Upravo za to postaje najlakši plijen svome neprijatelju. 

Slično stradava i čovjek koji bježi od istine. On postaje žrtva svoje laži. Kad jednom počne lagati sebi ili drugima, čovjek upadne u jednu mrežu laži koja ga sve više zarobljava dok ga na koncu ne uguši. Čovjeku koji živi u laži nije lako podnijeti istinu, jer takvog čovjeka istina peče. Istina boli jer nas želi istrgnuti iz ropstva laži. A ono što nas boli, to nas i liječi, reče jedan mudrac. Tko sebe voli, taj će izdržati bol i tako razumjeti zov istine koja oslobađa.

Najveći lažac ili kako ga Biblija naziva Otac laži, jest Sotona. U knjizi Otkrivenja čitamo da je Sotona stara Zmija koja zavodi cijeli svijet od dana kad je zavela prvu ženu Evu. Biblija Sotonu naziva lašcem i ubojicom ljudi. Sotona nema u sebi istine. Sotona se najviše okomio na Isusa zato što je Isus naviještao istinu koju Sotona nije mogao podnijeti. Sotona će, prema nauku Biblije, podići lažne proroke da obmane ljude te ih privole na obožavanje lažnih kumira. Isus je na Posljednjoj večeri molio Oca nebeskog da njegove učenike sačuva u istini.

Lagati se može riječima, ali također i životom. Licemjer je čovjek koji laže svojim životom. To je čovjek čije ponašanje nije odraz misli srca. Licemjer, htijući prevariti druge, vara samoga sebe. Licemjer izokreće Božje propise u korist svoje otimačine i svoje neumjerenosti. Prema Isusovim riječima, licemjer je čovjek koji časti Boga samo usnama, a srce mu je daleko od Boga (usp. Mt 15, 7). Da bi se takav čovjek mogao spasiti, on se mora najprije obratiti, on mora postati novi čovjek. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, kaže Biblija već na svojoj prvoj stranici. 

Prema tome, da čovjek mogne biti istinski sretan, da mogne biti ono što jest, onakav kakvog ga je Bog zamislio da bude, on mora odbaciti svaku laž i živjeti u istini, živjeti u skladu s Onim koji je sama Istina. Živeći u laži, čovjek bježi od sebe i od Boga. Kad prizna istinu, čovjek se vraća Bogu, dolazi k sebi i tako spašava svoj identitet, odnosno biva ono što biti mora – dijete Božje koje živi u istini da bi mogao primiti Božju ljubav i potpunu radost koja se dariva onima koji priznaju i žive istinu.

Piše pater Mijo Nikić