Duhovne vježbe 1049

Ono što osvoji tvoju pozornost, to će te i pobijediti!

Ono što osvoji tvoju pozornost, to će te i pobijediti!
ILUSTRACIJA

Jedna poučna priča kaže kako je nekada davno stari Indijanac ispričao svome unuku jednu životnu istinu. „U duši svakog čovjeka vodi se neprestana borba. Kao borba između dva vuka. Ta borba se vodi u duši svakoga od nas. 

Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos, sebičnost, podsmijeh... Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža prava ljubav, čisti užitak, mir, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje, sreću, vjeru..." 

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita; „I koji vuk će na kraju pobijediti?" Stari Indijanac, pogleda unuka pravo u oči i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu, odgovori: „Pobjeđuje uvijek onaj kojeg hraniš".

Ova mudra priča izražava veliku psihološku kao i duhovnu istinu koja je veoma važna za naš život, za naše emocionalno i duhovno sazrijevanje. Ta istina, ukratko rečeno, glasi: „Ono što osvoji tvoju pozornost, to će te i pobijediti!" Drugim riječima, ono na što osoba najviše i najčešće misli s vremenom tako zaokupi ljudski um da on onda počne djelovati u skladu s tim mislima ili slikama kojima je najviše zaokupljen. 

Naš mozak kao psihofiziološki organ funkcionira slično kompjutoru: pokreće i onda vrti onaj program koji mu se nametne. Sam kompjutor ne bira program, nego mu ga mi, tojest naš slobodni duh, dadnemo. Tako i naš mozak prihvaća od našeg uma ideje koje onda razrađuje i ostvaruje u onoj mjeri koliko mu je to moguće. Čovjek posjeduje svjesni slobodni racionalni um koji sluša slobodnu volju i razmišlja o onome što osoba svjesno želi i hoće postići. 

Međutim, činjenica je da svaki čovjek ima i svoj emocionalni um koji je u službi naših emocija i koji je povezan s našom podsviješću. Iz tog nesvjesnog potisnutog i često traumatičnog svijeta mogu se nametnuti prisilne misli, euforično ili depresivno raspoloženje ili neka druga davno potisnuta i zaboravljena misao ili emocija. Ako se neka traumatična misao ili emocija nametne mozgu, on će je automatski prihvatiti i početi ostvarivati. No, čovjek nije determinirano ni fiksirano biće koje bi moralo nagonski djelovati. Čovjekov duh je slobodan i on, ako nema teže psihopatologije, želi se racionalno i smisleno ponašati. 

Drugim riječima, čovjek u svojoj slobodi odlučuje o čemu će razmišljati i što će činiti. Prema tome, kad se nametne neka prisilna misao ili neka dosadna napast, najbolja borba protiv njih je da se protiv njih ne borimo, nego da okrenemo svoju pozornost na nešto drugo. Borba protiv prisilnih misli i grešnih napasti dobiva se ili gubi najprije u našem umu, tojest u našim mislima. Sjetite se savjeta mudrog Indijanca: ono što osvoji tvoju pozornost, to će te i pobijediti! 

Što više o nečemu razmišljamo, to će nas više držati u svojoj vlasti. Zato je važno da imamo dobre, plemenite, duboke, pozitivne, dobronamjerne misli, koje će, kad dovoljno ojačaju, usmjeriti čitavu našu osobnost prema onome što je dobro, lijepo, istinito i plemenito. 

Sveti Pavao u 12. poglavlju Poslanice Rimljanima kaže: „Preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!" (Rim, 12,2). To je to! Sve počinje u glavi, tojest našim mislima, zatim se spušta u srce odnosno emocije i na koncu rađa djelom, koje, ako se često ponavlja rađa navikom koja postaje druga narav. Odgovorni smo za svoj život i možemo na njega utjecati! Ali, ne zaboravi pravilo: pobjeđuje vuk kojeg najviše hraniš!

Pater Mijo Nikić