Duhovne vježbe 1266

Psihologija snova

Psihologija snova
ILUSTRACIJA

San je psihološki fenomen koji se događa za vrijeme spavanja. Sačinjavaju ga automatske aktivnosti koje nisu pod kontrolom naše volje i naše racionalne svijesti. Sve ono što sanjač sanja odraz je njegovog unutarnjeg, često puta njemu nepoznatog, svijeta. Pa i onda kad osoba sanja više osoba, sve su te osobe odraz pojedinih aspekata vlastite ličnosti sanjača.

Slike koje se pojavljuju u snu imaju veze s vanjskim senzornim dražima i osjetilnim nadražajima. Ova tvrdnja je potvrđena eksperimentalnim istraživanjima. Albert Lemoin je pokazao da je sud s vrelom vodom stavljen ispod stopala jednog čovjeka koji je spavao, izazvao u njemu san u kojem se ovaj penjao uz Vezuv.

Tumačenje snova

Sadržaj snova je veoma zagonetne naravi. Zato nije ni čudo da su kroz povijest nastala razna tumačenja onoga što čovjek u snu proživljava. Za ispravno tumačenje treba imati na pameti da postoje dvije vrste sna: manifestni i latentni.

Manifestni san je onaj san koji se stvarno sanja, kojeg se osoba sjeća i kojeg može više ili manje ispripovjediti drugima. Međutim, taj manifestni san je već drugotna elaboracija onog izvornog ili latentnog sna koji izmiče racionalnoj svijesti.

Latentni sadržaj sna čine nesvjesne misli i želje koje prijete da probude osobu koja sanja.
Pojam rad sna označava nesvjesne mentalne operacije pomoću kojih se latentni san pretvara u manifestni. Za bolje tumačenje sna treba spomenuti i cenzuru sna koja u svjesnom stanju isključuje nesvjesne misli, dok u snu ta cenzura iznuđuje pretvaranje nesvjesnih želja u iskrivljen oblik sna. Te nesvjesne želje i potisnute misli vrše veliki pritisak tražeći svoje zadovoljenje.

Međutim, kako su one za osobu neprihvatljive bivaju potisnute, a onda se pripajaju neutralnim ili “nevinijim” slikama, kako bi prošle strogo ispitivanje cenzure sna.

One to čine pomoću simbola kojima se mogu maskirati zabranjene i neprihvatljive misli i želje. Osim ovog mišljenja, ima i onih koji smatraju da su snovi povezani s ravnotežom i neravnotežom osjećajnog života te korigiraju ili tumače naše svjesno stanje jezikom simbola koji se ponekad može protumačiti.

Snovi dolaze iz dubine naše psihe i potiču nas, a ponekad i prisiljavaju da uspostavimo dijalog s našim drugim ja, da počnemo razgovarati sa sobom, bilo da nam je to ugodno ili neugodno. Na pitanje zašto uopće sanjamo, čini se da je najbolji odgovor onaj koji kaže da sanjamo kako bismo sačuvali mentalnu i emocionalnu ravnotežu.

Neurolog H. Jackson je smatrao da nam spavanje omogućava da izbrišemo ona sjećanja na događaje iz proteklog dana koja nije potrebno držati na umu, te da registriramo ona sjećanja koja su nam važna. Snovi su, najčešće poruke onoga našeg dijela ličnosti s kojim obično nemamo vezu, tj. s ukorijenjenim nagonima i sklonostima koje obično u svjesnom stanju ne priznajemo.

Freud je tumačio da pacijent pričanjem sna precizno izražava konflikt koji u svjesnom stanju izbjegava i ne može vidjeti. Sanjač dakle nesvjesno prepoznaje ono što svjesno ne priznaje. Za vrijeme sna “sanjač komunicira sam sa sobom, sa svojim nesvjesnim i sa svojom prošlošću. Složeni proces komunikacije između triju sustava daje mogućnosti da se potisnuto simbolički izrazi, to jest da nesvjesni proces postane svjestan u jednom više ili manje prihvaćenom obliku za svjesno” (Eugenija Cividini-Stranić).

Razne vrste sna

Za što bolje i objektivnije tumačenje snova važno je imati na pameti kako smo se osjećali u snu, da li smo bili sretni, zabrinuti, uplašeni...
“Šok snovi” i noćne more, odnosno zastrašujući snovi koji se ponavljaju, najvjerojatnije nastoje nadvladati neku psihotraumu, odnosno neki traumatski događaj iz života koji je ostao u psihi kao užas zamrznut u afektivnom pamćenju. Preko snova on se približava svijesti i tako pomaže osobi da se suoči s njime i da ga integrira u cjelinu svoje ličnosti i na taj ga način, više ili manje, nadvlada. Prema Jonesu i Freudu, noćne more su izraz snažnog sukoba između stanovite nesvjesne spolne želje i jakog straha da se ta želja ne bi očitovala i ostvarila.

Tjeskobni snovi najčešće odražavaju nesvjesne dvojbe ili strahove zbog nekih običnih stvari u životu koje su jednom zabilježene u našem umu, ali su kasnije nestale iz svijesti.

Snovi koji se ponavljaju vjerojatno odražavaju probleme koji su odavno prisutni, ali ih je neka vanjska situacija ili dojam probudio u podsvijesti. Svaki put kad se san ponovi, on nam “vjerojatno govori dokle smo stigli u rješavanju problema. Stoga je važno uočiti i najmanju razliku između prethodnoga i najnovijega sna: drukčiji redoslijed događaja, promjene u vizualnom sadržaju, drukčiji naglasci – sve to može biti značajno” (J.D. Parker).

Snovi kao upozorenja također su poznati i ne tako rijetki. Takvi snovi često donose upozorenja o bolestima, a patnje i bolovi koji su doživljeni u snovima mogu biti dragocjeni znak upozorenja da je neki bolesni proces zahvatio organizam, a svjesni ja ga još nije uspio registrirati. Čini se da u snovima možemo registrirati psihološke i fiziološke signale koje inače najsavršenija medicinska oprema danas još uvijek ne primjećuje.

Poznati su također i proročki snovi. Jedan od najpoznatijih proročkih snova jest onaj biskupa Lanyi-a koji je u svom snu predvidio, odnosno u snu “vidio” ubojstvo nadvojvode Franje Ferdinanda 1914. godine. Navodno je on pokušao upozoriti žrtvu na tu opasnost, ali je bilo prekasno.

Freudovo psihoanalitičko tumačenje snova

Najpoznatija, a za laike često i najprivlačnija interpretacija snova jest psihoanalitička ili Freudova teorija sanjanja. On je svoju teoriju snova izložio u svojoj knjizi Tumačenje snova, koja je tako postala jedno od glavnih polazišta psihoanalize. Prema njemu, snovi su svojevrstan oblik simboličkog ispunjenja naših potisnutih želja, potreba i, za svijest, neprihvatljivih misli.

Budući da je i za vrijeme sna aktivna nutarnja cenzura sna, podsvjesne želje i potrebe se u snu pojavljuju u “kamufliranom” obliku, slikovito rečeno, zaodjenu se u prihvatljivo ruho. Takav prerušeni oblik u kojem se pojavljuju unutrašnji konflikti i neprihvatljive želje štite spavanje i omogućuje simboličko rasterećenje nutarnje napetosti. Freud je nastojao analitičkim tumačenjem snova pružiti uvid u dublji i skriveni latentni smisao sna.

Važno je razlikovati manifestni od latentnog sna, budući da često prikriva pravo stanje prisutno u latentnom snu. Tako npr. muškarac koji ima veoma snažene porive da bude nevjeran svojoj ženi, sanja da je njegova supruga nevjerna. U ovom slučaju sanjač je u snu projicirao svoje potisnute želje na drugu osobu i tako omogući da se one pojave u manifestnom snu.

Sadržaj latentnog sna može biti pretvoren u svoju suprotnost u manifestnom snu. Tako npr. potisnuta želja ili žudnja mogu biti predstavljene u manifestnom snu kao neslaganje i odvratnost, a tuga može biti maskirana radošću. Freud je uvijek polazio od manifestnog sadržaja sna, tj. od sjećanja i iskaza sanjača sa željom da shvati smisao sna u latentnom sadržaju do kojeg se može doći putem slobodnih asocijacija.

Na ključne riječi iz sna, sanjač je trebao odgovoriti ono što mu prvo dođe na pamet isključujući svaku cenzuru racionalne svijesti. Na taj način, prema Freudu, stiže se do pravog tumačenja sna, odnosno do nesvjesnih želja i potisnutih misli i potreba koje su u svjesnom stanju bile neprihvatljive za dotičnog sanjača.

Najveći prigovor Freudovom tumačenju snova sastoji se u kritici njegovog simbolizma. Naime on u “nevinim” objektima prečesto vidi seksualne simbole.Tako npr. svi izduženi predmeti, štapovi, stablo drveća, kišobrani, noževi, kravate, zrakoplovi, vlakovi pa i životinje poput zmije mogu, prema Freudu, biti simbol za penis, a kuća i ostali slični predmeti kao što su kutija, ormar, peć, spilje, brodovi, tuneli, torbe i sl. mogu simbolizirati ženske genitalne organe ili maternicu.

Seksualni odnos, prema Freudu, mogu simbolizirati slijedeće radnje koje se pojavljuju u snovima: penjati se stepenicama, voziti auto, jahanje na konju, prelaziti most, voziti se u zrakoplovu, liftu i sl. Među ozbiljnim psihijatrima sve više je kritika takvom shvaćanju. Freudove “sanjarice” ovoga tipa smatraju se neznanstvenim.

Jungovo tumačenje snova

Carl Gustav Jung je na početku bio Freudov istomišljenik, ali kasnije se odvojio od njega ne prihvaćajući njegov panseksualizam, odnosno njegovu antropologiju u kojoj dominantnu ulogu na čovjekov psihički razvoj ima Edipov kompleks te seksualnost i agresivnost

Intuitivniji od Freuda, Jung je imao objektivniju viziju čovjeka kao bića koje nije determinirano svojom seksualnošću i agresivnošću, kako je mislio Freud, nego bića koje je otvoreno za nove diferencijacije i integracije svoje osobnosti. Za Junga je san mala vrata koja vode u najskriveniji i najintimniji dio duše kojeg često ne dotiče racionalna svijest.

Preko snova se prodire do onog najdubljeg, sveopćeg, vječnog u čovjeku. U snovima kao i u fantazijama i umjetničkim ostvarenjima Jung vidi oblike aktivnosti koje su nužne za psihičku ravnotežu osobe, a ne kao plod patološkog ili primitivnog iskrivljenja misli. San kao simbolička predstava nesvjesnih procesa u odnosu na svjesnu situaciju osobe, pokazuje najintimniju istinu osobe koja sanja i njezinu unutrašnju stvarnost neovisno od onoga što bi osoba željela biti.

Jung je veoma cijenio spoznaje koje je dobivao preko snova i u njima je često gledao potrebnu orijentaciju u životu pripisujući im sposobnost izražavanja onih istina koje racionalna svijest, ograničena svojom jednostranošću, ne može spoznati. Imajući na pameti bezbrojne mogućnosti razvoja osobe koje san u sebi sadrži, Jung je smatrao da je nemoguće stvoriti potpunu i sistematsku teoriju o snovima i njegovim procesima.

Egzistencijalno-analitičko tumačenje snova prema Viktoru Franklu

Prema nedavno preminulom psihologu, psihijatru i filozofu Viktoru Franklu, snovi su potvrda čovjekove duhovne podsvijesti. Prema njemu u čovjekove snove ne dolaze samo elementi instinktivne podsvijesti nego i elementi duhovne podsvijesti. Frankl navodi primjere očitovanja savjesti kroz snove. Donosi primjer sna jedne pacijentice koja je zabunom zajedno s prljavim rubljem u stroj ubacila i zamazanu mačku koju je poslije pronašla mrtvu.

Nakon duže psihoterapije otkriven je uzrok ovakvome snu. Pacijentica je, naime, imala kćer koja je bila veoma slobodna i raskalašena u svom ljubavnom životu. Majka je kćer poistovjetila s tom zamazanom mačkom koju je veoma voljela. Savjest joj je stalno predbacivala da kćer mora opominjati i oprati od te ljage, što je ona htjela i učiniti. Međutim, umjesto svoje kćeri u stroj za pranje rublja je ubacila svoju mačku.

U ovom slučaju snom je izražena opomena i grižnja savjesti. Frankl je s više primjera nastojao pokazati kako i osobe koje za sebe tvrde da ne vjeruju u Boga, imaju duhovnu podsvijest, odnosno da se i u njihovim snovima pojavljuju egzistencijalna pitanja smisla života: “A što ako imam krivo, a što ako ovaj zemaljski život nije sve, a što ako Bog stvarno postoji?” Mnoge je, smatra Frankl, upravo san preko zova savjesti spasio i priveo na put vjere u Boga.

Poznato je, kako nam Biblija svjedoči, da je Bog preko snova opominjao svoje proroke i kraljeve. Frankl donosi još jedan primjer pacijentice koja je u svom snu otkrila elemente potisnute duhovnosti. Ona je iznijela slijedeći san: “Nalazim se usred velikog mnoštva ljudi, kao na godišnjem sajmu. Svi idu u jednom pravcu, a ja jedina pokušavam ići u suprotnom pravcu. Poznat mi je donekle smjer kojim valja ići, jer na nebu sja svjetlo za kojim idem; to svjetlo postaje sve snažnije i snažnije, i naposljetku se zgusne u jedan lik”.

Pacijentici je smjer njezina putovanja na početku samo nejasno poznat, a zatim sve jasnije. Na pitanje koji je to lik u koji se zgusnulo svjetlo za kojim treba ići, pacijentica se odjednom smela i nakon oklijevanja zapitala je molećivim pogledom:“Moram li o tom doista govoriti”? Istom na ponovljena nagovaranja odala je svoju tajnu: “Bio je to Kristov lik”. Religioznu podsvijest, smatra Frankl, imaju ne samo duboko religiozne, nego i one osobe koje se smatraju ateistima ili nevjernicima.

Pater Mijo Nikić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.