Duhovne vježbe 1005

Božić je dokaz da nas Bog voli!

Božić je dokaz da nas Bog voli!
Fra Ante Vučković moli s vjernicima na ulazu u špilju rođenja ispod bazilike u Betlehemu / REUTERS

Bog je više puta i na više načina govorio ocima po prorocima, a onda je jednog dana odlučio progovoriti po svome Sinu Isusu Kristu. To je njegova konačna i najsnažnija riječ koju je Bog mogao izgovoriti. Isus Krist je svojom osobnošću nama otkrio Boga. Nevidljivi Bog postao je vidljiv u Isusu Kristu.

Bog je nama u Kristu pokazao svoje lice i objavio nam istinu da smo mi njegovi, da nas On neizmjerno voli, da nas je stvorio za život vječni i da ćemo nakon ovozemaljskog putovanja doći u njegovu kuću ako povjerujemo u Njegovu ljubav koju nam je pokazao u Isusu Kristu. Bog je nama definitivno progovorio u svome Sinu Isusu Kristu, zato nema drugog imena po kojem se ljudi mogu spasiti osim po imenu Isusa Krista, jedinog Spasitelja svijeta.

Tu istinu nam potvrđuje i sveti Ivan u svome Evanđelju. Za razliku od ostalih evanđelista, napose svetog Luke, koji opisuje povijesni događaj Isusova rođenja u štalici u Betlehemu, Ivan ide još dalje, na početak svega što postoji. Ivan nam želi reći da je Isus Krist Riječ Božja po kojoj je sve postalo. Bog je sve stvorio po Kristu i sve je želio spasiti po Kristu. A to što Bog zaželi, on to i učini. Mi smo stvoreni i spašeni po Isusu Kristu. Bez njega ne postade ništa, kaže Ivan i bez njega se nitko ne može ni spasiti. Samo On je Spasitelj svijeta.

Isus Krist je svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka. Zaustavimo se malo kod ove istine. Isus je svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka. Svjetlo nam je potrebno da mognemo vidjeti i snalaziti se u prostoru. Uz svjetlo potrebno je imati i zdrave oči. Da mognemo više cijeniti svjetlo i zdrave oči, zamislimo sada da smo slijepi. Što bi se s nama dogodilo da sada moramo žmireći otići svojoj kući. Koliko puta bismo se spotaknuli o nešto i pali, a možda i poginuli prelazeći cestu ne primijetivši na njoj opasnost po vlastiti život.

Strašno je teško biti slijep u ovome svijetu. Ali to još nije tragično. Tragedija je onda ako je čovjek slijep u duhovnome pogledu, ako nije otvoren Svjetlu koje prosvjetljuje svakog čovjeka. Tragično je onda ako čovjek nema vjere u Boga, ako nije otvoren Svjetlu koje prosvjetljuje svakog čovjeka, a to je Isus Krist, Svjetlo koje je došlo na svijet da prosvijetli svakog čovjeka i da mu pokaže put u raj. Da bismo se mogli dobro snalaziti u ovome svijetu potrebno nam je svjetlo i zdrave oči. Da bismo mogli pronaći put koji vodi u život vječni, potrebno nam je Svjetlo Kristovo, to znači sam Isus Krist i potrebne su nam oči vjere koje vide ono što ove naše tjelesne oči ne mogu vidjeti.

Tko nije prosvijetljen Kristom, a to znači tko ne vjeruje u Krista Isusa, taj ostaje u tami i ne pronalazi puta koji vodi u život. Zato je najveći dar imati vjeru u Boga i dopustiti da nas Krist prosvijetli svojim svjetlom. Samo u svjetlu Kristovu čovjek može otkriti smisao svoga života i pronaći put koji vodi u život. Isus jednom reče za sebe: "Ja sam put, istina i život". Samo Isus nam otkriva istinu o Bogu i o nama samima. Samo Isus je put koji vodi u život vječni. On prosvjetljuje svakog čovjeka jer ljubi sve ljude i za sve nas polaže svoj život.

Ovome svijetu je potreban Spasitelj. Današnjem i svakom čovjeku potrebno je Srce i to ono božansko da ga spasi. Novi svijet počinje s Novorođenim djetetom u jaslicama. Ali to dijete nije od ovoga svijeta. To je božansko djetešce koje već u jaslicama širi svoje ruke da zagrli čitav svijet. Odlazeći s ovoga svijeta te će Isusove ruke ostati trajno na križu raširene kao znak Božanske ljubavi koja spašava svijet.

Božić je radosna vijest zato što Isus dolazi da nam donese i daruje život. Sam Isus kaže: Došao sam da život imaju, u izobilju da ga imaju. Život koji je vremenski ograničen, dakle smrtan, nije život u izobilju. Isus nam daruje vječni život, puninu ljubavi i radosti u svome kraljevstvu koje neće imati kraja. Naše kršćansko vjerovanje završava riječima: Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni.

Isusovo rođenje u našem smrtnom tijelu omogućilo nam je rođenje u proslavljenom uskrsnom tijelu. Isusov ulazak u ovaj naš život koji završava smrću, omogućio nam je ulazak u Isusov, božanski život koji nikada ne završava. Ta najdublja i najjača težnja ljudskog srca, da živi punim životom beskrajne ljubavi i neugasive radosti, nije puka tlapnja nemirnog ljudskog srca, nego je to sada stvarnost koja čeka svakog onog koji povjeruje u Isusa i krene njegovim putem.

Pitanje koje nam sam Bog upućuje svakog Božića glasi: Jesi li ti spreman prihvatiti Isusa u svoju kuću, u svoju obitelj, u svoj dom, u svoje srce? Kako bolno odjekuju riječi svetog Ivana u današnjem Evanđelju u kojem on kaže za Isusa: Svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Čitav svijet je njegov, jer je sve Bog po njemu, Kristu stvorio, a sada kada dolazi nitko ga ne želi primiti u svoju kuću, u svoju obitelji i on se mora roditi u štalici.

I danas se ponavlja Betlehem. Tisuće i tisuće mališana bivaju ubijeni prije svoga rođenja. Isus u njima i danas trpi. Mnogobrojne obitelji koje jedva uspijevaju podmiriti svoje dugove, zaboravljeni starci i starice predstavljaju nam danas Isusa koji živi njihovu sudbinu.

Pitanje koje sebi moramo postaviti ovoga Božića glasi: „Je li za nas danas Božić radosna vijest?" Božić će biti i za nas radosna vijest budemo li primili Isusa, odnosno budemo li ga znali prepoznati u onima s kojima se on poistovjećuje. Božić je za sve nas izazov da se ozbiljno upitamo koliko nas same Božić preobražava i čini nas boljim ljudima. Svi mi imamo prilike činiti dobro. Svi smo mi dovoljno dobri da udijelimo koju kap dobrote onima kojima treba puno ljubavi i brige.

Učini samo jedno malo dobro djelo, nasmiješi se onome koji je tužan i svijet će već biti bolji i ljepši. Nitko nije tako siromašan da ne bi mogao svojom dobrotom obogatiti ovaj svijet. Božja ljubav prije dvije tisuće godina pokazala se preko malenog djetešca u jaslicama, a danas ta ista Božja ljubav želi biti stvarna i vidljiva tako da preko nas, preko tebe i mene dodirne bijedu današnjeg čovjeka. Treba samo imati srca. Treba imati hrabrosti dodirnuti drugoga srcem.

Božić nas upravo na to poziva. Usudi se biti dobar, učini dobro djelo i svijet će biti ljepši. Današnjem svijetu je više od svega drugog potreban Božić. Nikakve iluzije ni ovisnosti, nikakvo tajno znanje, ni moderne tehnologije ne mogu spasiti svijet i usrećiti čovjeka. To može samo Bog koji je postao čovjekom.

Isus je svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka. On je svjetlo koje je zasjalo u tami ovoga svijeta i ta ga tama nije mogla sakriti ni uništiti. Isus i danas svijetli i prosvjetljuje svakog čovjeka koji mu otvori svoje srce. Isus i danas daje moć da postanu djeca Božja svi oni koji ga prime i koji mu povjeruju. U to ime neka je svim ljudima dobre volje radostan i blagoslovljen Božić!

Pater Mijo Nikić