Duhovne vježbe 460

Kako ukrasti kraljevstvo Božje?

Kako ukrasti kraljevstvo Božje?
Kraljevstvo Božje događa se po nesebičnoj ljubavi koja služi drugima, poput Majke Terezije

Na posljednju nedjelju u crkvenoj liturgijskoj godini, slavimo blagdan Krista Kralja svega stvorenoga. Isus Krist je alfa i omega, početak i svršetak svega što postoji. Bog je sve stvorio po Kristu. Svi koji budu spašeni, bit će spašeni po Kristu. Isus Krist je, dakle, Kralj.

Međutim, On sam kaže da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Isus je proglasio sebe kraljem, ne u trenutku svjetske moći i slave, nego u času svoga poniženja. Kad je bio svezan i doveden pred Pilata, Isus govori: Ja jesam kralj, ja sam se zato rodio i došao na svijet. Ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta.

Isus je došao na zemlju na navijesti i proglasi Kraljevstvo nebesko, kraljevstvo Božje. A to kraljevstvo nije neki zemaljski teritorij, u njemu nema onih koji vladaju i koji služe. Kraljevstvo Božje je, zapravo, kraljevanje Božje u srcima ljudi. Isus želi biti kralj u našem srcu. To znači on želi da se mi u svom načinu razmišljanja, u svojim odlukama i u svojim djelima ravnamo prema Božjim zapovijedima, prema Božjoj volji, da dopustimo Isusu da on vlada u našem srcu

Evanđelje na svetkovinu Krista Kralja opisuje ono što se dogodilo na Veliki petak. Isus je do krajnosti ponižen, ubrojen među razbojnike, raspet na križ kao najveći zločinac. Mi kao vjernici, vidimo i shvaćamo kako je upravo Veliki petak bio put u pobjedu i kraljevanje. Isus je namjerno htio biti poražen, da bi svim poraženima dao nadu; namjerno je htio biti ponižen, da bi svim poniženima vrati čast; namjerno je pošao u smrt, da bi sve smrtnike poveo u život.

Isusov život je i za nas primjer kako trebamo živjeti da i mi dođemo u njegovo kraljevstvo. To znači da svoju sreću ne tražimo u slavi i časti, da ne očekujemo da nam se drugi dive i da nam služe, nego da budemo ponizni, da znamo odabirati posljednja mjesta, da znamo i hoćemo služiti drugima. Tako se ulazi u Božje kraljevstvo.

Prvo biblijsko čitanje svetkovine Krista Kralja nam govori o kralju Davidu koga je sam Bog izabrao za kralja. On je bio najmlađi i kao takav najneznatniji od svih Jišajevih sinova, a Bog je Samuelu rekao da baš njega pomaže za kralja, jer Bog ne gleda na vanjštinu, kao što čovjek gleda, Bog gleda na ono što je u srcu. Prema tome, nije sreća u vanjskom, materijalnom bogatstvu, nego je prava sreća u duši, u čistom srcu koje ljubi Boga i bližnjega, u srcu u kojem Isus stanuje i vlada.

Na Veliki petak su, između ostalih, umrla i ova četvorica ljudi: Jedan koji je loše počeo i loše završio - lijevi razbojnik. Jedan koji je dobro počeo, a loše završio - apostol Juda Iškariotski. Jedan koji je loše počeo, a dobro završio - desni razbojnik. I konačno, jedan koji je dobro počeo i dobro završio - Isus Krist.

Njihove sudbine, za nas su izazov da ozbiljno promislimo kako živimo i u što vjerujemo. Jer naša vječna sudbina ovisi o našem zemaljskom životu. O tome kako živimo sada, ovisit će naša vječnost. Što tko sije to će i žeti, kaže sv. Pavao. Bog se ne da ismijavati. Tko sije u tijelo, iz tijela će žeti propast, tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. Sijati u tijelo, znači živjeti po svojim nerazumnim željama, a sijati u duh, znači živjeti po Božjim zapovijedima, raditi za Božje kraljevstvo.

Mi smo, kao ljudi po svojoj naravi skloni grijehu i zlu, možemo lako zalutati, zato nam Bog daje priliku da se njemu vratimo. U današnjem evanđelju imamo za to dirljivi primjer. Desni razbojnik je krao čitav život, a prije smrti ukaro je najljepšu stvar, ukrao je Kraljevstvo Božje. Kako je to učinio? Tako što je priznao Isusa kraljem i što mu se u vjeri obratio riječima: Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo. Isus mu je tada odgovorio: Još danas ćeš biti sa mnom u raju. Kraljevstvo se Božje, dakle, može ukrasti. To se čini tako da se u vjeri posve opredijelimo za Isusa. Da stanemo pod njegovu zastavu, a to je zastava križa. Da se ne stidimo svoje vjere u Isusa Krista.

Kako ćemo najlakše ukrasti kraljevstvo Božje možemo naučiti od sestara Majke Terezije. Njima je dala primjer sama majka Terezija. Kad je jednom na ulici Kalkute našla siromaha koji je bio ostavljen i praktički umirao na cesti, ona ga je uzela i donijela kući gdje se pobrinula za njega da mu se pomogne. Kad je malo došao k sebi i vidio što je sve sestra učinila za njega, pitao ju je koliko to košta. Ona je odgovorila da ne košta ništa.

Onda ju je on, ne vjerujući, dalje pitao: A zašto onda to činite? Majka Terezija je odgovorila: To činim iz ljubavi prema Bogu i prema tebi. Tada je taj siromah duhovno progledao i izrekao veliku istinu. Rekao je: Dakle, ima Boga. Taj siromah je shvatio da ima Boga kad je doživio da ga netko iskreno i nesebično voli. Tako se najbolje naviješta Kraljevstvo Božje. Za to ne treba velika škola, ne treba puno studirati, ali za to je potrebno imati veliko srce i puno ljubavi i spremnosti na služenje iz čiste ljubavi. Tako se može ukrasti Kraljevstvo Božje.

Na koncu da zaključimo ono najvažnije: Mi smo stvoreni samo za to da jednom uđemo u kraljevstvo Božje. To nam je Kraljevstvo donio i navijestio sam Isus Krist, Sin Božji, Kralj svega stvorenoga. To kraljevstvo Božje možemo ukrasti na dva načina: bilo da smo grešnici poput desnog razbojnika, još uvijek se možemo pokajati, priznati svoje grijehe i onda se potpuno opredijeliti za Isusa. Desni razbojnik je to učinio riječima: Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo. Isus mu je odgovorio još danas ćeš biti sa mnom u raju.

Drugi način da se ukrade kraljevstvo Božje događa se po nesebičnoj ljubavi koja služi drugima. Za to nam je primjer Majka Terezija i njezine sestre, misionarke ljubavi kao i svi oni koji nesebično pomažu i služe drugima. Njima će Isus jednog dana, onog sudbonosnog, sudnjeg dana, reći: Uđite, blagoslovljeni u moje kraljevstvo, jer bijah gladan i dadoste mi jesti, bijah žedan i napojiste me, bijah bolestan i pohodiste me. Jer što god ste učinili onima koji su bili gladni, žedni, bolesni, to ste i meni učinili.

U vjerovanju koje ćemo sada izmoliti, čut ćemo riječi: vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni. Kraljevstvo Božje o kojem smo danas razmišljali jest zapravo, život vječni koji nam je Isus svojom smrću osigurao i na koji nas poziva. Amen.

Pater Mijo Nikić




Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.