Duhovne vježbe 812

Najvažniju vijest nisu objavili mediji

Najvažniju vijest nisu objavili mediji
Snimio: REUTERS/Alessandro Bianchi

Božić je najradosniji događaj naše kršćanske vjere. U njemu se razotkriva misterij samoga Boga.

Transcendentni daleki svemoćni Bog odjednom postaje Emanuel, Bog s nama, nama u svemu sličan osim u grijehu. Daleki Bog dolazi nama tako blizu, svemoćni postaje nemoćno malo dijete. Onaj po kome je sve stvoreno i radi kojega je sve stvoreno, sada ima potrebu da bude zaštićen, voljen i prihvaćen. Onaj kojemu se anđeli klanjaju, sada je, uz Mariju i Josipa, okružen stanovnicima štalice u kojoj se rodio.

Sve su to za nas velike tajne. Svevišnji je tako isplanirao da nas pouči svojoj mudrosti, a prije svega da nas spasi. Božić je susret neba i zemlje. To je prodor vječnosti u ovo naše vrijeme. Vječni Bog postaje smrtan čovjek, jedan od nas. Isus je božanski putnik koji silazi s neba da po ovoj zemlji putuje zajedno s nama i dovede nas u nebo odakle je i došao.

Tu najvažniju vijest da sam Bog dolazi na zemlju nisu objavili mediji masovne komunikacije, nego anđeo Božji koji je rekao pastirima: "Ne bojte se, jer vam, evo donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj - Krist Gospodin".

Božić je, braćo i sestre, radostan događaj. Božić je radosna vijest za čitav svijet, za sav narod. Božić je radosna vijest i za naš hrvatski narod. Božić je radosna vijest za svakog od nas osobno.

Ako usporedimo Božić i Uskrs, onda primjećujemo kako se Usksrli Krist ne objavljuje svima, nego samo vjernicima, onima koji su mu povjerovali, svojim učenicima i vjernim ženama koje su ga pratile na križnom putu. Međutim, mali Isus se rađa za čitav svijet, zato anđeo i kaže pastirima: "Donosim vam radosnu vijest za sav narod". Na Božić Bog dolazi u ovaj naš svijet kao malo dijete.

"On nije k nama došao kao odrastao čovjek, nego se rađa iz krila žene kao slabo i bespomoćno dijete. Dijete ovisi o pomoći svoje majke i svoga oca. Ono kuša ljubav, naklonost, nježnost. Tako polagano raste. I ti se možeš približiti Bogu jedino kao majka svomu djetetu, oprezno i nježno, pažljivo i s ljubavlju, uvijek iznova meditirajući tajnu ovoga djeteta.

Ne smiješ Boga čvrsto zgrabiti da ga dobiješ. Moraš uvijek iznova diveći se zastati i osjetiti tajnu posve drugoga Boga. Djetetu se ne smijemo približavati glasno, nego tiho. O Bogu ne možeš govoriti glasnim riječima, nego samo nježno i tiho kao djetetu. Djetetu ne držiš nikakve mudre govore, nego trebaš samo one riječi koje dolaze iz srca. Tako ćeš Boga susresti jedino ako mu otvoriš srce.

Ako Bog kao dijete dolazi u svijet, on nas tada hoće osloboditi naše umišljenosti da uvijek hoćemo biti jaki i neovisni. Isus nas opominje da postanemo kao djeca. Inače nećemo ući u kraljevstvo nebesko (usp. Mt 18,3). Djeca se mogu diviti. Ona su otvorena za novo. Hoće učiti, sami istraživati što je život.

Lijepo je sanjati djecu. «U snu je dijete uvijek slika onoga da u nama raste nešto novo. Ono je ovdje nekrivotvorena i izvorna slika, koju je Bog sebi stvorio o nama.

Dijete je u snu i simbol novoga početka. Bog na Božić postavlja novi početak. Mi nismo određeni našom životnom pripoviješću, našom izranjenom poviješću, oblicima samoranjavanja koje smo preuzeli i usvojili kao i razbijanjem naših životnih snova. Smijemo stari san o ispunjenu životu još jednom odsanjati. Smijemo još jednom započeti iznova.

Prošlost nas više ne može zadržati od toga da Bog sve u nama preobrazi i obnovi. Tako je papa Leon u božićnoj propovijedi izrazio: 'Danas mogu započeti iznova, budući se Bog u meni rađa kao dijete'. Nikada nije prekasno".

Psihologija danas rado govori o nutarnjem, često ranjenom djetetu u našoj psihi. "Svatko je kao dijete bio ranjen. Naši osjećaji nisu bili shvaćeni. Oni nisu gledani u našoj jedinstvenosti i posebnosti. Mi smo se razočarali u svojim očekivanjima za bezuvjetnom ljubavlju. Kao odrasli mi moramo doći u dodir s tim ranjenim djetetom i preuzeti za njega odgovornost, brinući se za njega i povijajući njegove rane. Ali ne smijemo ostati kod toga ranjenog djeteta, nego moramo dopustiti da nas ono povede do božanskog djeteta koje je također u svakome od nas.

Božansko dijete je slika našeg pravog ja. Ono točno zna što je za nas ispravno… Božić te hoće podsjetiti na božansko dijete u tebi." Sveti Pavao kaže neka Krist po vjeri stanuje u Vašim srcima. Dostojanstvo ljudske naravi je upravo u tome što se u nama, u našem srcu može nastaniti sam Isus Krist. Sveti Pavao je iskusio i u svojoj poslanici Galaćanima napisao:"Ne živim više ja, nego Krist živi u meni". Prvi uvjet da se to i nama dogodi jest da istinski povjerujemo u Isusa, da ga primimo svim svojim srcem.

Kako žalosno zvuče riječi koje je napisao sv. Luka kad reče da u svratištu nije bilo mjesta za Mariju, Josipa i malog Isusa koji se trebao roditi. Sv. Ivan ponavlja istu tu misao riječima: Svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. Ono najljepše što nam se može dogoditi na ovome svijetu jest da postanemo djeca Božja. To se događa prihvaćanjem Isusa u svoje srce, koje prije toga mora biti čisto i oslobođeno od grijeha.

Zahvaljujući Isusu Kristu koji je uzeo na se našu ljudsku narav, mi smo otkrili neizrecivo dostojanstvo ljudske naravi koja sada može sudjelovati u božanskoj naravi. Sve najljepše priče i čudesne bajke ne mogu se usporediti s božićnom pričom koja je postala stvarnost. Onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja, poručuje nam danas sv. Ivan apostol na početku svoga evanđelja. Biti dijete Božje znači biti u Božjoj familiji, imati pravo na onaj život kojim sam Bog živi. Mi to sami po sebi nismo mogli ni zamisliti ni zaželjeti, a kamo li nekim svojim djelima postići. To je čisti dar Božji.

Novi svijet počinje s Novorođenim djetetom u jaslicama. Ali to dijete nije od ovoga svijeta. To je božansko djetešce koje već u jaslicama širi svoje ruke da zagrli čitav svijet. Odlazeći s ovoga svijeta te će Isusove ruke ostati trajno na križu raširene kao znak Božanske ljubavi koja spašava svijet.

Na Božić se Bog pojavio u ovome svijetu kao dijete. Smiješ i ti biti dijete. Što više, moraš biti dijete ako želiš ući u Kraljevstvo Božje. Ne smiješ biti odrastao čovjek koji se djetinjasto ponaša. Nego moraš biti dijete koje se bezuvjetno predaje u ruke svojih roditelja, koje vjeruje majci i ocu svome. Moraš biti dijete koje ima čisti pogled, čije srce još nije podijeljeno. Moraš biti dijete koje se bezbrižno igra jer vjeruje da nad njim bdije onaj koji ga voli. To znači biti kršćanin.

Vjerovati da je Bog naš dobri Otac koji nas neizmjerno voli i bdije nad nama. Isus Krist je živi dokaz takvoga Boga. On je sebe dao za nas. On je umro da mi živimo. Tek kad povjerujemo u njegovu ljubav postat ćemo pravi vjernici koji će onda na takvu bezuvjetnu Isusovu ljubav odgovoriti velikodušno svojom ljubavlju i svojim predanjem Bogu. Na to nas Božić izaziva i na to nas poziva. Usudi se i ti biti dobar danas kada je Bog pokazao prema tebi toliku ljubav i dobrotu.

Svemoćni je postao nemoćni, da bi se ti mogao odreći svoje oholosti i biti ponizan. Najbogatiji je postao najsiromašniji da bi ti mogao dijeliti svoje bogatstvo s onima koji su siromašni. Onaj koji ima sve dao je sebe tebi da bi se i ti mogao trošiti za druge i u tome tražiti i naći svoju sreću. Drugi je usrećio tebe. Tvoj život ima smisla samo onda ako i ti usrećiš drugoga. Ti to možeš snagom koju ti daje Bog koji je postao kao ti.

Braćo i sestre, je li za nas danas Božić radosna vijest? Božić će biti i za nas radosna vijest budemo li primili Isusa, odnosno budemo li ga znali prepoznati u onima s kojima se on poistovjećuje. Božić je za sve nas izazov da se ozbiljno upitamo koliko nas same Božić preobražava i čini nas boljim ljudima. Svi mi imamo prilike činiti dobro. Svi smo mi dovoljno dobri da udijelimo koju kap dobrote onima kojima treba puno ljubavi i brige.

Današnjem svijetu je više od svega drugog potreban Božić. Nikakve iluzije ni ovisnosti, nikakvo tajno znanje, ni moderne tehnologije ne mogu spasiti svijet i usrećiti čovjeka. To može samo Bog koji je postao čovjekom. Isus je svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka. On je svjetlo koje je zasjalo u tami ovoga svijeta i ta ga tama nije mogla sakriti ni uništiti. Zahvaljujemo Bogu što je naš hrvatski narod još prije trinaest stoljeća prihvatio Isusa.

Neka i nama udijeli milost da ga još više zavolimo, da on svojim Evanđeljem, svojom radosnom viješću prožme čitav naš život: naše misli, osjećaje i naša djela, našu kulturu, naše škole i sveučilišta, našu politiku i civilizaciju kao bi to bila civilizacija ljubavi.

P. Mijo Nikić SJ


Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.