Duhovne vježbe 1920

Principi duhovne terapije

Principi duhovne terapije
ILUSTRACIJA

Naša vjera kao i svakodnevno iskustvo svjedoči nam da autentična duhovnost pomaže u terapiji duševnih i tjelesnih bolesti. U preventivnoj medicini duhovnost traži i pomaže nam da zauzmemo zdrav, savjestan i odgovoran način života. U kurativnoj medicini duhovnost pomaže aktiviranju snažne vjere koja ima moć vratiti izgubljeno zdravlje. Konačno, u palijativnoj medicini duhovna terapija pomaže umirućoj osobi da se ublaže njezine boli, da se osmisli patnja, da se prihvati neizbježno i u pomirenosti s Bogom u miru preseli iz vremena u vječnost.

Živjeti u istini
Svaka djelotvorna psihoterapija treba pomoći čovjeku koji je u nevolji da živi u istini, odnosno da se što prije izvuče iz tvrđave laži koja mu daje lažno utočište i privremenu sigurnost. Ta tvrđava lažne sigurnosti može biti: droga, alkohol, kocka, Internet, neka psihosomatska bolest, neodgovoran ovisnički i grešan život... Neurotičar bježi u bolest da izbjegne vlastitu odgovornost za svoje probleme i neuspjehe u životu. Da je život u istini najbolja terapija, svjedoči nam sam Isus Krist koji kaže: „Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32).

Oprostiti od srca i tražiti oproštenje
Ljudska duša nije stvorena za srdžbu, nemir i mržnju, nego za ljubav, radost i mir. Dugotrajna mržnja zagorčava život duši i često prelazi na tjelesnu (somatsku) razinu uzrokujući tako nastanak nekih bolesti kao što je čir na želucu, razne kožne bolesti pa i sam rak. U najboljoj molitvi koju nas je Isus naučio (Očenaš), pozvani smo da opraštamo svojim dužnicima kako bismo bili dostojni da i Bog nama oprosti. To oproštenje ne smije biti površno, nego „od srca" na što nas poziva Isus u Matejevu evanđelju (18, 35). Zato opraštaj ako želiš biti zdrav i sretan čovjek. Ili, kako Martin Gray reče: „Oprosti da oslobodiš u sebi sile ljubavi".

Razriješiti osjećaj krivnje
Nerazriješena krivnja razara dušu i stvara podlogu za razne psihosomatske bolesti. Treba razlikovati neurotičnu od autentične krivnje. Neurotična krivnja nastaje onda kad se osoba optužuje za ono za što stvarno objektivno nije kriva, npr. prisilne moralno neprihvatljive pa i svetogrdne misli. Takva skrupulozna savjest osim duhovne, treba zatražiti i psihološku pa i psihijatrijsku pomoć. Objektivni osjećaj krivnje kod normalnih osoba treba se javiti uvijek kad osoba prekrši neki univerzalni moralni princip, kad učini neko objektivno zlo, prekrši Božju zapovijed. Ta stvarna krivnja briše se, odnosno liječi istinskim priznanjem i skrušenim kajanjem te ispravljanjem nanesene štete ako je to moguće. Hinduističko-budistička duhovnost traži bezbrojne reinkarnacije da se duše oslobodi nakupljene krivnje (karme), dok kršćanska duhovnost nudi sakrament pomirenja u kojem Bog oprašta ljudima sve grijehe snagom Kristove prolivene krvi i njegove milosrdne ljubavi koja prašta i pomiruje ljude s Bogom. „Kojima oprostiste, oprošteni su im..." (Iv 20, 23).

Vjerovati - gledati iz Božje perspektive
Vjera je moć u nemoći. Vjerovati znači gledati na život i sve što nam se u njemu događa iz Božje perspektive, a to znači gledati s nadom i povjerenjem u Boga kome ništa nije nemoguće. Čovjek je često puta tako zarobljen svojim problemima i opterećen raznim psihotraumama i stresnim situacijama da se osjeća bespomoćnim. Upravo tada treba aktivirati krepost vjere koja ima moć nadvladati svaku bespomoćnost. Vjera je „sila koja pobjeđuje svijet", kaže sv. Ivan apostol. Kada je nutarnje duhovno ozračje puno mira, ljubavi, radosti i vjere u svemoćnog i dobrog Boga tada se osoba može i smije uhvatiti u koštac s bilo kojim problemom, jer tada više nije bespomoćna, nego snagom Božje milosti, svemoćna. Po autentičnoj vjeri, Božja svemoć počinje djelovati u našoj ljudskoj nemoći. Isusove riječi „Neka ti bude kako si vjerovao!" (Mt 8, 13) vrijede na naravnoj i nadnaravnoj razini. Sve nam se u životu događa prema našoj vjeri.

Predati se Božjoj Providnosti
Traumatizirana osoba pati od osjećaja napuštenosti. Ako je još k tome sklona depresiji, imat će osjećaj da su je svi napustili. Takvoj osobi treba probuditi povjerenje u Boga koji uvijek bdije nad nama. „Dragi Bog nikad ne oduzima radost svojoj djeci, osim ako im još veću sprema", rekao je mudri Alessandro Manzoni, u svom glasovitom djelu Zaručnici. To je prava istina o Bogu u koga vjerujemo. On se brine za te kao da si mu ti jedina briga na ovome svijetu. Bog to može jer je svemoguć. „Ne brinite se tjeskobno za svoj život... Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih?" (Mt 6).

Povjerovati u ljubav Božju
Povjerovati u ljubav Božju, djeluje terapeutski. Čovjek je stvoren iz ljubavi za ljubav. Na koncu svoga života bit će suđen po ljubavi i, ako bude dostojan vječnoga života u Kraljevstvu Božjem, bit će to život u beskrajnoj ljubavi. Poznato je da neurotična osoba grčevito traži da bude voljena, dok zdrava i duhovno jaka osoba izlazi iz sebe i voli druge. Kad osoba odluči izaći iz svojeg ranjenog svijeta i voljeti druge, tada započinje proces svoga izlječenja. Ljubav je najbolji znak dobrog duševnog zdravlja. „Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše drugih ljudi". Ohrabriti psihotraumatiziranu osobu da učini mala djela ljubavi, pomaže joj da se osjeti vrijednom i vraća joj izgubljeno dostojanstvo i narušeno psihičko zdravlje.

Prihvatiti i u vjeri osmisliti neizbježnu patnju
Pomoći osobi da prihvati kako je život veliki izazov, kako je normalno da nam se događaju i teške stvari, uvrede, nepravde... „Nemoj se ljutiti što ružin grm nosi trnje, već se raduj što trnov grm nosi ruže", lijepo kaže jedna arapska poslovica. A Japanci kažu: „Nesreća može biti most prema sreći". Sv. Pavao pak kaže: „Onima koji ljube Boga, sve se okreće na dobro" (Rim 8, 28).

Živjeti odgovorno i slušati svoju savjest koja je najbolji vodič kroz život
„Najveći dio naših nesreća dođe nam zato što smo im išli u susret". Nerazumnim načinom života uvelike se utire put tjelesnim i duševnim bolestima: pretjerana hrana, piće, cigarete, alkohol polako ali sigurno narušavaju zdravlje osobe. Također i potiskivanje krivnje i drugih emocija dovodi do stvaranja psihosomatskih bolesti. Lijek nepravilnom načinu života je odgovoran i savjestan život koji čuva zdravlje duše i tijela.

Molitvom i meditacijom povezati se s Bogom - izvorom života, zdravlja i radosti
Knjiga Sirahova u Bibliji izričito kaže: "Sine moj u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje" (38, 9). Sve je, naime, moguće onome koji s vjerom moli. "Molite i dobit ćete", kaže Isus u Bibliji. U molitvi se pokreću pozitivni i terapeutski procesi u duši i tijelu. "Duša se hrani onim što je veseli", kaže sv. Augustin, a nju najviše veseli druženje s Bogom koje se ostvaruje po molitvi. Radost duše se zatim prenosi na tijelo koje počne bolje i zdravije funkcionirati.

Primiti sakrament bolesničkog pomazanja
Primanjem sakramenta bolesničkog pomazanja, bolesnik dobiva snagu da strpljivo prihvati svoju bolest i nosi svoj križ, da otkrije skriveni smisao patnje, da dozrije kao čovjek i kao vjernik, a prema Božjoj volji i snazi vjere dotičnog bolesnika, sakrament bolesničkog pomazanja ima moć vratiti izgubljeno zdravlje i osloboditi osobu od teške bolesti.

pater Mijo Nikić

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.