Duhovne vježbe 3047

Isus Krist – Jaganjac Božji koji uzima na se grijeh svijeta

Isus Krist – Jaganjac Božji koji uzima na se grijeh svijeta
Neka On prisutan u Euharistiji bude prisutan i u našem životu, ovdje na zemlji i u vječnosti / CROPIX

Temeljno poslanje Isusa Krista na ovome svijetu bilo je u tome da uzme na se grijehe svijeta, da nas pomiri s Bogom i tako nam otvori vrata Kraljevstva Božjega. Prosvijetljen Duhom Svetim, Ivan Krstitelj govori za Isusa: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!"

Ovaj slikoviti govor Ivana Krstitelja Židovima je bio poznat. U knjizi Levitskog zakonika govori se o tome kako su Židovi na živoga jarca simbolički stavljali svoje grijehe da se tako oslobode svoje krivnje. U spomenutoj knjizi Staroga zavjeta doslovno čitamo ove riječi: "Neka mu na glavu Aron stavi obje ruke i nad njim ispovjedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim čovjekom. Tako će jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj". Pustinja se smatrala prebivalištem demona, pa su smatrali da je to mjesto najprikladnije za odlaganje grijeha naroda.

Ovo je bilo samo slika onoga što će se dogoditi u Novom zavjetu kad Isus uzme na se sve grijehe svijeta. Isus Krist je nevini Jaganjac koji na se uzima grijehe ne samo Židovskog naroda, nego grijehe čitavog svijeta. Za razliku od starozavjetnog mitološkog govora u kojem žrtva biva odbačena i uništena u pustinji, u Novom zavjetu je govor o nevinoj žrtvi, na koju se također svaljuju grijesi čitavog svijeta, ali ta žrtva, nakon što bude ubijena, opet oživljuje, biva uskrišena i ne osvećuje se onima koji su je nepravedno osudili i usmrtili, već im i nakon toga nudi oproštenje, Božju ljubav i život vječni.

Zašto je Ivan Krstitelj predstavio Isusa kao Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta? Mogao je Ivan reći za Isusa: "Evo onoga koga nam Bog šalje da nas izliječi od svih naših bolesti, da poboljša standard našega života, da nam donese raj na Zemlju i da ispuni sve naše želje". Sve je to Isus mogao učiniti.

Međutim, Ivan je imao pravo što je Isusa navijestio upravo kao Jaganjca Božjega koji uzima na se grijehe svijeta. Grijeh je ono što najviše opterećuje čovjeka, grijeh je zlo koje razara ljudsku dušu, grijeh ostavlja gorki osjećaj krivnje u duši grešnika, a taj se gorki osjećaj krivnje vrlo često prelije i na tijelo uzrokujući mu razne psihosomatske bolesti.

Krajnji učinak grijeha je smrt. Ona je ušla u svijet đavolskom zavišću, kao što nam svjedoči Biblija. Đavao je otac laži i začetnik grijeha. Tko griješi, dolazi od đavla, jasno piše u Svetom Pismu. Grijeh je dakle, najveće zlo, jer je uzrok smrti i svih drugih nevolja i zala koja napadaju čovjeka.

Isus je došao upravo zato da nas oslobodi od grijeha. Zato je Ivan Krstitelj imao pravo kad je za Isusa rekao: "Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta". Isus je to i učinio kad je umro za naše grijehe. Nakon Kristove pomirne žrtve, njegove otkupiteljske smrti na križu, svaki koji povjeruje u ljubav Isusovu, ima pristup vječnom životu.

Čovjek je sposoban sagriješiti, ali nije u njegovoj moći da se sam oslobodi grijeha. Upravo zato dolazi Isus na zemlju da nas oslobodi od toga tereta koji nas pritišće i pred kojim smo mi sami nemoćni. Religije Istoka kao što su budizam i hinduizam, kao i mnoge sekte koje se danas šire po svijetu, ne znaju za Kristovu otkupiteljsku žrtvu na križu, nego problem grijeha i krivnje nastoje riješiti sami, vjerovanjem u reinkarnaciju, odnosno prihvaćanjem neumoljivog zakona karme po kojem se duša mnogobrojnim reinkarnacijama, prisilno, bez svoje volje, oslobađa tereta zla i krivnje te na koncu ulazi u zajedništvo s Bogom, odnosno gubi se u Bogu.

Kršćansko vjerovanje ne prihvaća neumoljivi zakon karme, nego vjeruje u oproštenje grijeha Kristovom žrtvom na križu i zato se s pravom nada uskrsnuću tijela i vječnom životu. Kršćansko vjerovanje završava riječima: "Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni".

Život vječni nam može darovati samo Bog. On je to i učinio po svome Sinu koga je po Duhu Svetom objavio ovome svijetu. Ivan Krstitelj je vidio kako na krštenju na Isusa silazi Duh Sveti i ostaje na njemu. Zato je Ivan mogao s pravom reći: "I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji". To je i naša dužnost: svjedočiti ovome svijetu da je Isus Sin Božji i da je nam je vječno spasenje darovano u njegovu imenu.

Euharistija koju slavimo ima u svome središtu Isusa kao nevinog jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta. Euharistija je naša hrana za život vječni. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijek, kaže Isus. A tko ne bude jeo od ovoga kruha nema života u sebi.

Neka nam Gospodin udijeli svoju milost da se obnovimo u svojoj vjeri u Isusovu nazočnost u Euharistiji i da ga čistog srca i s ljubavlju što češće primamo. Neka On prisutan u Euharistiji bude prisutan i u našem životu, ovdje na zemlji i u vječnosti.

Pater Mijo Nikić

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.