Čakavska Biblija 462

Lamentacije Jeremijine (2): Su kin te stavit, kako te utišit dukičice, ćerce ol Sijuna?

Lamentacije Jeremijine (2): Su kin te stavit, kako te utišit dukičice, ćerce ol Sijuna?
FOTO REUTERS / Ronen Zvulun

Naricanja Jeremije profete

DRUGO NARICANJE

Jeruzolim razvaljen


ALEF

2 Kako je kaladon pokri u bisu
Jehova ćer svoju ol Sijuna;
s nebes je na zemju obali
svu falu od Israjila;
ni se spomenu fundamentih ol nog
u ni dnev ol jiđenja svojega!

BET

2Deštriga je Jehova ne tripnuć
svu cilu belecu Jakinu;
fortice ol Judejine divice
razvali je u jidu svojemu;
sravna je sa zemjon i ižfarmasuna
krajestvo i glavešine njegove.

GIMEL

3Islomi je u bisu svojemu
sve rožine od Israjila.
Olvrati je desnicu
ol dušmanih svojih,
i razažga je on u Jakovu plamik
ognjeni ča guca sve kolo sebe.

DALET

4Natega je luk svoj kako dušmanin
ka takmac ispruži ruku svoju;
pobi je sve ča je joku drago vidit
nada kućerkon ol ćere sijunske;
on je detronko ko oganj
vas bis svoj bi iskrenu.

HE

5Učini se Jehova ko dušmanin
obali je lipo Israjila,
obali je sve njegove mīrȅ,
razvali fortice njegove;
udupla je u ćeri iž Judeje
ražalošćenje, dišperacijun.

VAU

6Ka gomilu ol vrtla mu obali je
i naskroz deštriga kućerak njegov.
Buta je Jehova u zaudobit
fešte i subote na Sijunu;
u bisu svojemu žeštoken on je
nenavidi i kraja i popa.

ZAJIN

7Retera je ol sebe Jehova oltar svoj
ogadilo mu se Svetišće njegovo;
prida je u ruke dušmanske
sve mīrȅ kaštilih svojih;
derali su se u kući ol Jehove
nako kako u dneve ol blajdana.

HET

8Namisli je Jehova razvalit
ne mīrȅ ćere ol Sijuna;
rastega je on bi i vlas konopčića svojega,
ma ni ferma ruku svoju u razvalivanju;
ražalosti je i baštijune i mīrȅ,
i jelno i drugo bili su izlegli.

TET

9Profundala su se u zemju vrata njegova,
islomi je, izgubi krakune njihove;
krãj i glavešine su meju pukon,
a nima nikakove Regule;
profete njihove ol Jehove
ne dobijedu ukazanja.

JOD

10Sedidu na klehu i mučidu
ćere starešin ol Sijuna;
posipadu su lugon glavu svoju,
pripašijedu se su kostreti;
ki zemji glave prignjijedu
dukice jeruzolinske.

KAF

11Skonšumane su mi joči ol suz,
ushmuta se je cili drob moj;
jetra mi se je u zemju iskrenula
rad deštriga ol ćere puka moga,
jerbo i dica i ditići jurve
umiredu po kalan po mistu.

LAMED

12Govoridu materan svojiman:
"Di su van šenica i vino?"
doklen padadu ko ol zledi
svudir po kalan ol mista;
doklen anim svoj izdišedu
u nidriman mater svojih.

MEM

13Su čin komparat, su kin poravnat,
ćerce jeruzolimska tebe?
Su kin te stavit, kako te utišit
dukičice, ćerce ol Sijuna?
Tvoj je patimenat ko more
i ko da izliči tebe?

NUM

14Pronoštikavanja ol profetih tvojih
floćavanje su i inganavanje;
nisu ti ni olkrili krivine tvoje,
pa da te ol kaštiga olvratidu;
dali su ti vidit obznanjivanja
falsa, i kako te izlaskat ća.

SAMEH

15Plešćedu rukan zarad tebe
svi ča prohodidu puten;
zvižđedu i vrtejadu sa glavan,
akonto ćere jeruzolimske:
"Je tȍ tô misto, ča oće reć famoža beleca
učinjeno na alegriju cilega svita?"

AJIN

16Otvaradu na te justa
svi ni dušmani tvoji;
zvižđedu škrgućuć zubiman
i govoreć: "Poždermo ga!
Evo ni dnev ča smo ga čekali!
Našli smo ga, vidimo ga!"

PE

17Učini je Jehova ča je namisli,
ispuni je besidu ku je bi dâ,
befel, ča ga je davno bi udri:
razvali te je mirne duše,
i su tebon ti je razveseli dušmane
uspijenta rog takmaciman tvojiman.

CADE

18Srce njihovo viče ki Jehovi
nada mīrȉman ćere sijunske:
neka ti ko rika tečedu suze
i priko dneva, ma i po noći;
nemoj davat nikadare počinuća sebi
niti pust da ti anđel ol joka oldahne.

QOF

19Ustan se, fale kantaj po cilu noć
u počelu kal bdiju gvardije;
prolij srce svoje ko vodu
prida licen ol Jehove;
poldiž prama njemu ruke svoje
za živjenje dičice tvoje,
koja ti ol glada umiredu
na svaken kantunu po kalan.

REŠ

20Vij, Jehova, košideraj
koga si to otrga?
A će ženan tukat jist frute svoje
dičicu u miri do ol pergnja?
Je valo u svetišću ol Jehove
zaklat i kurata i profetu?

ŠIN

21U kalan ležidu po zemji
i momčujci i starčići;
dukice i mladići moji
obaljeni su su mačon;
ubi si jih u dnev bisa svojega,
zatuka si jih brez sentimenta.

TAU

22Zazva si kako na dnev ol blajdana
odasvukud ne ča me strašidu;
a u dnev bisa ol Jehove ni bi nikor,
ki bi se bi škapula i uteka ća:
ne ke san aduka i olhrani,
njih mi je dušmanin deštriga.

(Prijevod na čakavštinu bračkih Selaca: Siniša Vuković prema: Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1994.; uz konzultaciju svih hrvatskih prijevodâ: Bartola Kašića, Petra Katančića, Ivana Matije Škarića, Ivana Evanđelista Šarića, Gracijana Raspudića, Branka Djakovića, Ivana Vrtarića; gradišćanskohrvatskih: Stefana Geositsa; srpskih: Đure Daničića i Luje Bakotića; zatim Varaždinske Biblije, Čakovačke Biblije, Bosanske Biblije i Crnogorske Biblije, te latinske Vulgate, talijanske La Bibbia di Gerusalemme i francuske La Bible de Jérusalem)