Bože sačuvaj 2037

Onaj koji ljubavlju mijenja cijeli svijet

Onaj koji ljubavlju mijenja cijeli svijet
Sa susreta Pape s mladima u Sarajevu / REUTERS

Iako su portali i novinski članci preplavljeni izvješćima o Papinom posjetu Bosni i Hercegovini, ipak sam odlučila napisati neke od svojih dojmova o ovom povijesnom događaju. Različiti pogledi na stvarnost nam daju cjelovitiju sliku stvarnosti, ali samo u slučaju kada su svi ti pogledi uprti u istom smjeru. Duše i srca, te vruće subote, neupitno su bila kao jedno. Promatrajući prepuni stadion divila sam se silini emocija čija snaga ne razara, nego ujedinuje.

Osjetili su to oni koji su bili na Koševu i svi otvorena srca koji su promatrali ovaj događaj. Vidjelo se to po rukama naježenim od dragosti i nasmiješenim licima koja su isijavala jače od užarenog asfalta. Daleko je to bilo od obične euforije i prolaznog oduševljenja. Tisuće ljudi se slilo na izvor nade što je pokazatelj prave žeđi koja vlada među čovječanstvom. Ta dječja neposrednost i radost našeg pape djelovala je ljekovito za ovaj izmoreni narod. Svaka mogućnost napetosti i animoziteta nestala je već kod ulaska u grad gdje su nas dočekali srdačni građani Sarajeva. Osim visokih cijena taxija skrojenih samo za ovu prigodu i aktivnih džeparoša, atmosfera je bila predivna. 

No, zahvaljujući tehnologiji, čovjek nije mogao ne primijetiti da duhovi ''kavge'' virtualnog svijeta, nikada ne miruju. Zanimljivo je pratiti informacije koje kruže o događaju čiji si izravni svjedok, posebno ukoliko su u suprotnosti sa stvarnošću. Uz netočna izvješća na površinu je isplivalo dosta toga, što govori o ljudskoj naravi, kompleksima, strahovima i frustracijama koji nam onemogućuju vidjeti što se zaista događa u stvarnosti. Sve nas to sprječava da budemo nepristrani promatrači. "Ljudska bića ne reagiraju toliko na ono što se u stvarnosti događa koliko na predodžbe koje imaju o tome u svojoj glavi...." ( Anthony De Mello) I ovaj događaj potvrđuje gore navedenu misao.

Zbor sastavljen od preko 1650 pjevača iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije primjer je istinskog jedinstva, rada i sklada. Moraš imati ogromnu motivaciju i veliki cilj da bi pjevao dva sata na gotovo 30 stupnjeva. Izdržali su to i oni najboležljiviji što je vidljiva snaga Duha Svetoga. Policajci, zaštitari i volonteri koji su bdjeli cijelu noć na stadionu pripremajući se za Papin dolazak, primjer su neumornog služenja. Zbog koga? Nekog slavnog lika? Ma ne može se ovolika žrtva izjednačiti s bilo kakvim koncertnim spektaklom ili kultom ličnosti. Mir i istina koju nosi Papa je ono što je okupilo sve ove ljude. Stoga je veoma umišljeno i opasno, postaviti sebe za mjerilo stvari i prosuđivati tuđa srca i motive, kao što se to dalo iščitati u raznim komentarima.

Možemo negirati ovu stvarnost koliko god želimo, ali to ne znači da će ona prestati vrijediti. Nakon povratka iz Sarajeva, na svom Facebook profilu objavila sam fotografiju sa susreta s Papom. Nedugo iza toga, meni nepoznata mlada djevojka nastojala je svojim komentarom banalizirati i obezvrijediti cijeli događaj zbog činjenice da korupcija i zlo i dalje postoje pa kada Papa ispravi sve to i ona će ga slaviti. Vrtila su se po portalima i pisma takozvanih intelektualaca koji su odavno prozreli navodni "zao plan" iza ovog susreta, kao i ''vjernika'' koji nisu prisustvovali ovom susretu jer se nisu htjeli miješati s onim "nedostojnim" vjernicima na stadionu, a broj lažnih Papinih citata rekordno je porastao. Zar postoji razlog zbog kojeg možeš odbiti poruku mira?

Što reći na sve to? Ne previše, jer životi sami govore o sebi. Žao mi je što ponekad od vlastite iskompleksiranosti ne vidimo sunce i zaboravljamo da smo poput ogledala koja odrazuju. Ako u sebi nosiš ljubav, nju ćeš i odražavati pa ćeš tako i sam unositi promjene. Onda nećeš od jednog smrtnog čovjeka očekivati da ispuni svu prazninu tvoje duše.

iva ivković