Bože sačuvaj 1713

Pravo vrijeme za obnovu srca

Pravo vrijeme za obnovu srca
ILUSTRACIJA

Tko ne voli pjev ptica? Tu jedinstvenu harmoniju prirodnih i nenametljivih zvukova. Privilegija je odrasti u veličanstvenom okruženju njihovih glasova. S vremenom naučite raspoznavati zvukove i povezivati ih s određenom ptičjom vrstom. Kasnije ih možete prepoznati i u najvećoj buci.

Ponekad njihov pjev djeluje smirijuće i meditativno, te me podsjeća na tiho kruničanje pobožnih žena na ranim jutarnjim misama. Boraveći u studentskom domu shvatila sam da i te, umilne ptičice, nekada sasvim drugačije zvuče. U ranu zoru, dok smo na balkonu spinutskog studentskog doma, svladavali posljednje stranice ispitnog gradiva, njihovo histerično glasanje slično svađanju, je poput filmske glazbe opisivalo naše duhovno stanje.

Ako u tišini, daleko od užurbanosti i egocentrične svakodnevice, koja zaglušuje sva naša osjetila, nisi upoznao ljepotu ptičjeg pjeva, vrlo vjerojatno ćeš pomisliti da on i ne postoji. Vjerujem da je tako i s ostalim životnim situacijama. Posebno u susretu s ljudima, u kojima bi najprije trebali tražiti, njima svojstvenu, ljepotu. U suprotnom ćemo se teško izdignuti iznad vlastitih principa, samouvjerenosti i životnih uloga koje igramo, zanemarujući cjelovitu sliku stvarnosti i time se udaljujući od drugih ljudskih bića.

Danas nam se čini da je planet Mars bliži od drugog čovjeka. Zašto smo postali toliko ogorčeni da više ne vidimo ništa dobro u drugačijem? Prisjećam se zanimljive priče o dva vrapčića koja su se raspravljala o boji listova na granama vrbe. Vrapčić je na nižoj grani tvrdio da su listovi bijeli, a vrapčić na višoj grani, da su listovi zeleni. Započela je žustra rasprava potkrijepljena svim mogućim sredstvima i argumentima. Na koncu su se umorili te se vrabac s više grane spustio do drugog vrapčića i shvatio da je list, iz njegove perspektive gledanja, zaista bijele boje. Zajednički su odletjeli na višu granu i gledajući s te strane, vidjeli su da je list zelene boje.

Listovi vrbe, doista su, s jedne strane zeleni ,a s druge bjelkasti. Do razmirica i svađa ne bi ni došlo, kada bi se svatko spustio sa svoje grane i bar zavirio u smjeru drugoga čovjeka. Kako kaže sv. Augustin: "u nužnome jedinstvo, u dozvoljenom sloboda, u svemu ljubav!" To je primjer zdravog pluralizama i tolerancije. Nikoga, osim samih sebe, ne trebamo kriviti za podjele u društvu, sve dok plješćemo samoprozvanim društvenim kritičarima i širiteljima lošeg humora.

Cinizam i ironija, kao jedina sredstva rasprave, samo su pokazatelji slabosti, nekritičnosti i jeftinog intelektualizma. Onaj koji je nezadovoljan sobom i drugom će naći milijun mana. Ovih se dana, pokazalo da najbolje ne poznajemo ni vlastitu kulturu, a nismo ni stručnjaci za nacionalne protokole ili državne financije. Zamislite, što bi se dogodilo, kad bi neistomišljenici, dopustili da ih međusobna prisutnost i znanje o drugome, preobrazi i iznenadi. Uvjerena sam da bi tada svijet bio bolji. Za to treba imati hrabrosti, jer ti takva spoznaja, može srušiti sve ono na čemu si gradio svoje mišljenje i na temelju kojeg si se predstavljao javnosti.

Ušli smo u poticajno vrijeme, vrijeme korizme, žrtve, molitve i odricanja, jer nekada, zaista, nema drugog načina za "obnovu srca". Ne možemo vječno računati na vrijeme. Život nema reprizu. Stari Grci su štovali Krona - boga vremena, ali i Kairosa - boga pravoga trenutka. Krist nam daje to pravo vrijeme, i ove godine. Nadam se da nam neće umaknuti. Ne zaboravimo se, u svojim molitvama, sjetiti i mučenika 21. stoljeća u Libiji i u ostatku svijeta.

"Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!" Ps 51, 12

iva ivković