Bože sačuvaj 3179

Logika kršćanske žrtve zbunjuje modernog čovjeka

Logika kršćanske žrtve zbunjuje modernog čovjeka
"I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze" (Iv1, 5) / ILUSTRACIJA CROPIX

Frustrira li vas kad ljudi imaju krivu sliku o vama? Svaka profesija i religija sa sobom nosi određeni kalup ili obrazac ponašanja na temelju čega unaprijed stvaramo sliku o čovjeku pripadniku određene profesije ili religije. Pa tako katolike često doživljavaju kao mazohiste čiji um Crkva, kroz brojna pravila i trapljenja, neumoljivo kontrolira da bi ih zadržala u srednjem vijeku. Osobu, koja je slobodno odabrala svoj poziv praktičnog vjernika, ali i svoje profesionalno zanimanje, ovakvo mišljenje duboko vrijeđa.

Ovakvo ponašanje otkriva zabludu i ograničenost tzv. naprednih generacija koji žele svijet povesti u bolje i naprednije vrijeme solidarnosti i slobode mišljenja. To su generacije koje se svim silama žele oduprijeti ''kalupizaciji'' ljudi, dok istovremeno pojedinim slojevima ljudi ne dopuštaju individualnost i otvorenost. Imajući to na umu, treba nastojati druge gledati blago i s ljubavlju da bismo vidjeli ono nevidljivo, ali istovremeno i stvarno.

U kršćanstvu postoji jedna činjenica koja posebno zbunjuje modernog čovjeka, a to je logika žrtve. Zbunjuje ga jer mu se jedinim logičnim čini odnos koristi – ''pamti pa vrati''. Neki čak misle da se tako i s Bogom funkcionira. Kada vjernik intenzivno vodi svoj vjernički i duhovni život, sigurno je da će naići na dosta poteškoća, a njegova žrtva neće izgledati isplativa. No, kad nekoga istinski ljubite, žrtva za tu osobu postaje sasvim logična stvar.

Nešto normalno i lijepo, što ne mora svatko razumijeti. Tad čovjek ne traži ništa za uzvrat, a njegova žrtva postaje prilika za rast da u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći. Biti tolerantan, značilo bi, poštovati tuđi izbor koliko god nam, na prvi pogled, bio nelogičan.

Kad je Bog stvarao svijet, njegovo prvo svorenje bila je svjetlost. Kao takva, svjetlost je postala temeljni simbol nečeg pozitivnoga i dobroga. Upravo tako i utječe na čovjeka, ne samo na duhovnoj nego i na najosnovnijoj tjelesnoj razini. Ljudske oči nisu navikle na mrak. One čak i spontano traže svjetlo. Kako li samo tama utječe na čovjeka prilikom skandinavskog prirodnog fenomena ''polarne noći'', kada tama prevladava cijelo jedno razdoblje?

S vremenom se čovjekove oči sigurno naviknu, zbog čega on ove prirodne i životne prepreke lako savlada, ali kako se nositi s tamom duše? S razdobljem u kojem nam se čini da pored najvedrijeg dana, tama i nemir ne prestaju, zbog čega padamo u očaj. Mudar čovjek u tim situacijama zna da nije svemoćan i da ne može odmah sve objasniti i razumijeti. Zbog toga ne ide drvljem i kamenjem na Boga. Vjera mu ne daje iluziju da će biti izuzet od trpljenja nego mu daje snagu da se suoči sa strahovima, napetostima i nevoljama.

"I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze" (Iv1, 5) Krist je jedino svjetlo svijeta koju tama nije obuzela. Cijelu povijest čovječanstva, Bog nam pokazuje da je ono bitno očima skriveno što postaje draga, zvučna parola ljudima kada se žele opravdati zbog raznih mana i propusta. Dok nas moderna filozofija neprestano upućuje na nevidljivo i očima skriveno, u pitanjima o Bogu i vjeri vodi se načelom isključivosti, proglašavajući sve religiozno neprirodnim i nepotrebnim, slaveći pri tom ireligioznu kritičku svijest.

Nisu hendikepi i bolesti prepreke za ispunjen život, nego nesređen život i loši međuljudski odnosi. Pitanje je, hoćemo li se prepustiti Svjetlu koje nadilazi naša osjetila i nismo ga u stanju gledati. Jedino što nam ostaje je vjera i ludo povjerenje. To je izazov koji traži ustrajnost i predanje. Nije dovoljno reći vjerujem. Treba pasti ničice i ostati trajno poklonjen.

iva ivković

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.