Bože sačuvaj 1999

'Utapamo' se u čežnji na krivim mjestima

'Utapamo' se u čežnji na krivim mjestima

''Savršeno slušanje je ono kojim čovjek sluša sebe više nego druge. Savršen vid je onaj kojim čovjek vidi sebe više nego druge. Jer ne uspijevaju razumjeti druge oni koji ne shvaćaju sami sebe; i oni su slijepi na stvarnost drugih koji nisu istražili sami sebe. Savršen slušatelj vas čuje i onda kad ništa ne govorite.'' (A. de Mello)

Jedna od najaktualnijih tema današnjice je tema muško ženskih odnosa ili bolje rečeno razlika muške i ženske psihologije. Gledajući povijesni razvoj ovog odnosa, možemo reći da smo iz vremena patrijahalnog društva otišli u jednu drugu krajnost prenaglašenog feminizma. Žene su postale dominantne, izrazito ambiciozne, a u većini slučajeva vode glavnu riječ.

Novi feminizam, prema Ivanu Pavlu II., traži da žena jednostavno bude žena, različita od muškarca, ali da kao i on ima pravo i mogućnost na samoodređenje kao i na samoostvarenje. Korijeni problema koji nastaju u odnosu muškarca i žene, nisu u njihovoj različitoj psihologiji nego u očekivanju da nam jedno smrtno i ograničeno biće daruje potpuni smisao života.

Kao uzor žene, papa Ivan Pavao II, postavlja Blaženu Djevicu Mariju, dok je Isusov odnos prema ženama, primjer savršenog odnosa muškarca i žene. Gledajući iz ove perspetkive možemo reći da je Isus bio prvi muškarac širokih pogleda i naprednog mišljenja u odnosu na žene. Imajući na umu vrijeme u kojem je živio, zadivljuje me njegov stav poštivanja vrijednosti i različitosti svakog čovjeka. On stavlja čovjeka na prvo mjesto, čime prelazi granice zakona koji kaže da učitelj ne smije javno govoriti sa ženom.

Kraj Jakovljevog zdenca pristupa Samarijanki, još uz to i preljubnici, kako bi od nje zatražio vode, te je naučio najvažniju lekciju otkrivši joj da pati od puno moćnije žeđi, one za istinskom ljubavi. Isus se otkriva kao savršeni učitelj i odgojitelj. Strpljiv prema, ponekad lijenim učenicima, pokazujući da vjernik nije samo onaj koji poznaje zapovijedi i nauk.

"Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive. Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." (Iv4, 10-11; 13-15) Tako je Isus preko par gutljaja nama životno važne vode otkrio ono još važnije. Smisao ispunjenog života za kojim teži svaki čovjek. Čežnju koju nije lako utažiti, zbog čega se često ''utapamo'' na krivim mjestima.

Naš život je prolazan i trošan. Voda nam je neophodno potrebna, čak više od hrane. Žeđ strašno muči ljudsko tijelo. No, kako je moguće ostati žedan pored izvora vode? Jednostavno zato što je žeđ za ljubavlju, radošću i milosrđem neizbrisiva patnja čovjekove duše. Kao što pustinja nakon kiše čarobno oživi i rodi najrazličitijim oblicima života, tako i naša duša oživljava nakon što se otvorimo Božjem milosrđu.

Samarijanka postaje apostol vjere i živi primjer da se u svim svojim nedaćama vratimo na Izvor. Na početak vremena gdje stoji Isus, savršeni slušatelj, s kojim naš život dobiva potpuni smisao.

iva ivković