Bože sačuvaj 889

Tko nije za nas protiv nas je!

Tko nije za nas protiv nas je!
ILUSTRACIJA

„Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama". A Isus reče: „Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je". (Mk 9, 38 - 40) 

Ne bi me čudilo da bi neke osobe u ovim biblijskim riječima mogle pronaći opravdanje za ludovanje u noći vještica, jer evo vidite da i Isus svoje učenike upozorava da se manje brinu i ne budu tako zadrti i kruti dok zamaskiran „svit" po ulicama tjera smrt i zloduhe, baš kako se to činilo u davna vremena. Ništa to nije čudno.

Neki Isusa zamišljaju i kao „priku" s kojim puše travu ili su možda mislili da moraš biti dobro napušen da povjeruješ u takvog lika. Tko će to više znati. „Vrimena su uvijek bila luda". Ma, možda je „noć vještica" spomen na sve one vještice, žrtve Crkvene inkvizicije!? Jel' zato Crkvi tako smeta? Svatko, bar u nekom segmentu života, vidi i tumači kako i što mu odgovara. Nije to strašna stvar, jer istinu to ne brine i ne mijenja.

Dobra stara Biblija. Toliko mudra, istinita i aktualna da nije ni čudo što je tako često podcjenjivana i osporavana. Baš to potvrđuje istinitost njenih redaka koji govore o mentalitetu isključivosti. E, to je danas postao veći problem. Nema više segmenta života koji se ne može svesti kroz zajednički nazivnik; „tko nije za nas, protiv nas je!". Mogla bih napisati knjigu pitanja koja svakodnevno pristižu jednom prosvjetaru, prije nego li izgovori „Dobro jutro!"; „Faljen Isus i Marija". 

„Nastavnice, što vi mislite o kiretaži? Ja bih ukinuo onu Hipokratovu zakletvu. Čemu sve to? Zar ne vidite da se nitko toga ne pridržava! Zašto se tek sada o tome govori, kada se to dogodilo ženi s TV-a... da je neka „obična" nitko je ne bi ni pogledao!". „Jeste vidjeli onu pijanu žensku kako pogazi jadnu curu? Tamo se po Facebooku naslikava, a sad joj treba jedna profilna za zatvor. Ma treba njoj istom mjerom sve vratit!" 

Na to se ostatak ekipe priključuje s komentarima kako su danas svi ljudi licemjerni i pohlepni. Ni Crkva ništa nije bolja. Većina svećenika su zlostavljači pa ih treba s ovim prvima pozatvarati, a sve institucije ukinuti jer ionako ne valjaju. S druge strane treba ozakoniti sasvim „bezazlenu" marihuanu kad su cigare i alkohol već legalni. Pri tome su u njihovom vokabularu samo „odabrane" riječi: budala, manijak, homofob, idiot, kreten, zlostavljač... 

Što zaista znače te riječi, baš nitko nije znao. To ih ne sprječava da bilo koju tematiku prosuđuju sa stavom kao da znaju sve ljude na kugli zemaljskoj, pa stoga mogu govoriti o tome kakvi su svi, bez obzira na to što imaju između četrnaest i sedamnaest godina te žive u gradu veličine manjeg sela u odnosu na neku drugu zemlju. Nisu odgovorni zbog takvog načina razmišljanja. Oni su refleksija naših medija, politike, kulture komuniciranja duboko zahvaćene mentalitetom isključivosti, koji je poput zaraze i samo je pitanje kada će ukinuti mame i tate, instituciju obitelji ili škole, pa će na koncu napasti samog sebe jer htio - ne htio takav ne trpi ama baš ništa. 

Što onda? E, tu obično nastaje muk... „Riba smrdi od glave"! Reforme naših političara se isključivo sastoje u rezovima, ukidanjima, u jednostavnom činjenju suprotnog od onih koji „nisu njihovi", pa i onda kada logika nema nimalo logičnosti, kao na primjeru ukidanja niza predmeta kako bi učenici bili manje opterećeni informacijama, a više fokusirani na zaključivanje. Izostao im je samo jedan „mali" detalj, a to je da su informacijama osiromašeni zaključci jednako loši kao i praksa bez teorije, opće kulture i formiranog čovjeka kojem si „uvalio" alat u ruke prije ljudskosti u dušu i znanja u glavu. 

Po sličnoj logici se ide i za vraćanjem vojnog roka, pod izlikom potrebe za „tečajem domaćinstva" pubertetlijama i adolescentima. Doduše, puškom i mazivom, umjesto kuhačom i krpom. Koliko se posto prosvjetara solidariziralo s vjeronaukom dok se već godinama priziva njegovo ukidanje!? Ukinimo izbor da bi dobili izbor na nepostojanje vjerskog odgoja u školama. Ma i pod cijenu kolegijalnosti prema onima s kojima radiš. Kad nisi njihov... nema dalje. Naprotiv, ti si kriv što je sada neki drugi predmet pred „odstrelom", što su te brojni odabrali pa sustav ne zna kud' bi s ostalima. 

Koliko se ljudi sablažnjava nad mučenjem životinja, nad bolnim postupkom kiretaže, a ne nad pobačajem!? Neki samo zato sto im se ne sviđa lice Željke Markić. Nije uvijek tako. Bogu hvala na iznimkama. Nađe se ponekad i onih koji ne kritiziraju s ciljem da ukinu, dokrajče ili unište subjekt svoje kritike, nego da dođe do promjene. Čak i u slučaju kad se ne radi o „njihovima". Znaju oni da drugačije ne znači uvijek i protiv. Takvi ne sjede pred ekranima, dijeleći pravdu po portalima, jer zlo nikada nije urodilo dobrim plodom. Kada bi energiju koju posvećujemo stvarima i situacijama, više usmjerili na gradnju umjesto na razaranje, tko bi nam mogao stati na kraj!? Pelješki most tada ne bio samo skica na papiru.

Piše Iva Ivković Ivanišević